[INTERVJU] Alan Uzelac: ‘Neki članovi uprave SuZG pokušavaju pretvoriti Etički savjet u oružje u vlastitom privatnom ratu’
Posljednjih šest mjeseci intenzivno pratimo zbivanja na Sveučilištu u Zagrebu u sferi akademske etike i (ne)poštenja. Tako je izmijenjen Etički kodeks Sveučilišta, a dubioznim promjenama je kumovao Ante Čović, prorektor Sveučilišta koji ujedno i koordinira Etičkim savjetom, najvišim sveučilišnim etičkim tijelom. Paralelno s time, Filozofski fakultet provodio je etički postupak u slučaju prorektora Čovića zbog sumnji u akademsko nepoštenje pa se jedan slučaj nije mogao promatrati izolirano od drugoga. U svjetlu tih zbivanja, nužno je promatrati i prošlotjedno razrješenje profesora Alana Uzelca iz Etičkog savjeta Sveučilišta. Uzelac se usprotivio spornim izmjenama Kodeksa, a za srednja.hr progovara o radu Etičkog savjeta pod ravnanjem prorektora Čovića.
Profesor Alan Uzelac sa zagrebačkog Pravnog fakulteta prošli je tjedan razriješen iz Etičkog savjeta Sveučilišta na prijedlog rektora Borasa | Foto: Ivan Klindić, www.ivanklindic.info / privatna arhiva
S imenom Alana Uzelca, profesora Građanskog procesnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, susreo se svaki student koji je dobacio do četvrte godine Prava. Voditelj je i Pravne klinike Pravnog fakulteta, no i prije svega toga, studentima je uvelike poznat i kao autor ‘Uputa za izradu studentskih pisanih radova’. One im stoje na raspolaganju da ne odlutaju u smjeru akademskog nepoštenja tijekom pisanja radova na faksu.
Na Sveučilištu u Zagrebu Uzelac je poznat i kao jedan od autora Etičkog kodeksa Sveučilišta, a od 2007. bio je član Etičkog savjeta, najvišeg sveučilišnog etičkog tijela. Na prijedlog rektora Damira Borasa, s te je dužnosti razriješen prošli tjedan na sjednici Senata Sveučilišta. U proteklih šest mjeseci na sjednicama Etičkog savjeta usprotivio se ekspresnim izmjenama Etičkog kodeksa koje su se kuhale paralelno s etičkim postupkom na Filozofskom fakultetu u slučaju prorektora Ante Čovića, ujedno i koordinatora Etičkog savjeta.
Senat Sveučilišta u Zagrebu prošli tjedan vas je, na prijedlog rektora Damira Borasa, razriješio dužnosti člana Etičkog savjeta Sveučilišta. Jeste li, prethodno sjednici Senata, obaviješteni o tome da ćete biti razriješeni i je li vam itko argumentirao razloge vašeg razrješenja?
O namjeri da me se razriješi nije bilo govora na sjednicama Etičkog savjeta niti sam o pokretanju postupka za razrješenje bio obaviješten. O samom razrješenju nisam formalno obaviješten, a vjerujem da neću ni biti, jer za njega ne postoji uporište u Etičkom kodeksu niti u bilo kojem drugom aktu Sveučilišta.
Kako ste saznali za razrješenje?
O razrješenju sam saznao iz medija i od kolega koji su sudjelovali na sjednici Senata.
Sredinom prosinca 2018., predsjednica Etičkog savjeta uputila je rektoru Damiru Borasu dopis o nenazočnosti pojedinih članova Savjeta na sjednicama tijekom akademske godine 2017./2018. i na temelju evidencije, zamolila rektora da razmotri imenovanje novih članova, što je dobilo epilog na prošlotjednoj sjednici Senata. Zašto ste tijekom akademske godine 17./18. bili prisutni na tek tri od deset sjednica Etičkog savjeta?
Navedeni dopis odnosio se na okolnost da su jedan član i jedan zamjenik člana Etičkog savjeta podnijeli ostavke, kao i na okolnost da neki članovi, posebno iz reda studenata, uopće ne dolaze na sjednice i ne ispričavaju svoj izostanak. Istim dopisom se izričito traži „imenovanje novih članova i zamjenika umjesto nedostajućih“, a ne zamjena onih koji na sjednicama sudjeluju. Što se mene tiče, bio sam na pet od posljednjih šest sjednica Savjeta, a u ovoj akademskoj godini bio sam prisutan na svim sjednicama. U početku prošle akademske godine bio sam u određenom razdoblju kao voditelj međunarodnog projekta zbog naravi projekta odsutan s nekih sjednica zbog više službenih putovanja, većinom u inozemstvu, što sam bio najavio i opravdao.
Jeste li svoje izostanke pravovremeno ispričali predsjednici Savjeta i je li umjesto vas bio prisutan vaš zamjenik?
Svoje sam izostanke redovito ispričavao, a kada nisam bio na sjednicama mijenjao me moj zamjenik, profesor Slaven Ravlić. On je u prošloj akademskoj godini bio nazočan na sedam od deset sjednica. Samo s jedne sjednice Etičkog savjeta koja je bila bez kvoruma u protekloj akademskoj godini, i to onda kada je rad Etičkog savjeta zbog posljednjih događanja već bio temeljito poremećen, izostali smo obojica.
Smatrate li da su izostanci sa sjednica Etičkog savjeta valjani, opravdani razlog za vaše razrješenje?
Naravno da ne, očigledno su izostanci iskorišteni kao alibi za razrješenje, jer se neke manje redovite i manje aktivne članove od mene nije mijenjalo. Smatram da zbog naravi i integriteta rada Etičkog savjeta i inače nije dopustivo mijenjati članove osim ako oni to sami zatraže, ili ako Etički savjet jednoglasno utvrdi da ne mogu obnašati svoju dužnost.
Na sjednici Etičkog savjeta u srpnju 2018. usprotivili ste se izmjenama i dopunama Etičkog kodeksa koje je obrazlagao koordinator Savjeta, prorektor Ante Čović. Zašto?
Iz više razloga koje sam bio iscrpno obrazložio. Neki su se odnosili na sadržaj, neki na obrazloženje, a neki na formu inicijative.
Na istoj ste sjednici predložili da se odgodi rasprava o izmjenama Kodeksa za sljedeću sjednicu te istaknuli da prijedlog izmjena Kodeksa nije došao od Etičkog savjeta ‘koji jedini ima ovlasti predlagati izmjene i dopune Etičkog kodeksa’. Od koga je, dakle, prijedlog izmjena Kodeksa došao pred Etički savjet?
Prijedlog izmjena je Etičkom savjetu podnio prorektor Čović, iako bi redovito trebalo biti obratno – Etički bi savjet upravi Sveučilišta trebao predlagati promjene Kodeksa. Dakle, prorektor je nama podnio prijedlog kako bismo ga mi formalno blagoslovili i uputili njemu samome. K tome, prijedlog je došao u zadnji čas, na način koji onemogućava sadržajnu raspravu. Usprkos tome, prorektor je insistirao na njegovom hitnom usvajanju.
Prema vašem mišljenju, zbog čega je bilo nužno da Etički savjet u toliko velikoj brzini usvoji izmjene Etičkog kodeksa?
Iz perspektive razvoja etičkih standarda na Sveučilištu, nije bilo nikakve potrebe za hitnošću. Inače, Etički savjet je bio višekratno predlagao Sveučilištu u proteklim godinama pojedine za sustav vrlo važne korake od kojih je neke i sam Kodeks predviđao, npr. osnivanje stalnog povjerenstva za plagijate ili oblikovanja sustava publikacije etičkih mišljenja, no takvi koraci nisu nikada poduzeti iako ih je načelno Senat Sveučilišta prihvaćao kao potrebne i nužne. Zato je jasno da se u ovom slučaju radilo o hitnosti namijenjenoj interesima samo jednoga čovjeka, koji je ujedno bio i stvarni predlagatelj ovih izmjena.
Prijedlog izmjena i dopuna Etičkog kodeksa, koje je Senat usvojio sredinom studenog 2018., razlikuje se od prijedloga izmjena koje je u srpnju 2018. prihvatio Etički savjet većinom glasova, i to u dijelu koji se tiče retroaktivnosti žalbenog postupka. Je li Etički savjet od srpnja do studenog 2018. raspravljao o tome i usvojio promjenu glede retroaktivnosti žalbenog postupka?
Ne, o tome nije bilo nikakve rasprave. I inače, zadivljuje lakoća kojom se u ovom slučaju ophodilo s propisanom formom i pravilima postupanja.
Koja je uopće uloga koordinatora Etičkog savjeta u kojoj je trenutačno prorektor Čović? Koje su njegove formalne zadaće? Je li koordinator Etičkog savjeta predviđen Etičkim kodeksom, je li on član Savjeta i smije li predlagati izmjene Etičkog kodeksa?
Funkcija koordinatora Etičkog savjeta formalno ne postoji – takvo tijelo nije predviđeno među tijelima koja prate ostvarenje Etičkog kodeksa. Tijekom rada Etičkog savjeta u proteklim godinama uvriježilo se da jedan od prorektora bude zadužen za komunikaciju Etičkog savjeta s Upravom Sveučilišta. Svi dosadašnji prorektori su se kao koordinatori samo bavili tehničkim pitanjima, rijetko su dolazili na sjednice i uvijek su isticali da ni na koji način ne žele utjecati na rad i neovisnost Etičkog savjeta. Do nedavno je bilo nezamislivo da koordinator redovito sudjeluje na sjednicama, a kamoli da bude jedan od aktivnijih diskutanata na njima, da predlaže promjene Kodeksa i zamjene članova Etičkog savjeta. Istodobno, on je bio u izravnom sukobu interesa, jer je i sam bio osoba u odnosu na koju se vodi postupak povodom sumnje na akademsko nepoštenje, kao i osoba koja daje inicijativu pojedinim voditeljima sastavnica radi vođenja postupka protiv onih koji su ga prijavili. Takvo je djelovanje suprotno klasičnom pravilu da nitko ne može biti sudac u vlastitoj stvari – nemo iudex in causa sua – a sigurno je bez presedana u dosadašnjoj povijesti rada Etičkog savjeta Sveučilišta.
Nakon vašeg razrješenja, imenovani su novi članovi i zamjenici članova Etičkog savjeta. Jedan od novih članova je i profesor Hrvoje Jurić s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta, blizak suradnik koordinatora Etičkog savjeta prorektora Čovića koji je dio uprave Sveučilišta. Kako gledate na to imenovanje, je li ono prijeporno za neovisnost Etičkog savjeta?
Ne poznajem profesora Jurića. Njegov će rad u Etičkom savjetu pokazati je li to imenovanje prijeporno. Načelno mogu samo ponoviti da je za integritet rada Etičkog savjeta bitno da u njemu djeluju ljudi koji su neovisni od tijela koje ih je imenovalo, na koje se ne može utjecati i koji su sposobni da u ravnopravnom dijalogu dođu do zaključaka koji su najbolji za razvoj etičkih standarda na Sveučilištu.
Za Etički je savjet od iznimne važnosti da je u svome radu neovisan. Prema vašem iskustvu, djeluje li Savjet neovisno od uprave Sveučilišta u Zagrebu? Koji su najveći izazovi u radu Etičkog savjeta?
U Etičkom savjetu sam bio član, u jednom razdoblju i zamjenik predsjednice Savjeta, od početka njegovog rada 2007. godine. Zato mogu dati ocjenu koja se tiče jednog dužeg razdoblja. Sve dok se nije ponovo aktualizirao slučaj sumnje u akademsko poštenje prorektora Čovića, Etički je savjet uglavnom djelovao neovisno od svake aktualne uprave, a to je uključivalo i izazovna razdoblja poput onih iz doba Afere Indeks. I sve dosadašnje uprave Sveučilišta su redovito bile poštivale neovisnost rada Etičkog savjeta, iako nisu bile ažurne u provedbi njegovih savjeta i često su samo formalno prihvaćale njegove zaključke. Zato je ova epizoda, u kojoj se čini da neki članovi uprave Sveučilišta pokušavaju pretvoriti Etički savjet u oružje u vlastitom privatnom ratu, sasvim izvanredna. Na žalost, čini se da prijeti opasnost da se ona pretvori u redovito stanje, što bi duboko narušilo integritet rada Savjeta, pa i Sveučilišta u Zagrebu u cjelini.
Kao dugogodišnji član Etičkog savjeta i jedan od autora Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu, što biste istaknuli kao najveće izazove u pogledu etike i akademskog (ne)poštenja na Sveučilištu u Zagrebu?
Najveći je izazov nespremnost za suočavanje s problemima u vlastitim redovima i neprestano odgađanje poduzimanja potrebnih koraka. Sveučilišna je autonomija izvanredna stvar, vrijednost koja se treba njegovati, ali ona i obvezuje. Sveučilište upravo kritičkim duhom te razvojem i podizanjem standarda akademskog poštenja i pravodobnim suočavanjem s problemima opravdava svoj djelomično povlašteni položaj. Ako se taj povlašteni položaj koristi radi pokrivanja lošeg rada, prosječnosti i akademskog nepoštenja, teško stečeni ugled Sveučilišta u očima domaće i međunarodne javnosti i akademske zajednice može biti za dugo vremena bitno narušen.
Nedavne izmjene Kodeksa u prvom su redu upečatljive zbog usvojene mogućnosti uvođenja opunomoćenika (odvjetnika) u etički postupak na sveučilištu te uvođenja retroaktivnog žalbenog postupka. Jesu li takve uvedene promjene primjerene etičkim postupcima u akademskoj zajednici?
Ne, nedavne izmjene Etičkog kodeksa će po mom mišljenju otežati, a dijelom i onemogućiti rad Etičkog savjeta. Članovi Etičkog savjeta najvećim dijelom nisu pravnici, niti bi trebali biti, jednako kao što se ni postupak pred njime ne bi trebao pretvoriti u pravni postupak utvrđivanja odgovornosti u individualnim slučajevima. Etički je savjet svojim mudrim prosudbama u skladu s načelom supsidijarnosti trebao imati preventivnu ulogu, trebao je djelovati usmjeravajući razvoj u budućnosti koordinirajući rad etičkih povjerenstava na sastavnicama i oblikujući sveučilišne politike razvoja etičkih standarda. Način rada Savjeta ne omogućuje kvalitetno provođenje pravnih procedura, niti kvalitetno utvrđivanje činjenica u budućim žalbenim postupcima. U njima postoji i opasnost da će se odozgo, po mjeri pojedinog slučaja, nametati odluke koje su suprotne pravilima struke u području rada pojedine sastavnice. Čini se da postoji i opasnost da će se uz ovako izmijenjeni tekst Kodeksa Etički savjet koristiti radi osobnih obračuna s pojedinim pripadnicima akademske zajednice, ili radi zaštite pojedinih pripadnika bliskih centrima moći na Sveučilištu.
Etički kodeks Sveučilišta donesen je 2007. godine. 12 godina poslije, jesu li nužne njegove izmjene u pojedinim dijelovima? Što bi eventualno trebalo mijenjati?
Svaki se tekst može usavršavati, pa tako i tekst Kodeksa, no bitnije je kako će se to odraziti na sustav razvoja etičnosti na Sveučilištu. Nadam se da će se uskoro uvidjeti da su aktualne promjene bile korak u pogrešnom pravcu, kao i da će se izvući pouke iz aktualnih poremećaja uzrokovanih manipulacijom sustava u osobne svrhe. Ako se to dogodi, rado ću dati konkretne prijedloge izmjena – no trenutno sam u poziciji da sam zbog svojih prijedloga i prestao biti članom Savjeta, tako da ću se od daljnjih ocjena suzdržati.
___________________________________________________
Sve o ovoj temi možete pročitati ovdje:
2. Komentar: Gotovo je, Tama je zlokobno odsvirala kraj etici hrvatske znanosti i visokog obrazovanja
4. Komentar akademika Silobrčića: Strahote etičnosti profesora etike, prorektora Ante Čovića
8. Filozofski glasao i usvojio: Prorektoru Čoviću trebalo bi oduzeti zvanje redovitog profesora
