Jedan od naših najcitiranijih znanstvenika Igor Rudan objasnio zašto je splitsko Sveučilište preteklo zagrebačko
Prema novoj ljestvici kvalitete Sveučilišta Times Higher Education splitsko Sveučilište našlo se između 500-600 pozicije, dok je zagrebačko između 800-1.000 mjesta. Pozitivnu vijest za Split komentirao je naš poznati znanstvenik Igor Rudan, čiju smo priču o tome kako je naučio čitati prije odlaska u školu nedavno prenijeli. Njegov komentar prenosimo u cijelosti, a istaknimo kako veliki utjecaj na ranking ima citiranost znanstvenih radova, a odlaskom Ivana Đikića Split je izgubio jako puno.
Igor Rudan| screenshot:YouTube
SVEUČILIŠTE U SPLITU PRETEKLO JE SVEUČILIŠTE U ZAGREBU NA SVJETSKIM RANG-LISTAMA, I TO ZA DVA KOPLJA
Ne vjerujem da se itko može (uh, odmah ispravak – ipak može – prof. dr. Ana Marušić!) ovoj vijesti veseliti više od mene, i zato je odmah prenosim. Svoju sam karijeru započeo na Sveučilištu u Zagrebu 1997. godine, na Medicinskom fakultetu, no nakon 10 godina zaključio sam da – usprkos svim naporima koje je moja grupa ulagala, objektivnim rezultatima koje je postizala, projektima koje je namicala, nastavom koju je unaprijedila, znanstvenim radovima koje je objavljivala, te međunarodnom suradnjom sa Sveučilištem u Edinburghu, i mnogim drugima u Europi i svijetu, koje je ostvarila, to nije izazvalo ni najmanji interes svih onih koji su trebali to tada prepoznati i omogućiti nam bolje uvjete. No, prepoznao nas je prof. dr. Stipan Janković, tadašnji Dekan Medicinskog fakulteta u Splitu, velik, dobar i drag čovjek, entuzijast i vizionar. I odlučio sam se na naizgled radikalan potez u to vrijeme – preseliti svoju čitavu ekipu iz Zagreba u Split. Kad smo to jednom odlučili, nismo više gubili vrijeme – osnovali smo 2008. godine u Splitu Hrvatski centar za globalno zdravlje, moji su mlađi suradnici na čelu s Ozrenom Polašekom preuzeli odgovornost za sve projekte, a meni je to omogućilo da sve manje bavim hrvatskim dijelom istraživanja, a više se posvetim onome dijelu u Edinburghu.
Kada sam napuštao Zagreb, zadnje što sam rekao onima koji su nas, zapravo, na neki način pogurali prema Splitu i u inozemstvo svojom nezainteresiranošću, jest da predviđam kako će Sveučilište u Zagrebu, zbog gubitka mojeg i Ozrenovog projekta “10,001 Dalmatinac” i svih radova za koje predviđam da će se iz njega izroditi, već za 10 godina biti iza Splitskog. To je tada svima njima zvučalo toliko nemoguće, da su se svi otvoreno nasmijali. Zagreb je tada bio “metropola”, sa svojim velikim i starim sveučilištem, a Split je bio prilično zapušten i njegovo sveučilište tada je još samo sanjalo o prekrasnom novom kampusu, kojeg sada ima.
U međuvremenu, Sveučilište u Zagrebu se iz godine u godinu spuštalo sve niže na svim svjetskim rang-listama, a na Sveučilištu u Splitu zbivala se gradnja novog kampusa, te još najmanje pet iznimno dobrih stvari. Najprije, naravno, naš projekt “10,001 Dalmatinac”, koji je “eksplodirao” s gotovo 200 radova u zadnjih 10 godina, a od toga 50-ak u najjačim svjetskim časopisima, i gdje su glavnu ulogu odigrali Ozren Polašek i Ivana Kolčić, uz pomoć Mladena Bobana, Tatijane Zemunik, Ivice Grkovića, te Maje Barbalić koja se vratila iz Houstona, i još mnogih drugih s MEFST-a. Zatim je prof. dr. Ivan Đikić prešao s MEDILS-a na Medicinski fakultet u Splitu (MEFST), te u suradnji sa sjajnim Janošem Terzićem i Ivanom Novak Nakir počeo objavljivati vrhunske znanstvene radove sa splitskom adresom u najboljim svjestkim časopisima, i njihov je doprinos bio doista golem. A usporedno s time, skupina FESB-ovaca na čelu s Ivicom Puljakom, Nikolom Godinovićem (mojim daljnjim rođakom s Hvara), zatim Markom Kovačem, te ostalim sjajnim fizičarima (neka mi oproste što ih ne znam sve poimence), sudjelovala je na CERN-u u Ženevi u otkriću Higgsove čestice, otkrića temeljem kojeg je dodijeljena Nobelova nagrada za fiziku, kao i u velikom broju iznimno značajnih radova proizašlih iz te goleme međunarodne suradnje. Tome treba dodati i prof. dr. Anu Marušić, koja je također prešla iz Zagreba u Split, a koja je u Splitu s Livijom Puljak osnovala vrhunski Cochrane Collaboration centar. Treba još istaknuti i iznimno značajan nezavisan rad prof. dr. Frane Barbira, profesora termodinamike s FESB-a, pa nekoliko iznimno citiranih kliničkih studija onkologa Eduarda Vrdoljaka, nekoliko preglednih članaka Ranka Goića o solarnim i obnovljivim energijama, te rad kemičara Damira Vukičevića. Postoji, naravno, još i čitav niz drugih grupa, ovi spomenuti sustavno su objavljivali radove koji bi bili citirani i više od 100 puta, što se smatra međunarodno vrlo značajnim otkrićima, i Split u proteklih 10 godina ima oko 150 takvih radova, dok ih Zagreb – sa oko 6 puta više uposlenih znanstvenika – ima oko 40-ak. Mislim da te brojke jasno govore zašto je Split na pragu prvih 500 sveučilišta u svijetu, a Zagreb bi mogao čak i ispasti i iz prvih 1000 ako ovako nastavi. Ti rijetki pojedinci koji su u stanju objavljivati ovakve iznimne znanstvene radove važni su neproporcionalno svjetskom ugledu sveučilišta, i gubitak svakog od njih može za sveučilišta poput hrvatskih značiti pad za stotinjak mjesta na svjetskoj rang-listi.
Prije nekoliko dana, jedna od tri vodeće rang-liste sveučilišta u svijetu (uz QS i Šangajsku), Times Higher Education (THE), objavila je rang-listu za 2018. godinu. Na njoj je Sveučilište u Splitu rangirano u skupini između 501. i 600. mjesta, a Sveučilište u Zagrebu u najdonjoj – između 800. i 1000. mjesta. To znači i da je Split sada oko 300-400 mjesta ispred Zagreba, kako sam i predvidio prije nešto manje od 10 godina, a “10001 Dalmatinac” odigrao je vrlo značajnu ulogu, no jako su pomogli i svi drugi. Pritom, Split ima 21,000 studenata, 31 studenta po nastavniku, i samo 1% međunarodnih studenata. Zagreb ima 73,500 studenata, 17 studenata po nastavniku, i također samo 1% međunarodnih studenata. To znači da su splitski nastavnici dvostruko više opterećeni studentima. Stoga ne čudi da u nastavi Zagreb stoji čak i malo bolje od Splita (skor 21/100 prema 17/100). U prosječnoj znanstvenoj produktivnosti Split je već bolji od Zagreba, iako su oba prilično loša (13/100 prema 11/100). No, zahvaljujući gore spomenutim “perjanicama”, Split u citiranosti – tom najpouzdanijem pokazatelju kvalitete znanstvene produkcije – ima čak 60/100, što je usporedivo s boljim europskim sveučilištima, a Zagreb samo 20/100, što je zbilja jako loše. U suradnji s industrijom Zagreb, očekivano, stoji bolje jer je industrijski puno jači od Splita (42/100 prema 33/100), ali u perspektivi internacionalizacije studenata i međunarodne suradnje Split je, razumije se, znatno atraktivniji (42/100 prema 29/100), pa tim svojim lijepim zemljopisnim položajem kompenzira manjak povezanosti s industrijskim sektorom. Sve u svemu, razlika je jasna – visoka citiranost Splita u odnosu na Zagreb, usporediva čak sa solidnim Sveučilištima zapadne Europe, dovela je Split na sam prag top 500 Sveučilišta u svijetu. Divno je kako su svjetske liste to odmah i prepoznale – a zasluge su skoro isključivo na ovih pet gore navedenih “perjanica” Sveučilišta.
Bravo, Split! S obzirom koliko je Zagreb privilegiran u svakom pogledu, jako mi je drago da i Split ipak ima svoje konje za utrku – nekretnine, turizam, sada i Sveučilište. I sada samo još da Hajduk osvoji prvenstvo – NAPRID, BILIII!!! Šteta što je Vlašić otišao, ali možda sada barem počnem ovdje navijati za Everton.
https://www.facebook.com/igor.rudan.1/posts/1672289496116767?pnref=story
