Što je točno odlučio Ustavni sud u slučaju prorektora Čovića: Zeleno svjetlo odvjetnicima i sudovima u akademskoj zajednici
Odluka Ustavnog suda o mišljenju Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta u slučaju prorektora Ante Čovića, cijeli je postupak poništila i vratila na početak. Nije ovo prvi put da Ustavni sud odlučuje o pitanjima visokog obrazovanja i njegove etike – dosad smo se najčešće susretali s njihovim ocjenama ustavnosti zakona i propisa koji uređuju ovo područje, no u konkretnom slučaju, prorektor je tužbu podnio tvrdeći da mu je povrijeđen niz Ustavom zagarantiranih prava. Ustavni sud je to uvelike prihvatio, a u nastavku smo pokušali sažeti najvažnije naglaske odluke suda kojom se upleo i u pitanja akademske čestitosti i sveučilišne autonomije.
Prorektor Ante Čović foto: Ivan Klindić|www.ivanklindic.info i Sveučilište u Zagrebu
Ustavni sud svoju je odluku o tužbi prorektora Čovića na mišljenje Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta u njegovu slučaju, donio 8. studenog, otprilike mjesec i pol nakon što je od FF-a zatražena sva dokumentacija iz etičkog postupka. U ekspresnom postupku, sud je sukladno Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu, odlučivao u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, i to u šesteročlanom sastavu. Prema Ustavnom zakonu, slučaj prorektora Čovića spada u područje zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Kako je Ustavni sud odlučio da je nadležan za Čovićevu tužbu
Prorektor Čović ustavnu je tužbu podnio na temelju članka 62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, s obzirom na to da je smatrao kako je ‘utuženo’ mišljenje Etičkog povjerenstva FF-a pojedinačni akt iz članka 62. Ustavnog zakona.
Izdvojeni članakSvatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njihovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Ustavni je sud dopustio ustavnu tužbu i prihvatio argumentaciju predlagatelja tužbe, tj. prorektora Čovića. Pozivajući se na Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te Statut Filozofskog fakulteta, USUD u odluci ističe kako kako je Filozofski fakultet pravna osoba sa statusom javne ustanove. Osim toga, USUD je ocijenio da mišljenje Etičkog povjerenstva FF-a predstavlja akt kojim je odlučeno o obvezama podnositelja tužbe i tužbu dopustio.
Zanimljivo, kako je već pisao Autograf.hr, tom je odlukom Ustavni sud odstupio od vlastite sudske prakse jer se u sličnim slučajevima USUD proglašava nenadležnim.
O povredi prava tijekom postupka pred Etičkim povjerenstvom FF-a
Čović je u svojoj tužbi imao i prigovore o povredama procesnih prava tijekom postupka pred Etičkim povjerenstvom, tvrdeći da Etičko povjerenstvo FF-a nije ‘bilo imenovano niti sastavljeno sukladno mjerodavnim odredbama Etičkog kodeksa nastavnika, suradnika i znanstvenika Filozofskog fakulteta’. U tužbi ističe kako je Etičko povjerenstvo imenovala dekanica uz suglasnost Fakultetskog vijeća na redovnoj sjednici održanoj 21. veljače 2018., a ne samo Fakultetsko vijeće kako je predviđeno Etičkim kodeksom Filozofskog fakulteta.
U ovom je kontekstu zanimljivo da se Čović poziva na Etički kodeks Filozofskog fakulteta. Naime, kao koordinator Etičkog savjeta Sveučilišta morao je biti upoznat s činjenicom da Etički kodeks FF-a nije u suglasnosti s Etičkim kodeksom Sveučilišta te da je Etički savjet u nekoliko navrata na to upozoravao FF i usmjerio ga na to da se, do izmjena vlastita Kodeksa, pridržava odredbi sveučilišnog Etičkog kodeksa. Sukladno Etičkom kodeksu Sveučilišta, Filozofski je i imenovao Etičko povjerenstvo, što utvrđuje i Ustavni sud te zaključuje da je dekanica pravilno imenovala Povjerenstvo.
S druge strane, USUD je pak utvrdio da je Etičko povjerenstvo bilo sastavljeno u suprotnosti sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koji propisuje da je najmanje jedan član etičkog povjerenstva student. No, Etički kodeks Sveučilišta, kojim se FF vodio prilikom imenovanja svog Etičkog povjerenstva, nema takvu eksplicitnu odredbu.
Arbitrarnost odlučivanja Etičkog povjerenstva FF-a?
Obrazlažući da su mu povrijeđena prava na pravično suđenje, Čović je u tužbi naveo i kako već postoji meritorno mišljenje ad hoc Etičkog povjerenstva Sveučilišta iz 2012. godine. Već smo pisali o tome zašto se to mišljenje ne odnosi na višestruko objavljivanje za koje je FF ove godine pokrenuo postupak protiv Čovića, a isto je zaključio i Ustavni sud, tvrdeći da se ‘ad hoc Etičko povjerenstvo Sveučilišta nije posebno izjašnjavalo o problematici tzv. višestrukog objavljivanja’.
Čović se zatim u tužbi požalio da Etičko povjerenstvo FF-a ‘niti na jedan način nije kritički ispitalo navode prijave, već je iste automatizmom prihvatilo’. Ustavni sud na tom tragu zaključuje kako je mišljenje Etičkog povjerenstva FF-a ‘arbitrarno odnosno da ne sadrži relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je iznesena’. Osim toga, USUD ističe kako nije jasno jesu li članovi Etičkog povjerenstva FF-a pregledali sporne radove tj. ukoliko nisu, zašto su smatrali da to nije potrebno.
U tom smislu, u svojoj odluci Ustavni sud nigdje ne navodi članak 34. stavak 6. Etičkog kodeksa Sveučilišta u kojemu, između ostaloga, stoji da ‘Povjerenstvo ne provjerava navode iz zahtjeva i očitovanja niti ima istražne ovlasti utvrđivati činjenice po vlastitoj inicijativi’.
Ustavni sud smatra ustavnopravno prihvatljivim da u etičkim postupcima na Sveučilištu sudjeluju opunomoćeni odvjetnici
U ustavnoj tužbi Čović tvrdi i kako mu tijekom etičkog postupka pred Etičkim povjerenstvom nije bilo omogućeno očitovanje o sadržaju prijave. S druge strane, Etičko povjerenstvo FF-a tijekom postupka je pozvalo prijavljene, među kojima je i Čović, da se usmenim ili pismenim putem izjasne o navodima iz prijave i iznesu svoje argumente na sjednici povjerenstva početkom srpnja.
Na tu je sjednicu Čović poslao svog opunomoćenika, odvjetnika Mara Mihočevića, da povjerenstvu podnese njegovo pismeno očitovanje. Iz mišljenja Etičkog povjerenstva FF-a proizlazi da se to očitovanje ‘u cijelosti odnosi na komentare o kršenju procedure Dekanice i samoga Etičkoga povjerenstva, te se ni u čemu ne dotiče merituma stvari’. Osim toga, Etičko povjerenstvo FF-a je dolazak Čovićeva odvjetnika, inače neuobičajene prakse u akademskim postupcima, također okarakteriziralo spornim ‘jer nije riječ o sudu niti ikakvom upravnom postupku’ te je sukladno tome predsjednica Povjerenstva zatražila od odvjetnika da napusti sjednicu.
Ustavni sud u svojoj je odluci osporio udaljavanje odvjetnika sa sjednice Etičkog povjerenstva i proglasio ga ustavnopravno neprihvatljivim; pozivajući se na Zakon o odvjetništvu i Ustav, USUD ocjenjuje da je predsjednica Etičkog povjerenstva FF-a odvjetnika prorektora Čovića i nezakonito i neustavno udaljila sa sjednice. U tom smislu, USUD je ocijenio i da je Etičko povjerenstvo time samovoljno tj. arbitrarno odlučivalo.
USUD smatra da nije problematično iznošenje postupka izvan okvira akademske zajednice, primjerice na Kazneni sud
Ustavni sud referira se i na postupak koji je tijekom 2013. Čović na Općinskom kaznenom sudu vodio protiv svojih prijavitelja, tužeći ih za klevetu. Istaknimo kako je taj postupak (iznošenje postupka izvan okvira akademske zajednice) Etičko povjerenstvo FF-a označilo ‘flagrantnim kršenjem’ ne samo Etičkog kodeksa, ‘nego i izravnom ugrozom članka 2. stavka 1. same Svrhe Etičkog kodeksa, kojim se “obvezuju sve sastavnice, tijela i zaposlenici Sveučilišta da promiču vrijednosti specifične za sveučilinu djelatnost u najširem smislu”.
No, USUD je utvrdio ‘da Etički kodeks Sveučilišta ne propisuje zabranu vođenja građanskih, kaznenih i drugih postupaka radi zaštite osobnih sloboda i prava čovjeka. Dapače, obvezuje Sveučilište da svakom članu sveučilišne zajednice osigura uživanje svih prava koje se ostvaruju unutar sveučilišne zajednice te prava zajamčenih Ustavom i zakonima Republike Hrvatske’.
Koja su sve ustavna prava, prema odluci Ustavnog suda, povrijeđena prorektoru Čoviću
Na kraju, Ustavni sud zaključuje i sumira na sljedeći način: Čoviću nije osigurano ustavno pravo na pravično suđenje, ustavnopravno je neprihvatljivo da je mišljenje Etičkog povjerenstva apsolutno, postupanje Etičkog povjerenstva ne može biti izvan dosega ustavnog načela vladavine prava ‘i tom načelu inherentnih civilizacijskih standarda’, Čoviću su povrijeđena ustavna prava koja jamče pravo na žalbu te sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata, i konačno, prorektoru je prema Ustavnom sudu povrijeđeno ustavno pravo kojim se svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.
Spomenimo i kako izmjenama Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu otprije dva dana, tj. odredbom o mogućnosti žalbe na etičke postupke za koje se vode sudski sporovi, sveučilišna autonomija preteže na stranu građanskih i kaznenih sudova, odvjetnika te sporova iz akademske zajednice – o kojima akademska zajednica neće odlučivati.
_________________________________________________
Sve o ovoj temi možete pročitati ovdje:
2. Komentar: Gotovo je, Tama je zlokobno odsvirala kraj etici hrvatske znanosti i visokog obrazovanja
4. Komentar akademika Silobrčića: Strahote etičnosti profesora etike, prorektora Ante Čovića
