Početkom godine, teretane i fitness centri vrve novim članovima. Svi se žele riješiti blagdanskih naslaga, a u zimskim mjesecima, kada je zbog hladnoće teško doći do tramvajske stanice, a kamoli raditi bilo što drugo, teretane su često jedina opcija za kakvu-takvu tjelovježbu. Do trećeg mjeseca pak, teretane postaju pustare. Donosimo pet faza kroz koje ćeš proći kada upišeš teretanu!
Flickr; W_Minshull
Prvi tjedan
U torbu pakiraš opremu. Shvatiš da nisi kupio nove sportske hlačice od drugog srednje. Ove koje imaš sad više izgledaju kao slip bokserice. Guma na pojasu je davno dala posljednji pozdrav pa ti i padaju na pola dupeta. Alternativa su fluorescentne havajke do pola koljena. Kolekcija New Yorker 2007/2008. Što je tu je.
Oblačiš se u svlačionici i krišom gledaš druge likove. Puštaš da te nesigurnost preplavljuje u valovima. Dobro, tebi nije cilj da se pojaviš na naslovnici Mens Healtha. Ne moraš baš tako izgledati, razmišljaš dok gledaš nekog Apolona kako trese šejk. Bio bi sretan da skineš koju kilu. I da malo usporiš propadanje svojih prsa u full on muške sise. Zažmiriš kad se nečija kita zanjiše 5 centimetara od tvog nosa.
Hodaš od sprave do sprave s ručnikom u rukama kao prerijski glodavac koji je ukrao trulu jabuku. Trudiš se da te nitko ne vidi. Radiš samo vježbe na spravama koje prepoznaješ. Gledaš što drugi rade, pa to radiš i ti. Razmišljaš da pitaš malo trenera kako-šta, ali te previše stid.
Doma se gledaš u ogledalu i napinješ bicepse. Još ništa. Ne posustaješ. Maštaš o ljetu i formi života.
Ujutro se ustaješ iz kreveta kao prevrnuta kornjača.
Treći tjedan
Dolaziš u teretanu pun samopouzdanja. Sad već kimaš glavom bilderima u prolazu. Niste izmijenili nijednu riječ, ali si prepoznajete lica. Teta na porti te prepoznaje i pozdravlja.
Kupio si novu opremu i naučio kako funkcioniraju sve sprave. Nisi pitao trenera za pomoć, ali si prolistao po internetu kako izgleda trening. Odlučio si kako nećeš raditi noge. Ne treba ti to. Svaki dan radiš isto. Bice i cice. Možda tu i tamo ubaciš i neku vježbu za leđa. Ali više zato što su vježbe jednostavne. Realno, briga te za leđa.
Pročitao si o tome kako je kardio važan, pa svaki trening počinješ s dvadeset minuta neke aerobne vježbe. Malo te strah trake za trčanje pa radiš alibi kardio tipa sprava za veslanja, orbitrek ili bicikl. Ponosan si na svaku kapljicu znoja koju iscijediš.
Rezultati se još realno ne vide, ali ti se čini kao da si si jači. Pred tuširanje poziraš pred ogledalom i čini ti se kako se na nekim mjestima pojavljuju izbočine kojih nije bilo. Ponosan si na sebe.
Peti tjedan
Od trenutka kad si platio drugu članarinu, voljni moment je posustao. Prošli mjesec ti se 300 kuna činilo kao bagatela u usporedbi s konačnim rezultatom. Sad ti je već puno.
Rezultati su već neosporni. Nisi izgubio ni jednu kilu, ali se uvjeravaš da je to zato što je mišićna masa teža od masti. Još nemaš prsne mišiće, ali više ne možeš grudi spojiti u dekolte. Kad napneš bicepse, jasno se vidi i brdašce i linija. Nije više iluzija.
Novu masu treba hraniti. Puno se trošiš pa si stalno gladan. Nemaš više grižnju savjesti nakon kebaba u tri ujutro. Kad ti i cura naručite pizzu, pojedeš svoju i pola njene. Popiješ ti šejk i tunu, ali i pola kante sladoleda. Treba ti.
Možda preskočiš neki trening ili seriju. Umoran si od faksa. Ne stigneš. Ali nema veze. Rezultati su tu. Uhvatiš se kako si na predavanju opipavaš bicepse ispod košulje.
Sedmi tjedan
U teretanu još ideš na papiru. Češće propustiš trening nego što odeš na njega. Treniraš samo na dane kada nemaš predavanja. Nekad ni onda. Teško se motiviraš. Da bi se spremio i otišao u teretanu, mora ti ili biti bolno dosadno ili moraš imati ispit za koji ti se ne uči.
Na spravama se izležavaš. Pauze između serija su po petnaest minuta. Do treće vježbe više nema članka na internetu koji nisi pročitao. Na kardio ni ne pomišljaš. Trening više ne mjeriš po tome što si odradio nego, po vremenu koje si u teretani proveo. U sat i po treninga napraviš možda 60% onoga što ti je bio ritual.
Više ne piješ šejkove nit jedeš tunu. Nemaš para za to. Ako u danu odpješačiš deset minuta do faksa, računaš si to kao trening. Ako slučajno odeš na basket na kvartu, računaš to kao dva treninga. Uvjeravaš se da si još u điru.
Bicepsi postojani.
Deveti tjedan
Dok si plaćao novu članarinu, oko ti je zasuzilo zbog bačenog novca. Negdje duboko u sebi si znao da nećeš vratiti uloženo. Imao si dovoljno motiva još samo da daš taj novac. Ne i da ozbiljno treniraš.
U jednom trenutku shvaćaš da tjedan dana nisi odradio trening. Prvo si bio mamuran, pa je drugi dan mama poslala lonac sarme, pa si morao izvesti curu u kino, pa si instalirao novog menađera i tako u krug.
Kad se napokon natjeraš otići do teretane, gegaš se do tamo kao da ideš na streljanje. Sjediš u praznoj svlačionici i obaraš svjetski rekord u najsporijem presvlačenju.
Sjedaš na prvu spravi i gledaš u šipku. Čini ti se kao da bi radije radio bilo što na svijetu, nego uložio imalo energije da je pokušaš dići.
– Ne treba meni ovo, pomisliš. Stavljaš slušalice u uši i čuješ kako jedna šušti i onda konačno umire.
Tko normalan može biti u teretani bez slušalica? Ovo stvarno nema smisla. Odlazi sa sprave i oblačiš se. Vratit ćeš se kada kupiš nove sluške, misliš.
Ne vraćaš se više nikada.
