Aleksandra Prijović napunit će pet Arena, profesor: ‘Njen stil je suštinski pop glazba’
‘A ja znam, noćas kući ideš sam, i dok tvoju igru igram, tvoja jedina je briga da ti dam’. Stihovi su to pjesme Aleksandre Prijović koja je rasprodala koncerte u Areni Zagreb četiri dana zaredom početkom prosinca. Dva dana nakon četvrtog koncerta održat će i peti za koji je većina karata također već rasprodana. Studentske grupe prepune su pitanja o ulaznicama za koncert. Neki studenti s kojima smo pričali naglasili su da na koncert idu zbog svojih prijatelja, dok su drugi veliki obožavatelji koji će otići i na dva koncerta. Sociolog Krešimir Krolo kazao nam je da je neupitno da mladi danas vole narodno-zabavnu glazbu, no on bi repertoar Aleksandre Prijović ipak svrstao u pop glazbu.
Aleksandra Prijović u spotu za pjesmu ‘Dam, dam, dam’ | screenshot: YouTube
Zadnjih je dana Aleksandra Prijović glavna tema ne samo u medijima, već i u svakodnevnim razgovorima, a dospjela je čak i u zadatak na Ekonomskom fakultetu. Obično se Aleksandru opisuje kao srpsku pop folk pjevačicu, no pjevačica je nedavno na društvenim mrežama napisala da je Srpkinja koja je odrasla u Hrvatskoj, odnosno da njezina obitelj vuče korijene iz Srbije, Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Time je željela naglasiti da se ona u svim tim republikama osjeća kao kod kuće. Inače, Aleksandra je slavu stekla nakon sudjelovanja u ‘Zvezdama Granda’, a iza sebe ima tri albuma.
‘Samo na Spotifyu album Devet života slušao sam preko 16 sati’
Na vrhu Billboardove ljestvice najslušanijih pjesama u Hrvatskoj trenutno je glazba upravo Aleksandre Prijović. Prva na ljestvici je njezina pjesma ‘Dam, dam, dam’, a slijedi ‘Devet života’. U top 25 je i njezina pjesma ‘Psiho’, ‘Placebo’ i ‘Ja sam odlično’. Sve te pjesme i na YouTubeu imaju pozamašan broj pregleda. Trenutno njezina pjesmo ‘Dam, dam, dam’ na toj platformi broji 38 milijuna pregleda, a spot za pjesmu ‘Legitimno’ iz 2020. godine čak 58 milijuna pregleda.
Studentske grupe obasipane su komentarima o tome ima li netko još koju kartu za Aleksandru. Student Kristijan kazao nam je da je karte kupio samo zato što njegovi prijatelji idu na koncert, pa će i on s njima. Student Alan pak je Aleksandrin novi album preslušao ubrzo nakon što je izašao. Kartu za četvrti koncert kupio je jer su mu neke od pjesama Aleksandre obilježile ovo ljeto, a želi i doživjeti punu arenu jer nikada nije bio na tako velikom koncertu.
– Sama činjenica da sam samo na platformi Spotify album ‘Devet života’ preslušao do sada preko tisuću minuta, što je više od 16 sati, govori da cijenim njen rad i da ju svakako želim u njemu podržati kao netko tko ju od srca voli kao pjevača, ali i običnu svakodnevnu osobu. Nakon moje tuge što nisam uspio ugrabiti fan pit trećeg datuma, na moje oduševljenje kupio sam kartu za četvrti odmah nakon objave na društvenim mrežama, nastavio je Alan.
Nakon što je rasprodala treću arenu i Alan se počeo propitkivati je li moguće da netko s malo godina karijere iz Srbije može napraviti nešto ovako veliko u Hrvatskoj. Razlog Aleksandrine popularnosti Alan vidi u njezinom nenametljivom izlaganju medijima te to što uvijek stoji iza svoje publike i daje im točno ono što žele.
Ivan će na koncert dva dana – jednom s obitelji, drugi put s prijateljima
– Mnogi također ističu njene balade kao jedne od najboljih toga žanra na Balkanu. Zaista sam iznenađen ovom situacijom jer to što je ona napravila nitko nikada nije u Hrvatskoj i zagrebačkoj Areni. Što se tiče fizičkog napora koji će biti prisutan od ovolikog broja nastupa, zaista se nadam se će to ona moći što bolje progurati jer ovo što si je zadala malo tko bi mogao izvesti. Od srca se nadam da će svaki koncert biti poseban na svoj način i da će se stići iza svakoga dobro odmoriti, koliko je to uopće moguće, pojasnio je Alan.
Student Ivan na koncert će dva dana jer ide i s obitelji i s prijateljima. Rekao nam je da slušaju Aleksandru te obožavaju njezine pjesme i atmosferu. Očekivao je dva do tri koncerta jer je atmosfera u klubovima uvijek dobra kada se pusti njezina pjesma. Smatra da će svih pet koncerata biti na visokoj razini.
– Ne pratim toliko rad Aleksandre koliko slušam njezine pjesme svojevoljno i u izlascima. Svaka pjesma je bila hit od malena. Mislim da je ona popularna još od prije mnogo godina samo je zadnje dvije godine aktivnija te to uočavaju i ljubitelji drugih žanrova, objasnio je Ivan.
‘Refren aludira na toksičnu muškost što možemo čuti kod svjetskih pjevačica’
Krešimir Krolo, profesor na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru, kazao nam je da je praktički neupitno da mladi vole različite varijacije narodno-zabavne glazbe već dosta dugo. I u doba Jugoslavije, naglasio je, jasno je bilo da narodna glazba ima masovnost, dok je urbana ‘novovalna’ glazba rezervirana za veće gradove.
– Aleksandra Prijović primjer je tog novovalnog pop-folk stila koji je, prema mom viđenju, suštinski u stvari pop glazba, koliko se god to nekome sviđalo ili ne. Gledajući stilska i vizualna rješenja, minorne su razlike u odnosu na najpopularnija imena svjetske glazbene scene, a čak je i temama u nekim pjesmama bliže progresivnim perspektivama u odnosu na tradicionalne okvire. Primjerice, pjesma ‘Dam, dam, dam’ ima refren ‘Da si muško, da ti treba samo jedno logično bićeš najveći gospodin dok se lomim logično, tebi je logično, a meni toksično’ aludira i na toksičnu muškost u interpersonalnim odnosima, a što često možemo čuti i kod najpopularnijih svjetskih pjevačica danas, kazao je Krolo za srednja.hr.
Javnosti je pak danas teško, smatra Krolo, ‘probaviti’ da hrvatska narodno-zabavna glazba nije ni vrijednosno ni konceptualno različita od onoga što se stigmatizira kao ‘invazijom s istoka’. Zato mladi, naveo je Krolo, ne rade velike razlike kako ih radi nacionalistički diskurs. Krolo je sa Željkom Tonković i Svenom Marcelićem 2016. proveo istraživanje o glazbenim ukusima mladih. Već tada podaci su pokazivali da je vidljiva popularnost stigmatiziranih ‘cajki’, posebice kod mladih koji su inače bili skloni slušati i domaću zabavnu glazbu takvog karaktera.
– Recimo, s jedne strane ako su u prosjeku rekli da im se sviđa Jole, Severina ili grupa Magazin, jednako tako su zaokruživali kao poželjne i izvođače poput Seke Aleksić, Cece te Dare Bubamare. S druge strane, mladi koji su više preferirali sve od Led Zeppelina, Iron Maidena preko Black Keysa i Prodigyja nisu imali ništa protiv i žanrova koji nisu usko u toj kategoriji, ali spadaju pod širi spektar, kako smo to nazvali, kozmopolitske glazbene strukture. Ali isto tako su pokazivali i otvoreni zazor prema narodno-zabavnoj glazbi, bilo da je riječ o ‘cajkama’ ili o domaćim izvođačima, opisao je Krolo.
O cajkama bi se trebalo razgovarati i u školama?
Oni koji su bili skloni kozmopolitskoj glazbi i tim vrijednostima, pokazivali su i više kulturnog kapitala, odnosno razumijevanja od mladih koji su više bili vezani za lokalni i regionalni zvuk te tradicionalističke vrijednosti. No, Krolo je napomenuo da se danas ‘cajke’ više ne mogu jednostavno kategorizirati pod narodno-zabavnu glazbu jer često ulaze u kombinacije s trapom ili elektronskom glazbom. O cajkama bi, naveo je Krolo, trebalo razgovarati i u školama.
– Ali ne iz paternalističke i moralizatorske pozicije već iz pozicije sagledavanja te glazbe jednostavno kao dijela generacijskog momentuma. Što se tiče toga treba li ‘cajke’ uvrstiti u repertoar glazbenog odgoja, mišljenja sam da je riječ o pitanju prvenstveno za muzikologe jer se mora sagledati umjetnička, kulturna i društvena dimenzija žanra koji ulazi u udžbenike. Valja se prisjetiti da prije pedeset godina bi bilo nepojmljivo da se u školama uči o rock klasicima ili hip hop glazbi, dok danas imaju, ako ne cijela poglavlja, onda barem redak ili dva, objasnio je Krolo.
Krola sam upitali i što misli o zabranama i otkazivanjima koncerata pjevača cajki u Hrvatskoj. Tako je primjerice u Puli početkom godine zabranjen rasprodani koncert cajki zbog ‘promoviranja i čuvanja identiteta građanske, europske i mediteranske Pule’. Krolo smatra da iza takvih zabrana uglavnom stoje osobe i inicijative tradicionalnih te konzervativnih svjetonazora.
– Možda s iznimkom Pule gdje se gradonačelnik predstavlja kao liberal, a donosi odluke kao da je dio tog nacionalističkog identitetskog korpusa. Riječ je o reakcijama koje su očekivane kada je u pitanju politički identitet koji je utemeljen na ideji ‘čiste’ hrvatske kulture ili malograđanskih fantazija o ‘mediteranskom identitetu’. Zabrane, prema mom mišljenju, nisu rješenje, tim više što je takav ukus duboko upisan i u vrijednosni kod dijela mladih u Hrvatskoj. Poželjnije bi bilo otvarati prostore u kojima se razvija pluralnost stilova, ali i u javni prostor vratiti važnost suvremene i dinamične kulture kao ključnog čimbenika razvoja zajednice, pogotovo u urbanim sredinama, zaključio je Krolo.
