Alfred Hitchcock bio je totalni freak, a umišljene ljude ‘kažnjavao’ je sadističkim šalama
Na današnji dan svijet je napustio majstor kriminalističkog i žanra horora, Alfred Hitchcock. Ovaj je osebujan umjetnik postao kultnim redateljem, a njegova sklonost cinizmu, crnom humoru i ironiji samo je pomogla da njegovi filmovi budu proglašeni vrhunskim primjerima žanra. Zanimljivo o njemu je činjenica da je imao jezivi smisao za humor, a neke stvari koje niste znali o njemu mogle bi vas zaprepastiti.
Sumnjamo da postoji osoba koja nikad nije čula za Alfreda Hitchcocka, jer njegovi su filmovi postali kultni primjeri kriminalističkog žanra, trilera i horora. Svojim je filmovima u gledateljima budio jezu i strah, a izmjenom komičnih i tragičnih elemenata kombinirao je cinizam, ironiju, napetost i šok. Sve to ne bi izišlo iz glave nekog redatelja, da on nije osebujna ličnost koja se rađa samo jednom.
Bio je opsjednut ubojstvima i psihički nestabilnim likovima
Rodio se 13. kolovoza 1899. kao sin voćara i njegove žene koji su ga odgajali u katoličkom duhu. Roditelji su mu bili poprilično strogi, što dokazuje činjenica da ga je vlastiti otac nakon nepodopštine koju je počinio poslao u policijsku stanicu gdje su ga zatvorili na neko vrijeme, kako bi ga naučili pameti. Upravo od tuda se razvila njegova fobija prema policajcima, koju je često obrađivao u svojim djelima. Naravno da se od njega očekivalo da nastavi obiteljski biznis, no Alfreda to nije zanimalo, već se okrenuo filmu.
Hitchcock je snimio pedesetak filmova, a poznat je kao izumitelj trilera i filmova strave, u kojima je prvi kombinirao motive seksa, intriga i humora. Prilično je bio opsjednut ubojstvima i psihički nestabilnim likovima, a orkestracijom panike u gledateljima posadio je ovisnost o njegovim filmovima.
Sadističkim šalama ‘kažnjavao’ umišljene ljude
Najbolji stvaralački period mu je od 1950. do 1960., kada su nastali njegovi najpoznatiji filmovi-‘Dial M for Murder’, ‘To Catch a Thief’, ‘Vertigo’, ‘Psycho’ i ‘The Birds’. Zanimljivo je to što nikad nije osvojio Oscara.
U Hollywoodu su ga smatrali osobenjakom i freakom, ponajviše zato
što se volio poigravati s glumcima, saznajući njihove fobije i onda ih maltretirajući. Zaštitni znak bili su mu kadrovi ženske kose, a radnja njegovih filmova vrlo se često događala u kupaonicama.
Ovaj je šaljivac volio zbijati prilično jezive šale, a inspiracije mu nikad nije nedostajalo. Kako je sam rekao, meta su mu često bili ljudi koje je smatrao ‘lažnjacima’ i umišljenim veličinama.
Omalovažao glumce i nazivao ih stokom
Takve bi osobe pozivao na večere, gdje bi hrana ponekad bila servirana pogrešnim redoslijedom, ili bila obojana čudnim bojama, pa su ljudi jeli plavu pastrvu i plave breskve. Jednoj je glumici poslao 400 dimljenih haringi, a glumcu Sir Geraldu du Maurieru u garderobu je poslao konja, čisto kako bi se zabavio njegovom reakcijom. One koji su odbijali popiti piće, namjerno bi nagovorio na alkohol, napio ih i sa zadovoljstvom promatrao posljedice. Imao je i neobične fobije. Užasno se bojao policije, male djece i jaja, koja su mu se neizmjerno gadila, iznutra i izvana.
Često se u svojim filmovima koristio takozvanim cameo ulogama, gdje se na trenutke sam pojavljivao u scenama filmova. Tako ga na trenutak možemo vidjeti kako ulazi u autobus, prolazi pored neke zgrade, stoji u sobi preko puta dvorišta ili se čak pojavljuje na fotografiji.
Svoje je glumce često omalovažavao i prema njima bio vrlo kritičan, a jednom je izjavio da su oni stoka. Poslije se branio da nije rekao to, već da ih se treba tretirati kao stoku. Unatoč svemu, kraljica Elizabeta tek ga je nekoliko mjeseci prije njegove smrti proglasila vitezom.
