[Anti-intervju s Dječacima] Simpatični trojac o Nives Celzijus, marihuani i ostalim porocima
Dan prije izlaska novog, trećeg po redu albuma ‘Dječaka’ koji se zove ‘Firma’ napravili smo veliki intervju sa splitsko-zagrebačkim trojcem. Zbog velike količine trollanja s obje strane i niza škakljivih pitanja i odgovora nazvali smo ga anti-intervjuom. U jednom trenutku zbog provokacije Vojko vašem novinaru na pitanje odgovara i s ‘ti si debil!’. U svakom slučaju, on, Ivo i Zondo, bez dlake na jeziku govore o tome preferiraju li više Nives Celzijus ili Lidiju Bačić, bez čega život ne bi imao smisla te kada im je na nastupu bilo samo sedam ljudi.
Splitsko-zagrebački trojac Dječaci sutra izdaje novi album naziva ‘Firma’ na kojem će se naći 19 novih pjesama. Iz tog razloga, a i radi njihovog skorašnjeg nastupa u Tvornici (16. svibnja), napravili smo jedan šaljivi anti-intervju s Vojkom, Zondom i Ivom pa evo što su nam odgovorili na pitanja o svemu pomalo.
Možete li nam za početak samo reći koliko ste mladi, svaki od vas?
VOJKO: 30, taman sam spreman glumit srednjoškolca u teen komediji.
IVO: 30.
ZONI: Star sam.
Od 2005. službeno postojite. Kada ste zaključili da će bavljenje muzikom biti dovoljno za življenje, plaćanje režija i ostaloga?
VOJKO: Kad sam dobio otkaz.
IVO: Život je avantura
ZONI: Kad smo kupili fiskalnu kasu
Nakon albuma ‘Drama’ i ‘Istina’ za par dana vam izlazi i album ‘Firma’. Je li to onda za razliku od Dubiozine ‘Firme Ilegal’ – Firma Legal? Zašto bi ga netko trebao preslušati?
VOJKO: Ti si debil!
IVO: Imamo legalnu firmu u stvarnosti, to je istina. Novi album razlikuje se po 19 novih pjesama koje nisu bile na prethodnim albumima. Trebaš ga poslušat jer pjesme kakve mi radimo nećeš čut kod nijednog drugog benda!
Što dobrog repera dijeli od lošeg?
VOJKO: Vaspitanost
IVO: Originalnost.
ZONI: Sloboda.
Na kojem je vašem nastupu, bilo najmanje, a na kojem najviše gledatelja? Koji svoj nastup doživljavate kao krunu dosadašnjeg dijela karijere?
VOJKO: U Dubrovniku nam je jednom davno bilo 7 ljudi na koncertu.
IVO: Najviše je valjda bilo na nekom od dvoranskih koncerata ili na Trgu bana Jelačića u Zagrebu ili na trgu koji ne znam kako se zove u Novom Sadu, ne znam. Ili na Terraneu… da, kolko se sjećam pisali su da smo bili najposjećeniji bend te godine na Terraneu, to je bila čast.
Nakon ovog uvodnog dijela dolazimo do druge razine zbog koje se ovo i zove anti-intervju, a ne samo intervju. Tu smo u nizu škakljivih i neugodnih pitanja, nastojali isprovocirati Dječake – mada su se neki isprovocirali već u prvom dijelu.
Gdje ste bili 91.?
VOJKO: U prvom osnovne.
IVO: Išao sam s Vojkom u razred u osnovnoj.
ZONI: U podrumu.
Najneugodnija scena koju ste doživjeli za vrijeme nastupa?
VOJKO: Nisam doživia ništa neugodno vrijedno spomena.
IVO: Između svake pisme kad idem nešto reć, Zoni ide nešto reć u isto vrijeme i prekine me. Na kraju se ne razumije ni šta ja govorim ni on.
ZONI: Seksualno sugestivni pogledi djevojaka s kojima ne znam šta bi u tom trenutku. To me zbuni.
Švercanje u javnom gradskom prijevozu ili švercanje preko granice? Zašto jedno ili zašto drugo?
VOJKO: oboje.
IVO: Stvarno već godinama ne koristim javni prijevoz, kad ne idem autom rađe idem pješke ili biciklom. Javni prijevoz je za stare i onemoćale ljude, ne želim im uzimat mjesto ni kisik za disanje u zagušljivom busu.
ZONI: Javni prijevoz je za civile, izbjegavam.
’50 nijansi sive’ gledat ću samo pod uvjetom…
VOJKO: Samo ako je to najavni spot za 50-ti album od 50 centa gdje je već sijed.
IVO: Pa jedino ako neka osoba s kojom volim provodit vrijeme kaže da želi da pogledamo, ako to predstavlja oblik druženja.
Ovaj život ne bi imao smisla bez koje tri stvari?
VOJKO: Bez boga, domovine i Hrvatske
IVO: Već nema smisla.
ZONI: Bez znanosti, umjetnosti i ljubavi.
Nives Celzijus ili Lidija Bačić?
VOJKO: Take me to Brazil
IVO: A nisam upoznao nijednu. Na daljinu mi Nives Celzijus djeluje zabavnije, veći je trol.
ZONI: Nives
Omražena narodna izreka?
VOJKO: Ko drugom kopa nos
IVO: Ne mogu se sjetit nijedne koja mi se sviđa.
ZONI: Sve su smeće, narod glup bio i ostao.
Najiritantnija navika koju je imala cura s kojom sam bio?
VOJKO: Ubadanje žilom u venu
IVO: Pričala je nešto šta je već pričala. Više puta. Izgledalo je ko skrivena kamera. Kamera skrivena u umobolnici. Umobolnici koja pluta u rijeci koja se vrti u krug.
ZONI: Namješteni osmjeh u društvu.
Da nema marihuane ovaj svijet bi bio…
VOJKO: Lišen reggea, mrzim reggae.
IVO: Manje paranoičan.
ZONI: Nešto produktivniji, nešto lošije glazbe.
