Anti-intervju s urednikom satiričnog portala Kleptokracija: Totalno luđe od svega ostalog
Miro Babojelić glavni je i najodogovorniji urednik satiričnog portala Kleptokracija. K tomu je još i novinar, izvršni urednik… Ukratko, ovaj 30-godišnjak sve radi sam na Kleptokraciji, a ide mu sve bolje. Njegove objave imaju stotine lajkova i shareova na Facebooku te svojom satirom svakako nasmijava, ali i tjera na razmišljanje o nekim društvenim anomalijama. U anti-intervjuu nam je odgovorio na nekoliko ozbiljnih i mnoštvo neozbiljnih pitanja.
screenshot kleptokracija.hr naslovna
Iako je prve satirične radove te ideju o pokretanju portala ovakve vrste Miro Babojelić imao još prije deset godina, naume je prenio u djelo krajem petog mjeseca ove godine pokrenuvši Kleptokracija.hr. I u kratkom vremenu uspio je prikupiti mnoštvo fanova, vjerujemo i protivnika, ali tako to biva kada kroz satiru opisujete pojave u društvu. Kako je sve počelo, kako je biti solo na portalu, zašto je Sir Oliver dio loga i mnoštvo drugih pojedinosti nam je otkrio u intervjuu.
Kad se javila ideja da samostalno pokreneš portal, a kada si ga pokrenuo? Je li možda uzrok tomu bila nemogućnost zapošljavanja?
Ideja je bila prisutna dulje vrijeme, jer sam se sličnim stvarima pionirski bavio još na blogu prije 10 godina, al sve do ove godine nije bilo pretjerano vremena, a bome ni volje za pokretanjem jednog takvog projekta.
Stvar je pokrenuta krajem petog mjeseca i ne, uzrok nije bila nemogućnost zapošljavanja jer, realno govoreći, nitko u Hrvatskoj tko je inteligentniji od prosječnog štapnog miksera ne može očekivati da bi od nečeg ovakvog mogao imati neke pretjerane financijske koristi. Bar ne u nekom kratkom roku.
Je li teško biti jedini djelatnik? S kime se konzultiraš oko objava, imaš li nekog kritičara?
Nije toliko teško koliko je cijeli taj proces traženja pogodne teme, pa sklapanja efektnog naslova i na kraju konstrukcije samog članka vrlo često izrazito mentalno zahtjevan. Budući da ovo nije klasičan news portal koji dnevno objavljuje tonu copy-paste sadržaja, već isključivo autorske članke, najveći problem je iz dostupnog, u većini slučajeva i zamornog materijala, pokušati napraviti nešto duhovito.
A to, kao što znaju svi koji su ikad probali pisati ovako nešto, nije nimalo lako. Oko objava se isključivo konzultiram sa zamjenikom najglavnijeg i najodgovornijeg urednika, a budući da sam jedini ja u ‘redakciji’, na vama je da odgonetnete o kome se tu radi. Što se tiče kritika, najbolji kritičar uvijek je publika. Naravno da je blagodat jeftinog broadband Interneta svakakvim trolovima dala mogućnost virtualnog onaniranja po svemrežju, pa tako i po mom portalu, ali tu i tamo nađe se i neki konkretan komentar ili kritika. I to je dobro, jer znači da ljudi prema napisanom nisu indiferentni.
Zašto baš satirični portal? Je li kroz satiru lakše govoriti istinu?
Zato jer klasičnih portala, kao i onih trutova u Saboru, ima previše, a ovih premalo. Što se drugog pitanja tiče, u Hrvatskoj je ionako dihotomija između istine i satire zanemariva, a u mnogim slučajevima, paradoksa li, ni ne postoji.
Dokaz toj tezi mahom su stariji ljudi koji se često u nevjerici čude napisanom, ali ne zato jer im djeluje nestvarno, već zato što imaju dojam kao da se radi o pravim „senzacionalnističkim vijestima“ kakve im svakodnevno serviraju standardni mediji.
Vidim da imaš Sir Olivera na profilnoj stranice, kao i na portalu. Jesi li ljubitelj Alan Forda odnosno je li ti ovaj strip inspiracija za stvaralaštvo na Kleptokraciji?
Alan Ford definitivno je bio strip koji mi je obilježio djetinjstvo, ali inspiracija za stvaralaštvo ipak dolazi iz nepresušne zone sumraka koja nas okružuje. Sir Oliver uzet je kao logo jer, osim Ive Sanadera, najbolje predstavlja sukus termina Kleptokracija.
Uspijevaš li živjeti od rada na svome portalu?
Dobar vic.
Jesi li u međuvremenu počeo razmišljati o tome da zaposliš još nekoga na portal?
Javili su se već neki ljudi, ali nisu prošli ni preliminarnu fazu – zadovoljenje osnovnih kriterija. Neki jednostavno ne shvaćaju da je klasično novinarstvo s ubacivanjem poneke infantilne pošalice u maniri humora pod lipom 35 jedno, a pisanje kvalitetne satire nešto sasvim drugo.
Koliko često se događa da vijesti koje objavljuješ budu shvaćene (pre)ozbiljno? Dobivaš li ikada prijetnje zbog njih? Istakni neku ili nekoliko neugodnih scena, ako si ih imao zbog pisanja na portalu?
Gotovo svakodnevno shvaćaju ozbiljno, pogotovo, kao što sam već napomenuo, starija populacija. Nekih konkretnijih prijetnji nije bilo, osim standardnog hrvatskog folklora u vidu psovanja bliže i daljnje rodbine. Dakle, ništa pretjerano.
screenshot kleptokracija.hr naslovna
Nakon ovog uvodnog dijela dolazimo do druge razine zbog koje se ovo i zove anti-intervju, a ne samo intervju. Tu smo u nizu škakljivih i neugodnih pitanja, nastojali isprovocirati Miru. Jesmo li uspjeli, procijenite sami.
Gdje si bio 91.?
Kao i svi pravi maloljetni rvati katolici – na prvoj crti bojišnice pješčanika u vrtiću. S krunicom oko vrata i plastičnim akumulatorom u rukama.
Švercanje u javnom gradskom prijevozu ili švercanje preko granice?
Nigdje! Kupujte uredno pokaze kako bi gospodin Bandić za koju godinu mogao sagraditi još koju fontanu, ili organizirati drugu Snježnu kraljicu na prvom brdu iza svoje vikendice u Slava Gori, dok za to vrijeme škole po Zagrebu i okolici nemaju toaletnog papira, a bolnice adekvatne medicinske opreme.
Je li bolje živjeti 100 godina kao bogataš ili sedam dana u bijedi?
U Hrvatistanu, čini mi se, ni jedno. Najbolje je bit negdje u sredini. Kao, primjerice, Severina. Pa nakon svakog drugog menstrualnog ciklusa nać novog sponzora.
Tri stvari koje bi ponio na pusti otok?
Dovoljne su i samo dvije – fakultetska diploma i upaljač. Tek toliko da bude bar neke koristi od nje.
Milijan Vaso Brkić ili Velimir Bujanec?
Izrazito teško pitanje. To je kao da moram birat između čira na želucu i genitalnog herpesa.
Omražena narodna izreka?
Novac ne usrećuje ljude. Stvarno mi nije jasno koji je tikvan bubnuo takvu epohalnu glupost, budući da iz osobnog iskustva znam da sam milijardu puta nemjerljivo sretniji kad dobijem na kladionici nego kad popušim.
Na koncert Lidije Bačić otišao bi pod uvjetom…
da sam tetraplegični gluhonijemi kaktus koji ne zna kako da se kvalitetno samoubije nakon što se na njemu zabunom izredalo krdo HIV pozitivnih dikobraza.
Najiritantnija navika koju je imala cura s kojom sam bio?
Zašto automatski cura? Da vam ova pitanja ne sastavlja Željka Markić?
Da nema marihuane ovaj svijet bi bio…
kudikamo ljepše mjesto. Djeco, ostavite se zato te zločeste droge koja vam truje um, dušu i tijelo, i otvorite u potpunosti svoja mlađahna neiskvarena srdašca Isusu Kristu, našem spasitelju. Jer njegovo je kraljevstvo i slava i moć u vjekove. Što god da to značilo. A nekog vraga valjda znači. Eto, sad ste dobili svoje.
