Automehaničar ili automehatroničar? Razlika u ta dva smjera je značajna, a jedan bi uskoro mogao biti ukinut
Ako popravljate automobil, sigurno niste razmišljali hoćete li ga popravljati kod automehaničara ili automehatroničara. Rješenje je bilo kakva radionica koja popravlja automobile. Iako se ta zanimanja često izjednačavaju, ona nisu ista. Dok se automehaničar bavi samo mehanikom, automehatroničar uz to ima znanje o elektronici u automobilima. Kako je danas gotovo svaki dio automobila sastavljen od elektroničkih dijelova, iz nekih škola rekli su nam kako zanimanje automehaničar više ne bi trebalo postojati. Jedna škola potvrdila nam je da se to zanimanje planira ukinuti u hrvatskom školsku u sljedećih pet godina.
Prema podacima Školskog e-Rudnika za zanimanje automehaničar može se školovati u 47 srednjih škola u Hrvatskoj, a za automehatroničara u 23 ustanove. Zanimanja su različita, ali potreba za automehatroničarima danas je sve veća. Budući da to zanimanje obuhvaća elektronike automobila i još sve čime se bavi i automehaničar, školama je potrebno više opreme. Iz jedne su nam rekli da će zanimanje automehaničar ukinuti nakon što ostvare uvjete za automehatroničara.
Vozilo na popravak možete odvesti i automehatroničaru
Strojarska i prometna škola Varaždin upisuje za automehatroničara, ali i za tehničara cestovnog prometa. Njihova ravnateljica Snježana Klarić rekla nam je kako automehaničar izvodi popravke automehanike i mehaničkih dijelova na vozilu, dok automehatroničar izvodi te iste popravke plus mijenja i elektroničke dijelove te sklopove u vozilu. Automehatroničar obuhvaća mehaniku, kao i elektroniku vozila.
– Dakle, automehatroničar ima sve znanje automehaničara, a razumije se i u elektroniku vozila. Automehatroničar ima puno veće znanje o elektrici i elektronici vozila od automehaničara. Ali, valja napomenuti kako automehatroničar ne zamjenjuje i automehaničara i autoelektričara. I dalje je potreban autoelektričar za popravak električnih dijelova u vozilu, pojasnila nam je Klarić.
Automehaničar, objasnila je Klarić, postaje sve manje i manje kompetentan za popravak novih vozila jer u vozila ima sve više i više elektroničkih dijelova. Klarić nam je rekla da gotovo na svakom mehaničkom dijelu ima poneki elektronički dio, na primjer senzor. Automehatroničar je i dalje osoba kojoj ćete odvesti svoje vozilo na popravak, kao što ste prije automehaničaru.
– Međutim, razlika je u tome da su znanja i kompetencije potrebna za uspješno popravljanje današnjih modernih vozila puno veća od prijašnjih vozila koja nisu imala toliko elektronike u sebi. Za automehatroničara ima dosta zainteresiranih, upisujemo 16 učenika. Naše zanimanje tehničar za vozila i vozna sredstva ne bavi se popravljanjem vozila, istaknula je Klarić.
‘Tražit ćemo suglasnost za automehatroničara’
Za ovo zanimanje potrebno je puno opreme, objasnila je Klarić, jer je neophodno sve što ima i jedna automehaničarska radionica. Škola u sklopu jednog projekta oprema novi Praktikum za automehatroniku čime će nastavu dići na viši nivo i bolje pripremati učenike za tržište rada. Klarić je kazala kako teorijskih materijala ima dosta, a veći problem je sama oprema.
– S obzirom na to da smo regionalni centar za automehatroniku, dobit ćemo dosta opreme za uspješno izvođenje propisanih programa tih zanimanja. Ponekad imamo problema s izvođenjem praktične nastave kod poslodavca jer se ne pridržavaju uvijek nastavnog plana i programa, nego učenici rade što se taj dan radi u radionici. To znači da učenik ponekad ne prođe kroz popravak svih dijelova vozila, napomenula je Klarić.
Potreba za zanimanjem, istaknula je Klarić, jest velika te učenici nakon praktične nastave lako pronalaze posao. Srednja škola Dragutina Stražimira Sveti Ivan Zelina pak upisuje samo za automehaničara. Iz te škole otkrili su nam kako je za izvođenje programa automehatroničar potrebna bolja oprema. Njihova škola radi na projektu izgradnje školskih radionica te kada se to završi, škola će tražiti suglasnost za izvođenje programa automehatroničar.
– Iako radovi u određenoj mjeri kasne, za očekivati je da će biti privedeni kraju tijekom ove školske godine. Zgrada će biti vizualno atraktivna, energetski učinkovita i održiva. U prizemlju zgrade nalazit će se strojarska i stolarska radionica. Uključeni su i pojedini strojevi, alati i školski namještaj. Završetkom zgrade zadovoljit ćemo širi spektar materijalnih i prostornih uvjeta te će Škola od ministarstva tražiti suglasnost za smjer automehatroničar. Hoće li to inicijalno biti nauštrb postojećeg zanimanja, odlučit ćemo naknadno, rekli su nam iz Svetog Ivana Zeline.
Naglašavaju da razlike između tih zanimanja postoje. Automehaničar održava i popravlja motorna vozila, odnosno mehanički dio vozila. To znači da, kazali su iz ove škole, ispituje, nadopunjuje ili mijenja ulja i tekućinu za hlađenje, ispituje punjenje akumulatora, podmazuje i konzervira dijelove vozila, aparata i uređaja, kontrolira i nadolijeva ulja za kočnice i hidrauličke sustave, kontrolira sisteme ispuha, buku i emisiju štetnih plinova te vrši popravak rasvjetnih uređaja. Automehatroničar pak izvršava sve što je navedeno i za automehaničara, ali uz mehanički dio. Automehatroničar održava i popravlja električne te elektroničke sustave na vozilu, odnosno ispituje i vrši popravak električnih uređaja ugrađenih u motorna vozila, kao i elektroničkih, upravljačkih i regulacijskih sustava na motornim vozilima.
Plan je ukidanje zanimanja automehaničara
– Automehaničar se tijekom obrazovanja više usmjerava na održavanje i popravljanje mehaničkog dijela vozila, dok se automehatroničar usmjerava na održavanje i popravljanje kako mehaničkog, tako i električnog te elektroničkog sustava vozila. Razumljivo je kako učenik koji se danas obrazuje za automehaničara ne može očekivati da se neće susresti ni s čime osim s ‘tradicionalnom’ mehanikom. Posljedično, već se tijekom praktične nastave kod obrtnika ne može usmjeriti na samo održavanje mehaničkog dijela vozila, već i na održavanje njegovih električnih te elektroničkih komponenti, napomenuli su iz Srednje škole Sveti Ivan Zelina.
Također, istaknuli su kako svakodnevni poslovi automehaničara vode k tome da postaju automehatroničari. Prema njihovim saznanjima plan je nadležnih institucija u narednom petogodišnjem periodu zanimanje automehaničar u cijelosti ukinuti i zamijeniti ga automehatroničarem. Rekli su kako će se i njihova škola prije ili kasnije tome prilagoditi. U toj je školi automehaničar najpopularnije zanimanje uz elektroinstalatera.
– Od opreme potrebna je dizalica, radni stolovi, alati poput raznih ključeva i onih za zamjenu ulja i masti, kolica i kutije za alat, uređaji za ispitivanje elektronike i dijagnostički uređaji. Potrebna je i oprema za obradu alata, oprema za zavarivanje, manje sofisticirana oprema i zaštitna oprema. Ako je moguće, poželjno je da škola ima i automobil na kojem će se izvoditi raznovrsne vježbe i zadaci, poručili su iz te škole.
Dodali su i da oprema koja se danas smatra vrhunskom već je sutra u nekom segmentu zastarjela. Problem je i pronalazak prakse jer se broj licenciranih obrtnika i majstora smanjuje zbog same procedure dobivanja licence. Razni uvjeti, poput materijalnih, tehničkih i kadrovskih moraju biti za to ispunjeni, a iz Srednje škole Sveti Ivan Zelina napomenuli su i kako zahtjevi moraju biti usklađeni sa zahtjevima programa i učenika. Licencu treba obnavljati svakih sedam godina.
‘Dobar nastavnik prilagodi sadržaj današnjim potrebama’
– Pojedini naši učenici stoga na praktičnu nastavu u radnom procesu moraju putovati pozamašan broj kilometara, što nije uvijek jednostavno. Ipak, olakotna je okolnost činjenica da naši učenici dolaze ne samo s područja Svetog Ivana Zeline i okolice, nego i iz rubnih dijelova susjednih nam županija, poglavito Zagreba i Varaždinske županije. U tom smislu i praksu obavljaju na širokom području, što u određenoj mjeri olakšava i nalaženje kvalitetne licencirane radionice, zaključili su iz Srednje škole Svetog Ivana Zeline.
Industrijska strojarska škola u Zagrebu pak upisuje za automehaničara. Ravnatelj Nenad Pavlinić kazao nam je kako je tome razlog afinitet i interes za automehaniku. Ostalo Pavlinić smatra nijansama koje sustav obrazovanja dozvoljava tromošću jer, objasnio je Pavlinić, ne ukida programe koji ne odgovaraju potrebama.
– Razlika između zanimanja automehaničar i automehatroničar prvenstveno je u načinu izvođenja programa i realizaciji praktične nastave. Automehatroničar bi trebao usvojiti ishode automehanike i mehatronike u redovnom programu, dok automehaničar mehatroniku u izbornom programu. Izjednačavanje tih zanimanja je u redu jer razliku u programu dobar nastavnik prilagodi današnjim potrebama, rekao je Pavlinić.
Interesa za ovo zanimanje ima te se u ovu školu svake godine upisuje 56 automehaničara. Nakon školovanja velik dio učenika, pojasnio je Pavlinić, posao pronalazi kod novih poslodavaca ili tamo gdje se obavljala stručna praksa za vrijeme školovanja. Svu potrebnu opremu za školovanje mogu si priuštiti jer učenici, zaključio je Pavlinić, 900 sati praktične nastave odrađuju kod privatnika gdje mogu učiti na najmodernijoj opremi u autoindustriji.