Baby Lasagna je pobjednik Dore, ali s ovim finalistima se svaki student isto može poistovjetiti
Finalisti Dore su uvjerljivo izgubili od Baby Lasagne koji je slavio s ukupno 321 bodom od stručnog žirija i publike. Ipak, i drugi su izvođači ostavili svoj trag. S nekim od tekstova se vrlo lako poistovjetiti, posebice ako ste student. Baby Lasagna se možda može shvatiti kao napuštanje rodnog mjesta radi odlaska na studij. No, neki od ovih izvođača, kao da opisuju sve ono što se mnogima dogodilo na predavanjima ili tijekom studiranja općenito.
Dora 2024., finale rezultati. Screenshot: HRT/Youtube
U skladu s očekivanjima i javnim simpatijama, Baby Lasagna ove godine predstavlja Hrvatsku na Eurosongu u Švedskoj u Malmou. To je i službeno potvrđeno na finalu pjesme za Euroviziju Dora 2024. godine. Svojim hitom ‘Rim Tim Tagi Dim’, Lasagna je pokupio simpatije cijele države, a poglavito mladih. To ne treba čuditi, ponajviše kada je riječ o studentima.
Kao što smo i ranije pisali, ‘Rim Tim Tagi Dim’ govori o odlasku sa sela u veliki grad. Može se shvatiti kao poruka da se može izbaciti čovjeka iz sela, ali ne i selo iz čovjeka. U pjesmi, mladiću neće nužno nedostajati ljudi i obitelj, ali svakako hoće ples koji voli plesati. Za sve koji su otišli na studij iz manjih rodnih sredina, nemoguće se ne poistovjetiti s ovom pjesmom. No, ove note Baby Lasagne mogu osjetiti i oni koji studiraju u rodnom gradu. Možda ga nisu napustili, ali su možda o tome pomišljali. Tada vam sigurno kroz glavu prođe pitanje, ‘hoće li mi nedostajati sve ono na što sam već naviknuo’?
No, osim Baby Lasagne, koji je sve skupa slavio s visokim 321 bodom i drugi finalisti Dore itekako mogu taknuti studentsku populaciju svojim stihovima. Mi smo uočili šest natjecatelja Dore s kojim će se poistovjetiti svatko tko je bio na studiju dulje od barem jednog semestra, eventualno dva.
#1 Kad vas uhvati stres studiranja: Mario Battifiaca i Robert Ferlin – Vodu piti trizan biti (u finalu osvojili devet bodova)
Iako su Mario Battifiaca i Robert Ferlin završili na predzadnjem mjestu, njihova bi pjesma mogla doći u sam vrh studentskih glava. Studiranje može biti stresno, a iako to nipošto nije preporučljivo, mnogi se opuste barem tijekom studentske srijede ili vikenda uz pokoju čašicu alkohola. Kada vidite koliko toga morate napisati za jedan seminarski rad, možda će vam, da se smirite, upravo pomoći pjevanje kao u mantri: ‘vodu piti, trizan biti’ da biste se mogli trijezne glave baciti na studentske obaveze. Tim više ako pristanete izaći na studentsku srijedu, a ujutro vaš čeka kolokvij.
Ako radite prezentaciju s kolegom, uvijek postoji rizik da možda zezne neki dio, a vi to primjetite tek kad ste već pokrenuli prezentaciju. Iako će vam prvi impuls zacijelo biti bijes, nije možda naodmet malo zastati. Zapjevati si : ‘se voliti, oprostiti pa će život dobar biti’ i onda spasiti što se spasiti da. Barem za prolaznu ocjenu.
#2 Kad studirate sa simpatijom ili vas zeznu kolege: Boris Štok – Can We Talk (u finalu osvojio 23 boda)
Na tragu toga da se katkad dogodi nešto loše za što niste vi krivi, brojni su se studenti zasigurno poistovjetili i sa Borisom Štokom. Dok su svi očekivali izvedbu pjesme ‘Can we talk’, voditelj programa, Duško Ćurlić je izašao i ispričao se publici ‘zbog tehničkih problema’. Slični se problemi mogu dogoditi i u predavaonici. Primjerice, nekakav ‘glitch’ na slajdu ili pri puštanju videa koji ste htjeli pokazati tijekom prezentacije. Unatoč vašem osobnom najboljem trudu, neke stvari su jednostavno izvan vaše kontrole. To može dovesti do neugode, podsmijeha ili nezadovoljstva. Kud li sreće da bi onda mogli kao Štok zamoliti kolege i profesora, ‘Can we talk, can we talk it over?’ (Možemo li razgovarati, možemo li o ovome raspraviti?). Poglavito, ako na slajdu piše neki krivi podatak, koji u grupnom radu niste stavili vi osobno.
Štokova pjesma može dirnuti u dušu i one koji se zaljube u kolegu ili kolegicu s godine. Vama je neugodno prići vašoj simpatiji i obratno. Često studenti i studentice zaziru prema romantici s nekim s kime sjede na predavanju. Veliki je tu strah i od odbijanja pa neki zaključe da je najbolje ignorirati svoje osjećaje. No, ako se dvoje golupčića na studiju ipak usudi započeti nešto, to može biti itekako fantastična priča, vrijedna svakog rizika. Taj mnogima dobro poznati osjećaj, dobro je sažet u stihovima ‘Words I don’t wanna say. Words you don’t wanna hear. We’ve been numbing the pain. But it has to hurt to heal’ (Riječi koje ne želim reći. Riječi koje ne želim čuti. Otupili smo bol, ali mora boljeti da bi zacijelilo).
#3. Kad vam jednostavno ne ide: Saša Lozar – Ne plačem zbog nje (u finalu osvojio šest bodova)
No, nekada ste za neke stvari isključivo vi krivi i to dobro znate. U tom slučaju ćete se nesumnjivo poistovjetiti sa Sašom Lozarom, koji se ove godine u finalu našao na zadnjem mjestu. Na svom nastupu na Dori, već je u prvoj polufinalnoj večeri zaplijenio pažnju i dobio salve smijeha i memeova zbog jednog, ipak rekli bi, vrlo simpatičnog falša. Ponovio ga je i u finalu. Nažalost, brojni od nas znaju da naš prvi izbor za studiranje nije uvijek i bio prepametna ideja. To ne znači da su vaši studentski dani gotovi, već da je jednostavno bolje upisati neki drugi fakultet. Primjerice, prebacite se s Pravnog fakulteta na Filozofski ili Fakultet političkih znanosti. Možda umjesto kemije na PMF-u, radije odlučite otići na kemijsko inženjerstvo na FKIT-u.
Ipak, priznati da bi vam bolje ležao neki drugi studij, zasigurno nije lako. No, bilo da odlazite na drugi studij, ili potpuno odustajete od studiranja, upravo bi vam Lozar mogao biti utjeha. Pustite si njegov ovogodišnji stih i nakon što se i sami okušate u ‘Ieeeeee’, zapjevajte onako za oproštaj i nastavljanje dalje sa životom: ‘Više ne plačem zbog nje jer, samo nebo zna. Da sam isplakao sve tuge svijeta svojim suzama’.
#4 Kad studirate što su drugi željeli za vas: Let 3 – Babaroga (u finalu osvojili 79 bodova)
Ponekad u krivom odabiru faksa niste vi krivi, već možda vaši roditelji. Nažalost i danas brojni ne odlaze na studij koji ih istinski zanima zbog pritiska obitelji, vršnjaka i okoline. Ne zanima vas STEM područje, ali eto, idete, jer vas brine da bi vas drugi čudno gledali ako odaberete neki društveni ili humanistički smjer. I kada vam naprosto ne ide to što studirate, profesor ili profesorica na ispitu stvarno djeluje kao babaroga koja ‘ne da ti da uđeš’. Za one studente koji se možda tek trebaju odvažiti obznaniti da ih njihov studij ne zanima i žele odabrati nešto drugo, upravo im je Let 3 svojim pristupom pružio možda najviše moralne podrške.
– Mi smo tu pod prisilom. Natjerala nas je Babaroga i njeni pilići, zloglasni, žuti. Ne natječemo se, mi jedva čekamo da odemo kući, poručio je Mrle, zvučeći baš kao student medicine kojeg ustvari zanima povijest umjetnosti.
#5 Kad imate strogog profesora: Marcela – Gasoline (u finalu osvojila 59 bodova)
Nažalost, čak i kada ste upravo na studiju koji istinski želite, nije sve bajno. Profesori znaju biti poprilično gadni u svojim zahtjevima, ponašajući se kao da nemate nikakvih drugih obaveza osim njihovog predmeta. Pa vas u silabusu natrpaju s hrpom obaveza. Prvo prezentacija, onda seminarski rad, usmeno ispitivanje pored pismenog. Neki budu toliko okrutni da vam ne ponude ni opciju kolokviranja. Ili vas jednostavno drže sve do jesenskog roka svojim visokim zahtjevima znanja. No, nemojte se obeshrabriti, umjesto toga, pronađite snagu u tekstu od Marcele. Samo hrabro i odvažno.
– Come on, set me on fire. Ain’t nothing you’ve ever seen. When I’m burning like gasoline. Beat me up till I’m tired. I’m a million and one degrees (hajde, zapali me. Nije to ništa što nisi nikad vidio. Kada gorim kao benzin. Izmori me dok se ne umorim. Gori milijun stupnjeva), dobri su stihovi za podsjećanje da jedan zahtjevan profesor ili profesorica, nije prvi veliki izazov u vašem životu.
#6 Kada shvatite da nema posla s diplomom: Alen Đuras – A Tamburitza Lullaby (u finalu osvojio 62 boda)
Uz puno truda, upornosti i strpljenja, trud se isplati i student postane magistar. Uslijedi veliko slavlje jer ste napokon postali ono što ste htjeli. No, to nažalost ne znači nužno da će se vaši snovi ostvariti i da ćete se bavite onime za što ste se obrazovali posljednjih pet godina. Taj rizik je nažalost čest kod društvenih i humanističkih studija, u tzv. suficitarnim zanimanjima. Tugu, razočaranje pa i nezadovoljstvo svih studenata koji pregledom burze uvide da za njih nije otvoreno nijedno radno mjesto, možda je najbolje na ovogodišnjoj Dori uhvatio Alen Đuras. U svojoj ‘Tamburitza Lullaby’, zahvatio je čak i depresiju koja se može javiti kada shvatite da su vaši studentski dani završeni.
– There’s nothing left to say and there’s no more games to play. ‘Cause we both know it’s cold and it’s broken. But we swore it would not be forgotten. And even though we’re closer the distance is longer (Nije ostalo ništa za reći i nije ostalo više igra za igrati. Jer oboje znamo da je hladno i razbijeno. Ali smo se zakleli da nikada neće biti zaboravljeno. I iako smo bliže, udaljenost je velika), pjeva Đuras udarajući u srce svih koji ne mogu naći posao poslije studija iako su kvalificirani stručnjaci.
