Beskućništvo kao inspiracija: TTF-ovci izradili predmete za osobe bez doma
‘Dizajn(om) za beskućnike’ jedna je sasvim nesvakidašnja izložba, a nastala je kao rezultat suradnje Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu, Studija Dizajna arhitektonskog fakulteta i Humanitarne udruge Fajter. Riječ je, naime, o projektu koji se odnosi na upoznavanje studenata sa specifičnostima beskućnika i analizom problema s kojima se suočavaju.
Kao konačni ishod ovog višemjesečnog istraživanja upravo su pomno osmišljeni i izrađeni proizvodi za beskućnike koji će im olakšati funkcioniranje u svakodnevnom životu na ulici. Buksak, Džepna svjetiljka na solarno napajanje, Torbica jastuk, Multipraktik samo su neki od finalnih predmeta koji su se našli na izložbi mladih studenata, a će kasnije biti donirani onima za koje su i dizajnirani – beskućnicima.
Dubinsko informiranje s problemom
Kada je projekt pokrenut sestre Marina i Irena Šostarec bile su druga godina diplomskog studija Tekstilno tehnološkog fakulteta te su kao i svi studenti na čelu s voditeljicom Galerije Bernardo Bernardi u POU Mirnom Vukotić i profesorom na Studiju dizajna Mladenom Orešićem dugo radili na svom proizvodu.
– U upoznavanju zadane teme savjetovao nas je Mile Mrvalj, predsjednik Humanitarne udruge Fajter i bivši beskućnik. Svojim savjetima prenio nam je svoje iskustvo, pobliže nas upoznao s problematikom beskućnika te usmjerio naša istraživanja na osnovne ljudske potrebe. Tijekom istraživanja izdvojili smo boravak na otvorenom i život u pokretu kao osnovu na kojoj smo dalje razvijali ideje i mogućnosti naših proizvoda, kaže nam Marina jedna od dizajnerica Multipraktika, odnosno višenamjenskog odjevnog predmeta sastavljenog od nekoliko zasebnih segmenata koji u konačnici čini vreću za spavanje.
Kako nam je kazala Marina, ovisno o smjeru svojih istraživanja, studenti su svoje proizvode oblikovali i koncipirali kako bi zadovoljili neke određene potrebe beskućnika: zaštita od vremenskih uvjeta, smanjenje socijalne isključenosti, jednostavan transport i korištenje proizvoda, korištenje lako dostupnih resursa, multifunkcionalnost i uključivanje beskućnika u samu izradu proizvoda. Tako su nastali raznovrsni proizvodi kojima je zajednička uloga olakšavanje života beskućnika.
– Kod osmišljavanja proizvoda Multipraktik, Irena Šoštarec i ja kao primaran interes istraživanja izdvojile smo zaštitu tijela od izloženosti vremenskim uvjetima,funkcionalnost i jednostavnost,estetsku vrijednost koja jamči prihvatljivu fizičku pojavnost te mogućnost transformacije samog proizvoda. U dnevnoj upotrebi razdvaja se u kraću ili dužu jaknu, šal, torbu, kapuljaču. Kao studentice TTF-a pod mentorstvom profesorice Koraljke Kovač Dugandžić naše smo istraživanje već u samom početku projekta usmjerile u zaštitu tijela i pronalaženje odgovora na problem u obliku odjevnog predmeta. Početna ideja o vreći za spavanje postupno se razvijala u višenamjenski proizvod kako bi on u konačnici mogao biti funkcionalan u svim aspektima života beskućnika. Štiteći tijelo u pokretu jednako kao i prilikom spavanja, objašnjava nam Marina.
Inspiraciju su kaže, crpile iz vojne opreme i vojne vreće za spavanje koju karakterizira multifunkcionalnost, kvaliteta te jednostavan transport i korištenje.
Treće zemlje svijeta kao inspiracija
Osim inovativnih i kreativnih sestara Soštarec, studenti dizajna Lucija Sever, Josip Andrešić i Luka Palestrina Mazić osmislili su Buksak, multifunkcionalan ruksak koji korisniku olakšava rad, tranzit i odmor. Postavljen u različitim položajima pruža različite podobnosti: spremanje osobnih stvari, udobno nošenje tereta, ali i odmor u sjedećem ili ležećem položaju.
Studentica dizajna Veronika Kovač svojim je proizvodom Karika željela potaknuti na komunikaciju korisnika. Ova društvena igra nastala je u svrhu resocijalizacije i destigmatizacije beskućnika, Karika je jednostavna, zanimljiva i brza igra koja uz pravila igre sadrži i korisne informacije za beskućnike kao i za zainteresirane o problemima beskućništva.
Inspiraciju za svoje proizvode studenti su crpili doista od svugdje. Primjerice, student dizajna Amin Bajrektarević za svoju lampicu na solarno punjenje ideje je crpio u zemljama trećeg svijeta.
– Tamo nema električne energije i ljudi žive po nastambama koje nemaju nikakav ulaz dnevnog svjetla. Oni su tako uzeli plastične boce, napunili vodom, i ugradili u krovove što im je preko dana dalo potpuno osvijetljen prostor, otkriva nam Amin koji je svoj projekt radio pod mentorstvom profesora Mladena Orešića i Andree Hercog.
Njegova je lampa potpuno samoodrživa i ono što je drugačije kod nje jest da ima navoj za standardne plastične boce.
– Razlog toga je što kada napunimo bocu vodom, ta voda lomi svjetlost i raspršuje po prostoru. Time beskućnici preko noći mogu imati svoje osobno difuzno svjetlo za bilo koju namjenu i boca djeluje kao velika žarulja. Kada nam treba usmjeren snop svjetlosti samo je skinemo s boce i koristimo kao običnu ručnu svjetiljku, objašnjava student dizajna.
Proizvodi studenata trenutno su izloženi u Galeriji Bernarda Bernardija do 16. Prosinca, a nakon toga će svi izloženi predmeti biti donirani glavnim akterima projekta – beskućnicima.