Bili smo na ‘bezobraznoj’ predstavi s koje je profa u pol frke izvela 150 srednjoškolaca: Ostali smo do kraja
Prije 20-ak smo vas dana izvijestili o čudnovatoj zgodi koja se odvila za vrijeme predstave ‘U petak (za)metak’, a koja se igra u teatru Histrion. Naime, jedna od profesorica Druge Ekonomske škole Zagreb je usred predstave izvela grupu od 150-ak svojih učenika, koju je s još nekoliko kolegica vodila na ovaj kazališni komad, pod egidom da takva predstava nije za njih. Svojim postupkom je dakako uznemirila glumce, koji su nakratko prekinuli izvedbu, budući da nije svakidašnja situacija da vam 90% gledališta ustane u pol predstave i uz niz popratnih zvukova napusti kazalište.
foto: Ivan Božić|srednja.hr
Inače, U petak (za)metak je cabaret o demografskoj obnovi koja se dotiče i teme seksa za koju je profesorica procijenila da je previše za petnaestogodišnje učenike. S obzirom da su se pojavile brojne reakcije na slučaj narednih dana, nisam mogao odoljeti, da i sam pogledam ‘spornu’ predstavu. Prva sljedeća izvedba nakon incidenta bila je u utorak u osam sati.
Puno gledalište mahom srednjoškolaca
S obzirom da sam u kazalište ovoga puta došao sa zadatkom, prije početka predstave sam se osvrtao oko sebe, promatrajući pri tome sastav publike. I bez previše indiskrecije, lako se moglo zaključiti da su u gledalištu ponovno mahom mladi ljudi , uglavnom nedovoljne dobi da si smiju kupiti cigarete na kiosku.
Nisam se raspitivao jesu li došli u organizaciji škole, ali sam mogao zamijetiti među brojnijim skupinama mladih ponekog starješinu, kojemu se na licu dalo iščitati da uz razonodne pobude, u kazalištu ima i određene odgovornosti.
I napokon je počelo uvodnim predstavljanjem maestra Zvonka Presečkog te sestara sasvim suprotnog pogleda na život. S jedne strane vrckavu Ana-Mariju Percaić, u ulozi nestašne sestre, koja se ne libi stvari nazivati po narodski, izravno, na momente vulgarno te s druge strane skrušenu, časnu sestru Mariju Borić, koja nastupa kao glas razuma i pristojnosti, tumačeći proces oplodnje, bez kojeg jelte nema demografske obnove, iz jedne konzervativne pozicije, dajući mu uzvišeno značenje.
Priča počinje s negativnim statističkim podacima o kojima slušamo na tjednoj bazi
Neću sada ovdje prepričavati scenarij predstave i radi toga da ne spojlam i radi toga što je osovina predstave u sjajnoj glumačkoj izvedbi aktera pa je nemoguće dočarati sve pojedinosti, grimase, pjevačke dionice i akciju na sceni.
Ipak, s obzirom na okolnosti pod kojima sam otišao na ‘U petak (za)metak’ svakako je važno istaknuti da predstava, osobito u početku ima i jednu edukativnu notu, što su (uz uvijek prisutne izuzetke) prepoznali nastavnici i odgojitelji u obrazovnim ustanovama pa evo i nakon uistinu nesvakidašnje afere, i dalje svoje učenike vode na ovaj cabaret.
Naime, u počecima predstave se prikazuju razne crne statističke grafike u Hrvata, s temama niskog nataliteta, iseljavanja pa i plodnosti parova, radi kojih je demografska slika toliko često u fokusu javnosti.
Međutim, sve to uklopljeno u jedan efektan dramsko-muzički program, s neizbježnim komičnim elementima, nudi 70 minuta vrhunske zabave.
Ovdje dakako ističem svoje dojmove, ali i opažanja količine smijeha koju je publika, ponavljam mahom mlađa, proizvela.
Improvizacija kao prevencija ponovnih neugodnosti
Uz zadatke koje sam želio obaviti na ovoj predstavi, neki su mi se neželjeni nažalost nametnuli kroz podsvijest pa sam se u trenutku uhvatio kako brojim psovke koje su izrečene u predstavi.
Dakle nehotice sam od profesorice iz Druge ekonomske preuzeo ulogu službenika odjela za čednost pa sam se usred fantastične predstave ulovio kako razmišljam ubraja li se i ‘pizda’ u psovku ili je to tek slobodnije izrečena oznaka karaktera. Uglavnom zbilja su se na kraju u raznim kategorijama psovke mogle nabrojati na prste jedne ruke.
S druge strane nije ni na daskama koje život znače bilo sasvim opušteno. Naime, uoči simulacije poza u seksu, koje su valjda bile kap koja je prelila čašu više puta spominjanoj profesorici, Ana-Marija Percaić je napravila stanku, malo dulju od dramaturške, te unutar nje pitala auditorij želi li netko sada napustiti kazalište, ili da odmah nastave s izvedbom.
Njeno je pitanje izazvalo gromoglasan pljesak i salve smijeha popunjenog gledališta, a umjesto opscenosti, dobili smo novu porciju komedije u režiji Ivana-Gorana Viteza.
Inače kroz nekoliko poza koje su u Petra Vukelić i Ivica Pucar izveli u kostimima na kojima je oslikana ljudska unutrašnjost (kakvu vidimo u udžbenicima iz biologije), u predstavi su se izrugivali popularnim vjerovanjima da se odabirom poze može utjecati na karakter pa i spol djeteta.
Žao mi je učenika koji nisu pogledali predstavu do kraja i preporučam im da se vrate i dovrše započeto
Sve u svemu, predstava je uistinu nevinija nego sam očekivao, a svakako dovoljno čedna da se u cjelosti pogleda. Tako da sam se uz brojanje psovki, nekoliko puta ulovio u razmišljanju kako mi je žao klinaca koji su izvedeni u pola predstave, ali isto tako sjajnih glumaca koji su pretrpjeli veliku neugodnost radi toga.
Ne samo da su svojim glumačkim izvedbama na mene ostavili sjajan dojam, nego su i glazbene dionice bile na istom nivou.
Dvije naratorice su savršeno uvodile publiku u nove činove, Ana-Marija Percaić izvrsnim povremenim imitacijama, a Marija Borić svojim (pretjerat ću na kraju) božanstvenim glasom.
Bila je ovo jedna od predstava za koju sam svakako poželio da potraje još neko vrijeme, kako i obično želimo da potraju stvari koje nas dobro zabavljaju.
Dojam nakon viđenog mi je da je predstava svakako preporučljiva za 15-godišnjake pa onda i sve starije naraštaje, budući da ima tu jednu edukativnu crtu, a onda i sve druge elemente koje krase dobar cabaret.
A za one prosvjetare koji neće vjerovati mojoj ocjeni, svakako postoji mogućnost da uoči dovođenja veće skupine učenika, besplatno u Histrionu sami pogledaju predstavu pa procijene je li primjerena za njihove učenike.
*Komentar je stav autora
