Bili smo pijani na Bruciferu: Šaka u oko, dvije pive u glavu i gubitak naušnice
Sve ima svoje prednosti i nedostatke, pa je tako jedna od velikih prednosti studentskog života, društveni život. Od raznih spontanih druženja pa do organiziranih izlazaka, društveni život studenata je rijetko kada zapostavljen. Osim možda u vrijeme ispitnih rokova, a često ni tada…
Brucošijada 2019. | foto:srednja.hr
Ovaj vikend je u Zagrebu održana brucošijada FER-a na kojoj su bili svi, ne samo ferovci. Radi se o nečemu što je davno prestalo biti brucošijada, već je nešto više od toga, ali to znaju svi koji su barem jednom posjetili FER u noćnom izdanju (i to ne zbog učenja). Ne bih rekla da se radi o mini festivalu, ali to je najbliže nekoj točnoj definiciji Brucifera.
Ipak, radi se o brucošijadi, što znači jako puno pijanih studenata. Nekada se na takve evente isplati ići u pijanom stanju, nekada u trijeznom. Sve ima svoje prednosti i mane, s time da se većina njih pokaže tek dan nakon, kada ustvari uvidimo zašto mrzimo alkohol.
U svakom slučaju, ovo pišem nakon same brucošijade, i ovaj put sam tamo bila u pijanom stanju. Kad kažem pijanom, ne mislim na pijanstvo koje završi tako da na kraju večeri stojiš naslonjen na zid i čekaš da dođe Uber i nadaš se da se nećeš izrigati, već na pijanstvo koje izgleda tako da tijekom večeri dođeš do balona napunjenog helijem, a ni sam nisi siguran kako si došao do njega.
Martinovka
No krenimo od samog početka, od zagrijavanja. Svi znaju da se brucošijada FER-a ne odvija samo na hodnicima zagrebačkog fakulteta, već da je jedan od bitnijih dijelova upravo park pokraj sportske dvorane Martinovka. Mnogima omražena Martinovka zbog tjelesnog (meni prvoj) na tu jednu noć postane najbolje mjesto na svijetu. Okupi se milijun različitih ekipa i svi u miru piju i alkoholiziraju se.
Ove godine smo imali tu ‘čast’ da je bilo neko društvo koje je puštalo Thompsona, pa smo svi uživali u istoj glazbi. Nisam sigurna koliko je to kompatibilna glazba s onime što se slušalo na Bruciferu, ali vjerojatno zato i nije bilo na Bruciferu.
Kao svaki pravi studenti, imali smo bocu jeftinog (i zaista lošeg) vina, nešto s čime miješati u nadi da ćemo ubiti odvratan okus vina (nije uspjelo) i duhan za motanje, zato što su nam cigarete preskupe. Iako ne pušim cigarete, smatram da je skoro pa sramota to što sam na Filozofskom, a ne znam motati.
Brucošijada 2019. | foto:srednja.hr
Stoga sam si postavila cilj do kraja godine, a to je da naučim motati cigarete. U trijeznom stanju ne liče na ništa, no u pijanom su još gore, pa izgleda otprilike ovako… Nadam se da ću u neko skorije vrijeme naučiti motati cigarete kako se spada, radi se o vještini koja je skoro pa vrijedna spominjanja u životopisu.
Nakon zagrijavanja u Martinovci, slijedio je ulazak na Fer, a kako sam ja morala ući na poseban ulaz (hehe press), onda sam se morala odvojiti. Lagala bih rekla da se ne radi o traumatičnom iskustvu, zato što su ti trenuci pokušaja pronalaženja na tako velikim eventima s hrpetinom ljudi, zaista najgora stvar. Pogotovo kada ste pijani pa uz sve to morate još i dešifrirati razne poruke i saznati tko je Cesna Pisarivuc.
Brucošijada 2019. | foto:srednja.hr
Sajsi MC i Branko
Na svu sreću smo se našli i to na vrijeme da dođemo do šanka i naručimo par rakija. Runde po dvije rakije, zadnja po tri i bilo je dobro. Bili smo spremni za koncerte, a prva na redu je bila Sajsi MC. Ono što je bilo super jest što smo uspjeli popesti se na nekakav zid i cijelo vrijeme biti iznad većine ljudi, te smo bili kraj prozora i imali zraka.
Ono što je bilo daleko od bilo čega pozitivnoga jest što mi je jedna cura NAMJERNO spalila balon s helijem. Ovim putem ju javno prozivam i nadam se da joj je neugodno. Kakva osoba nekome NAMJERNO ide spaliti balon od helija?! Imala sam toliko ideja za storyje s onim čudnim glasom, no nisam ih stigla snimiti… Veliki pozdrav za prerano preminulog Branka (prekrasan plavi balon).
Brucošijada 2019. | foto:srednja.hr
Ne volim i ne poštujem Brkove, nije mi jasan koncept njihove glazbe i jedina pjesma koju cijenim jest njihova obrada neponovljive ‘Samo pijan mogu’, tako da smo se mi nakon Sajsi uputile do Kseta gdje smo plesali kao debili i potrošili sve kalorije od alkohola, a počeli se i polako trijezniti. Pa smo okrenuli još jednu rundu kako bismo bili spremni za Vojka.
WTF?!
Možda najveće iznenađenje večeri je bio Vatafak stage. Kad smo se vraćali prema glavnoj pozornici da zauzmemo mjesto u prvom redu na Vojku, slučajno smo naletjeli na Vatafak stage. I kao što samo ime kaže, stvarno je wtfffff. Predavaona ukrašena s nekakvim zastavicama, projekcija prečudnih videa i jedan agresivan student koji sve tjera da igraju vješalo. Možda najbolja stvar kojoj sam ikad svjedočila u životu.
Brucošijada 2019. | foto:srednja.hr
Koliko god bilo fora pogađati slova i onda biti izvrgnut javnoj sramoti zato što si rekao slovo koje već piše na ploči, ubrzo smo krenuli prema glavnoj pozornici. Ja sam jedna od onih osoba koja je bila na jako puno koncerata i gotovo na svima sam u prvom redu. Ne zato što patim od toga (dobro, možda malo da), već zato što je energija u prvom redu totalno drugačija od onoga što se događa iza.
U prvom redu imaš tu povezanost s izvođačem, pogotovo ako znaš sve pjesme i spreman si pjevati s njima u glas. Malo je bed kada si u prvom redu na nekom samo zato što čekaš sljedećeg izvođača, ali što se može…
Kako je sve krenulo po zlu
Tako smo i mi došli i čekali Vojka, no Brkovi su još uvijek trajali. Naravno, protiv svoje volje sam završila u Mosh pitu i dobila šaku u oko. Nije bilo prejako pa sada nemam modricu, ali poprilično neugodna situacija. Da sam mogla, vjerojatno bih bila prebila lika koji me udario, KOLIKO GOD NJEMU BILO ŽAO.
Na njegovu sreću, kada se na pozornici pojavio Vojko, a ja sam bila u prvom redu, na sve sam zaboravila. Sve se isplatilo. I loše vino, i šaka u oko, i činjenica da je već bilo barem tri ujutro. Sve je bilo vrijedno toga da čujem Vojka kako kaže ‘ovi šejkeri zvuče ka’ da neko vuče dvi po dvi bile crte’. Barem sam tako mislila dok nisam dobila prvu pivu u glavu. Pa drugu.
Brucošijada 2019. | foto:srednja.hr
Ako mi netko može, MOLIM VAS, objasniti zašto je fora bacati pive po ljudima? Mislim studenti smo, nemamo para. Zašto platiti pivu dvadesetak kuna samo da bi ju onda bacio na nekoga tko će ti je**ti mater zbog toga? Ja sam išla spavati u sedam ujutro zato što kad sam došla doma sam MORALA oprati kosu, koja je već bila skorena zbog pive…
U takvim trenucima zaista požalim što sam uopće izašla iz kuće, a kamoli otišla na koncert i samo razmišljam o tome kako neću više nikad ići ni na jedan koncert osim u Lisinski. A onda dođe najava za neki koncert i ja magično zaboravim na bijes koji osjećam kada netko istrese pola litre pive po mojoj kosi.
Težak gubitak
Na moju sreću, u subotu sam se stvarno dobro provela, pa onda činjenica što sam jučer spavala do 15 h, izgubila dva dana na jedan izlazak i završila u debelom zaostatku sa svime što moram raditi, ipak mi ne pada toliko teško.
Brucošijada 2019. | foto:srednja.hr
Ono što mi teško pada jest gubitak omiljene naušnice, pa ovim putem apeliram na sve koji su bili na brucošijadi FER-a: ako ste vidjeli ovakvu naušnicu, pliz, javite se. Vrijednost je možda 5 kn, ali sentimentalno je neprocjenjiva!! Pomozite mi da pronađem svoju omiljenu naušnicu, pa da ovo zaista bude izlazak bez imalo žaljenja…
A kako je vama bilo?
