Bivše učenice medicinske škole ispričale iskustva s prakse: ‘Pacijenti nisu htjeli da im vadimo krv’
Obavezni dio svakog strukovnog obrazovanja je i praktična nastava. Učenici nekih strukovnih škola praksu obavljaju samo tijekom ljeta i zime dok drugi, poput učenika medicinskih škola, praksu obavljaju tijekom cijele godine. Upravo prakse učenika medicinskih škola tema su ovog članka u kojemu su nam četiri bivše učenice medicinske škole ispričale svoja iskustva rada u bolnicama i staračkim domovima za vrijeme trajanja praktične nastave.
Medicinska sestra | foto: Canva
Četiri bivše učenice medicinskih škola s nama su odlučile podijeliti svoja iskustva s praktične nastave koju su obavljale u raznim bolnicama te u staračkim domovima. Sugovornice su željele ostati anonimne pa ćemo im za potrebe ovog članka dodijeliti imena Marija, Sara, Mia i Paula.
‘U bolnici sam bila gotovo svaki radni dan’
Paula je svoju praksu obavljala u bolnici u Pakracu te u jednom staračkom domu u Lipiku. Rekla nam je kako je u tjednu dva ili tri dana imala nastavu, a ostalo je bila praksa te da je praksu odrađivala i tijekom ljeta i to dva tjedna u cijelosti. Marija je, s druge strane, tijekom ljeta u bolnici u Livnu odrađivala po četiri tjedna prakse dok je tijekom školske godine na praktičnu nastavu odlazio jedan radni dan.
Sličan raspored imala je i Mia iz Karlovca koja je, govori nam, u svom rasporedu imala i nekoliko radnih subota. Sara iz Zadra na praksi u bolnici je bila gotovo svakim radnim danom i to u razdoblju od 7 do 11:45 sati, a tijekom ljeta je odrađivala deset dana zaredom, a radni dan joj je trajao od 7 do 14 sati.
Djevojke su radile sve u domeni medicinskih sestara
Kada je riječ o zadatcima koje su izvršavale na praksi, sve četiri djevojke ispričale su kako su radile sve što je u domeni medicinskih sestara, osim ispunjavanja dokumentacije. Naravno, sve to uz nadzor mentora i drugih sestara s odjela.
– Ujutro se kreće s jutarnjom njegom pacijenata, nakon toga doručak i pomoć pri hranjenu, odnosno hranjenje pacijenata koji nisu u mogućnosti obaviti to samostalno. Potom se dijeli terapija, nakon toga se obavljaju dijagnostičke pretrage pa tu sudjelujemo u pripremi pacijenta za obradu, radi se vađenje krvi za pretrage, plasiranje intravenskih kanila po potrebi, previjanja rana i slično. Naravno, sve ovisi od odjela do odjela na kojem se obavlja praksa, ali sve u svemu, radni dan nekoga na praksi izgleda kao i radni dan medicinske sestre od 7 ujutro do 3 popodne, objašnjava nam Marija.
Mia dodaje i kako joj je i promatranje onoga što druge, iskusnije sestre rade, pomoglo da nauči kako brže i lakše obaviti neki posao, kako sebi olakšati, kako razgovarati s pacijentom te kako se treba ili ne treba ponašati prema drugima.
‘Tehničke stvari se savladavaju brzo. Za povjerenje i samopouzdanje treba puno više’
– Tehničke stvari se savladaju u malo vremena. Više vremena ti treba da stvoriš odnos povjerenja s pacijentima, da izgradiš samopouzdanje u ovome poslu, klikneš s kolegama i kolegicama te da sve obavljate kao tim, govori Marija.
Kao i u svakom poslu, i za vrijeme obavljanja prakse ponekad dođe do određenih poteškoća. Marija nam je ispričala kako pacijenti ponekad odbijaju da im netko tko je na praksi izvadi krv za analizu ili priključi terapiju, a Paula nam je rekla kako je ponekad znalo doći do neugodnih i uvredljivih komentara od starijih pacijenata.
– Sve je to, srećom, više manje rješivo. Na kraju krajeva i mi razumijemo ljude koji se boje prepustiti svoje zdravstveno stanje u ruke nekoga tko nije tako iskusan pa se povučemo i pustimo sestre da obavljaju taj dio posla, ali nekih velikih problema za sad na sreću nije bilo, govori Marija.
Paula je, također rekla kako je uvijek svom mentoru mogla reći bilo koji problem te da bi im uvijek pomogao, a da bi im i ostale zaposlene sestre vrlo rado pokazale sve što ne znaju.
Praksa nije plaćena, a obroke su kupovale same
Iako su djevojke na praksi obavljale gotovo sve zadatke kao i zaposlenici bolnice, njima to nije bilo plaćeno niti im je bio plaćen obrok već su ga morale same kupovati. Sara je dodala da ona, tijekom radnog vremena, čak nije imala niti pauzu.
No, bez obzira na težinu njihovog posla, povremene poteškoće pa čak i to što je pauza bila rijetkost, sve četiri se mogu složiti kako im je obavljanje prakse i pomoć onima kojima je to potrebno, bilo lijepo iskustvo.
– Meni je praksa, iskreno, bila predivno iskustvo i zato sam tim stopama odlučila i nastaviti svoje obrazovanje, rekla je Marija. Sara je dodala kako jako voli starije osobe i da joj je drago kada im može pomoći i usrećiti ih.
