Boomerskim napadima na influencericu pokazujete koliko ste zapravo ograničeni

Zajednički je nazivnik većini komentatora da influencerstvo nije pravi, pošteni posao. A ja vas pitam – zašto? Po kojoj ste listi nužnih i dovoljnih uvjeta posložili svoje kriterije za ocjenu što je pravi posao, a što ne, tko zarađuje pošteno, a tko nepošteno? Kako ste povukli granicu između pop pjevačice koja zabavlja široke mase i influencerice koja, na svoj način, opet zabavlja široke mase? Kako ste napravili razliku između nogometaša koji ne plaća novcem odjeću koju nosi (štoviše, za koju je plaćen da ju nosi!) i influencerice koja je tražila večeru u zamjenu za reklamu? Na kraju dana, tko ste vi, tako važne, plemenite, moralne i intelektualne vertikale u svojim visokim dvorcima, da ste pozvani biti arbitri u tim pitanjima?

Foto: Unsplash; Mateus Campos Felipe

Doris Stanković, influencerica koja broji preko 100 tisuća pratitelja na YouTubeu te oko 80 tisuća na Instagramu ovih je dana postala prava senzacija. Porečki restoran Cotton Club upitala je za suradnju. Željela je tamo večerati s frendicom, a to kompenzirati reklamom na svom Instagram storyju. Restoran ju je odbio, nazvao je Instagram siroticom, a ona je o svemu tome posnimila video. Na društvenim mrežama postala je predmet sprdnje. Nije dugo trebalo da krenu komentari o tome kako je žicarošica, kako bi htjela besplatnu večeru, kako bi joj bilo bolje da nađe pravi, pošteni posao. Svašta se tu dogodilo, a komentari najviše govore o komentatorima, o niskoj razini razumijevanja, kritičkog razmišljanja, uvriježenim predrasudama i dosta plitkom rezoniranju. Jednostavno ću to objasniti kroz tri stvari.

Nogometaši, kritičari, influenceri

Influenceri nisu baš neka ultra nova stvar. Postoje godinama na svim tržištima, a svoje prihode ostvaruju putem oglasa i marketinških kampanja. Dok nije bilo društvenih mreža, celebrityji pjevači, sportaši, poduzetnici i glumci po defaultu su bili i influenceri. Kada dosegnu visok stupanj popularnosti, brendovi im se sami javljaju, ponekad i njihovim menadžerima (ako ih imaju) i tako nastaju suradnje. Uglavnom su to reklame i kampanje koje se naplaćuju stvarnim novcem ili proizvodima.

No, svi odnekud kreću i nijedan početak nije lagan. U počecima, tako, suradnja se nerijetko ostvaruje na incijativu influencera. Netko to odradi u rukavicama, netko pozove direktora na kavu, netko direktno pita u poruci. Bilo kako bilo, influenceri to rade – traže kozmetičke proizvode u zamjenu za recenziju, večere u zamjenu za insta story, smještaj u hotelu za nekoliko objava s hotelskog bazena. To je sasvim uobičajena stvar.

I ne rade to samo influenceri. Mislite da blogeri, novinari i kritičari sami kupuju albume glazbenika i da recenzenti troše novac na knjige? Naravno da ne. Jako često zapravo sami moraju tražiti primjerak. Mislite li da nogometaši nose trenirku određene marke jer im se sviđa? Stabilizirajte se, radi se o sponzorstvu. Mislite da vaša najdraža pjevačica baš voli određeno piće? Možda, ali vjerojatnije je da je potpisala ugovor.

Vi koji se čudite kao pura dreku na vijest da je influencerica tražila večeru (ne besplatnu!) u zamjenu za instastory, možda biste se trebali malo informirati ili barem na pet minuta razmisliti kako funkcionira (digitalni) marketing. Možda biste onda i pričekali prije nego pritisnete tipku ‘tweet’ ili ‘post’ pa se u sekundi iz novinara, profesora ili poduzetnika pretvorite u boomera koji baš ništa ne razumije.

Vrijedno i bezvrijedno, pravo i ne-pravo

Druga dimenzija ove priče tiče se (bez)vrijednosti posla influencera. Jasno, imate pravo misliti da neki influencer ne pridonosi ičemu hvalevrijednom. Imate pravo misliti da njihov posao nema jednaku moralnu težinu kao posao liječnika, novinara ili socijalnog radnika. Na kraju dana, svi imamo mišljenje o određenoj vrsti poslova, a većina nas upravo svome poslu pridaje veliku moralnu, društvenu i političku vrijednost. Mnogi od nas upravo iz tog razloga i rade posao koji rade.

U tom polju nemam baš neku zamjerku. Prilično je shvatljivo zašto bi netko držao da je zabavljanje klinaca smiješnim videima i objavljivanje fotki u raznim outfitima bezvrijedno, možda čak i štetno. No, kada se iz toga povlači zaključak da influenceri ne rade pravi posao već su žicaroši, flundre i besposličari – to, iskreno, nema nikakvog smisla.

Zamislimo da ste recimo sjajan odvjetnik, ali branite samo kriminalce i ubojice. Ili recimo da ste sjajan nogometaš, ali realno, većina vašeg posla je zapravo zabavljanje ljudi na stadionima i pred malim ekranima. Odvjetnički posao obrane ubojica i kriminalaca lako je moralno osuditi. Tu možemo vrlo lako reći da sigurno postoji odvjetnik koji ne pridnosi ničemu moralno dobrom u tom kontekstu. Štoviše, možda čak i pogoršava situaciju u pogledu pravde i pravosuđa. No, hoćete li zbog toga reći da taj odvjetnik ne radi ‘pravi posao’ ili da je ‘besposličar’? Hoćete li, još gore, iz tog slučaja povući generalni zaključak da odvjetništvo nije pravi posao?

Nećete. Zato što mišljenje da je neki posao više ili manje moralan, da više ili manje pridonosi, nema nužne veze s tim radi li se o ‘pravom’ poslu. Ne bi bilo zgorega da taj rezon primijenite i na influencere. Možda mislite da je njihov posao bezvrijedan ili moralno, društveno i politički manjkav, no to ne znači da nije pravi posao.

Arbitrarnost i kriteriji

Na prethodnu se misao sjajno nadovezuje priča o arbitranosti i kriterijima. Čitajući komentare na vijest o influencerici, teško se bilo oteti dojmu da mnogi imaju neki svoj vlastiti okvir pravih i ne-pravi poslova, poštenih i nepoštenih zanimanja. Neki kažu da se pošteno zarađuje motikom i fizičkim radom, drugima je okej biti za kompom ili pred publikom. Trećima je pošteno zarađivati, uza sve navedeno, i na terenu.

Zajednički je nazivnik, barem većini, da influencerstvo nije pravi, pošteni posao. A ja vas pitam – zašto? Po kojoj ste listi nužnih i dovoljnih uvjeta posložili svoje kriterije za ocjenu što je pravi posao, a što ne, tko zarađuje pošteno, a tko nepošteno? Kako ste povukli granicu između pop pjevačice koja zabavlja široke mase i influencerice koja, na svoj način, opet zabavlja široke mase? Kako ste napravili razliku između nogometaša koji ne plaća novcem odjeću koju nosi (štoviše, za koju je plaćen da ju nosi!) i influencerice koja je tražila večeru u zamjenu za reklamu? Na kraju dana, tko ste vi, tako važne, plemenite, moralne i intelektualne vertikale u svojim visokim dvorcima, da ste pozvani biti arbitri u tim pitanjima?

Bilo bi mi drago da sam od hejtera čuo nešto barem nalik odgovoru na neka od ovih pitanja. Nešto nalik argumentu, objašnjenju, razlozima zašto misle to što misle. Ali toga uglavnom nema. Kada sudite proizvoljno, bez kriterija, samo se sjetite da to rade i drugi. Pa za vaš – novinarski, profesorski i poduzetnički posao – kažu da nije pravi, pošten rad. A vi im, dosljedno i principijelno, nemate što za odgovoriti.

*Komentar je stav autora