Božićni kaos – kako izgledaju praznici kad imaš veliku obitelj

Došlo je ono doba godine kad napokon možeš biti doma s cijelom svojom obitelji. Ti, mama, tata, brat… još jedan brat, sestra, sestra, baka, baka, djed, rodbina, mačak… Uh, kad nas se toliko stvorilo?! Ma, nije zapravo bitno. Bitna je samo božićna atmosfera, zar ne? Nema veze što svi ne stanete u istu sobu ili što na trenutke više ne možeš podnijeti biti tamo. A taj osjećaj sigurno znaš ako imaš ogromnu obitelj.

Foto: Youtube Screenshot

Čak i ako nemaš tristo bratića i sestrični možeš barem otprilike zamisliti kako obitelji u takvim gužvama funkcioniraju za vrijeme blagdana – pogotovo ako si ikad gledao film Sam u kući. Ukratko: kaos i buka. Ali božićni kaos i buka!!!

Već na samom početku praznika znate da nema šanse da se zbilja svi skupite doma na vrijeme, pogotovo ako ti braća žive u drugom gradu ili državi. Često se baš u zadnji čas zezne nešto s prijevozom i na to ste već navikli. No, kad se na kraju napokon uspijete svi skupiti…

Problem broj 1: mjesto

Mjesta jednostavno nikad nema dovoljno. Kamo god kreneš, gužva je. U kuhinji sestra šizi nad keksima koji se nisu dovoljno pravilno ispekli (a kojih je kuhinja puna), u kupaonici druga sestra pokušava posušiti kosu, a da ne izgleda kao Hagrid iz Harry Pottera, u dnevnoj sobi tata i braća prtljaju nešto po zvučnicima koji nikako da proizvedu dovoljno dobar zvuk za njihove standarde, u tvojoj i sestrinoj sobi mačak se razvalio na fotelju kao kralj i čeka da ga se nastavi tetošiti, predsobljem je zavladao bor kojem se bojiš približiti da nešto ne razbiješ… No, jasno ti je o čemu pričam. Jako je teško pronaći neki kutak za mir i tišinu.

A da ne govorim o tome da na Božić nema šanse da svi stanete za isti stol. Dapače, sretni ste ako stanete u istu prostoriju. Pa tako jedni balansiraju šalicu kave na ručki naslonjača, a drugi nespretno jedu kolače stojećki.

Problem broj 2: razgovori

Odakle početi? Prvo, za stolom se u svakom trenutku obavezno vode barem tri različita razgovora. Drugo, ne znam za vas, ali ja zbilja ne želim pod praznicima razgovarati o školi, faksu ili politici. A ovi pravi odrasli baš to vole. Treće, u svakom trenutku ili ti ili netko od tvoje braće služi kao meta koju se napada pitanjima poput: “I, imaš dečka?”, “imate koju curu u uredu?”, “s kim si ono bila vani, vidjeli smo sliku na Fejsu…”

Naravno, s razgovorima dolazi i njihova još zanimljivija varijanta: svađa. Bilo zato što si stavio onu plavu kuglicu na bor onako kako se to tvojoj baki ne sviđa bilo zato što tata ono jednom prije par mjeseci nije popravio nešto u kuhinji nego otišao spavati. Što vas je više u sobi, to je više mogućnosti za svađu. S tim da  svađa ipak nikad ne može prerasti u nešto ozbiljno. (Hvala bogu, previše je kolača i alkohola koji to sve ublažavaju.)

Problem broj 3: hrana

Nema je dovoljno. Koliko god kolača izađe iz pećnice, nije dovoljno. Ne znam, stvar je valjda u tome da se nad jednim pladnjem (no, ili njih deset) nađe  hrpa ljudi koji su prethodnih nekoliko mjeseci živjeli na juhama iz vrećice iz dućančića najbližeg njihovom stanu. (Ali zbilja, tko ima volju za kupovanjem hrane kad je daleko od doma?) Ili su praznici jednostavno razdoblje u kojem svatko izgubi kontrolu nad apetitom. No najvažnije je da se, kad imaš više braće, svi već vrlo rano upoznate s onim prirodnim zakonom koji je otkrio još Ross u Prijateljima: Ako ne jedeš brzo, ne jedeš.

I da, mami se loše piše ako do Božića u kuhinji nema baš sve moguće sastojke za bilo koje jelo. Jedan hoće baklavu, drugi ne voli orahe pa naruči roladu od kokosa, treća prezire kokos… Tata voli pire, sestra pečeni krumpir, netko slatki krumpir, netko ga jede samo u francuskoj salati… I tako unedogled.

Problem broj 4: pokloni

Pokloni nisu važni. Točka. Bili su možda prije 15 godina kad bi vam neki lik pod nadimkom Isusek jednom u godini usred noći provalio u stan samo da pod drvo puno šarenih kuglica položi ogromne šljokaste kočije za barbike. (I to je sve, naravno, totalno imalo smisla.) Ali danas pokloni više nisu to, nema onog uzbuđenja. Danas su to kape, šalovi, čarape, poklon-paketi iz DM-a i slično koje ti mama da kad stigne. (Tata nema pojma da se za Božić uopće kupuju pokloni, on valjda jedini i dalje misli da neke više sile tu djeluju). Sad se beskrajno čudite jer vam nije jasno odakle vašim roditeljima toliko novca da svake godine svakom od vas (i ostaloj rodbini) kupuju poklone. Fascinantno. Hvala bogu pa se vas još uvijek smatra djecom i prešućeni je dogovor da vi i dalje ne morate kupovati poklone.

Problem broj 5: povratak

Da, sretni ste svi što napokon imate vlastite živote daleko od ove kaotične kuće, ali… Uh, ali. Najradije bi sad ostao zamotan u poplunu baš ovdje zauvijek jer je baš tu tvoje doma. Ali kroz cijele praznike te pomalo muči ona strašna misao da ćeš se ubrzo morati vratiti u stvarni život. U školu, na faks, na posao, u drugi grad… I da braću nećeš vidjeti tko zna koliko. No, to vas sve barem potiče da zbilja uživate u svakom trenutku provedenom zajedno – od svađa za stolom do izležavanja na kauču. A u tome i jest poanta, zar ne?