Četiri razloga zbog kojih je zima najgore godišnje doba za subotnji izlazak
Sve je sivo i tmurno, nebo nismo vidjeli danima, a zaboravili smo kako je to kada nam nije hladno. Život je težak u zimskim mjesecima, no ono što nas tjera da idemo dalje jest što smo u nekoj svojoj rutini, okruženi dragim ljudima i ujedinjeni.
foto: pixabay
Gotovo pa svima je ljeto draže, no zima nažalost dulje traje. Više vremena provodimo u školi, na faksu i poslu nego na plaži, i to će nažalost tako ostati zauvijek, s time da imamo sve manje i manje slobodnog vremena, te sve više i više obaveza.
Ipak, nekako se pronađe vremena za druženje. I pitajte bilo koga, reći će vam da su izlasci tijekom godine bolje nego oni za vrijeme praznika. Zvuči kao da nema previše smisla, ali po ljeti se svi raspršimo.
Ili imamo neke nove obaveze koje nas odvuku u nova društva, ili odemo na ljetovanje pa smo fizički udaljeni od ostatka ekipe, ili nam se jednostavno ne da izaći iz kuće zato što po petnaesti put gledamo omiljenu seriju.
Zimi, iako bi trebalo biti baš suprotno, stalno smo u nekakvim izlascima. Bilo da se radi o kavama koje se ponekad pretvore u pivu ili izlascima preko vikenda koji se odulje, uvijek smo u pokretu i u nekom društvu.
No, koliko god voljeli izlaziti, ne postoji gora stvar od izlaska preko zime. Svi se uvjeravamo da nije tako, kako bismo se uopće mogli natjerati da izađemo iz kuće, ali je, zimski izlasci su najgora stvar na svijetu. Na svu sreću, ništa nas ne može spriječiti, pa ni sljedeće stvari…
Hladnoća
Sigurna sam da ne postoji osoba koja voli kada joj je hladno, osim ako zaista ne volite same sebe. Hladnoća je najružnija stvar na svijetu i teško da ju itko može voljeti. Mogu nam se sviđati lijepi zimski prizor, zimski ugođaj ili neka pedeseta stvar, ali nitko ne voli hladnoću. Upravo iz hladnoće proizlazi milijun drugih razloga koji otežavaju izlaske, a neke ćemo spomenuti nešto kasnije.
S hladnoćom je problem što se jako teško ugrijati jednom kad vam postane hladno. Čak i kada naiđete na neko toplo mjesto, znate da ćete kad-tad morati izaći i vratiti se na hladnoću. Nekim ljudima (čitaj: meni) i sama pomisao na hladnoću uspije utjerati zimu u kosti. Znam da postoje ljudi koji loše podnose toplinu, ali u mojim očima će uvijek biti teže riješiti se hladnoće nego topline, žao mi je…
Manjak garderobe
Iako većina klubova u Zagrebu ima garderobu, u mom rodnom kraju garderoba ne postoji, što znači da u zimskim mjesecima morate pažljivo birati što ćete odjenuti. Ne samo da morate paziti da se obučete tako da se ne prehladite, već i da odaberete jaknu/kaput za koje vam neće biti žao ako ih netko a) isčika, b) prolije s alkoholom c) ukrade.
Također je poželjno da se radi o stvarima koje su dovoljno lagane da s njima možete plesati, zato što inače… Nećete moći plesati, osim ako ne naiđete na slobodan stol, separe, ili jako ‘fin’ klub u kojem ispod šanka stoje kukice za objesiti stvari. Jedan prekrasan doživljaj, znam.
Čekanje prijevoza
Svi znamo da je najgori dio kod izlaska povratak doma. Nekad je to najgori dio zato što nam se još ne ide doma, nekad je problem u tome što nismo u stanju sami doći doma, a nekad nam smeta to što ne završimo doma… U svakom slučaju, povratak kući je uvijek nešto oko čega nastaju problemi.
Najveći problem je dakako naći prijevoz. Ako ste te sreće da izlazite na mjesta koja su vam dovoljno blizu da možete pješke doći doma, onda imate problem samo preko zime kada postaje problem sve više od brzinskog pretrčavanja.
Ako ste ipak samo obični smrtnici, onda znate kakva je muka dočekati noćni tramvaj, bus ili uloviti taxi. Istina, s dolaskom novih prijevoznika, čekanje taxija nije što je nekada bilo (aleluja), ali i dalje se u kriznim situacijama to čekanje zna oduljiti. A naša umorna tijela ubijena od strane hladnoće to jednostavno ne mogu preživjeti.
Pretrčavanje do pekare
Kad malo bolje razmislim, povlačim što sam rekla. Najgori dio svakog zimskog izlaska nije povratak doma, već odlazak u obližnju pekaru. Problem je taj što ‘obližnja’ vrlo često znači ‘ne dovoljno blizu’. Svi znamo da bez masnog bureka na kraju samog izlaska ne možemo ni reći da smo bili vani, stoga se toga svakako nećemo odreći, makar i tuča vani padala.
Najgore je to što hodate po hladnoći, dođete do pekare, taman se ugrijete unutra tih par minuta koliko vam treba da dođete na red i uzmete svoje omiljeno jelo, a onda kad vam je postalo ugodno, morate nazad na hladnoću.
Ali čak i na hladnoći, i dalje uživamo u finom, masnom bureku. Još ako je dovoljno vruć da ga ne možemo niti jesti, već samo upijamo njegovu toplinu i mast preko svih vrećica… Čista fantazija. Moglo bi se reći da iako je odlazak u pekaru najgori dio, jedenje bureka je najbolji.
Čak bih otišla korak dalje i rekla da je taj burek jedini razlog zašto i idemo van, pogotovo nakon što postanemo punoljetni i službeno se učlanimo u klub ljudi kojima je dosta izlazaka…
