Zagrebački bend Antidepresiv u raznim postavama postoji još od 2006., ali u trenutnom aranžmanu svira od početka 2012. godine. Glavno obilježje benda uvijek je bio neki vid punka te sirovi i jednostavni izričaj koji se fokusira na melodioznost i kvalitetu tekstova. Članovi benda su Filip na gitari i vokalu, Davor na bas gitari i back vokalima, Marko na bubnjevima, te recentna prinova Andrea na trombonu. Bend je također jedan od osnivača glazbenog programa jeboTon.
Vokala i gitaristu Filipa zamolili smo da odgovori na par pitanja kako bi ih bolje upoznali.
Kakvu glazbu svira Antidepresiv i koji su vam uzori?
Što se tiče žanra, uvijek smo zagovarali teoriju da nije bitno na koji način se nešto želi poručiti, nego sama poruka, tako da i sam izričaj varira, pri čemu nam nije strano izvoditi vlastite pjesme u akustičnom aranžmanu jeboTon ansambla. Naši uzori su brojni i opširni, budući da svatko od nas ima istančan ukus u glazbi, pri čemu uvijek cijenimo izvođače koji su uveli neku inovaciju u svoj žanr ili razdoblje u kojem su stvarali ili stvaraju, ili barem reciklirali neke zaboravljene elemente glazbe u potpuno novom svjetlu. Tu bih naglasio jugoslavenski i britanski novi val kao dva najjača i najmasovnija glazbena pokreta nakon britanske invazije šezdesetih godina, iz čijih primjera možemo naučiti kako se jaka scena stvara jakom organizacijom i intenzivnom suradnjom.
Gdje najčešće nastupate?
Iza sebe imamo popriličan broj svirki diljem Hrvatske, mahom po manjim i srednje velikim klubovima te raznoraznim festivalima. Nedostatak volje mjerodavnih nas često motivira da sami organiziramo događaje, pri čemu se pokazalo da je nažalost jedan Zagreb puno letargičniji i uspavaniji od nekih manjih sredina koje nemaju toliku publiku niti potencijal.
Uspijevate li uskladiti bend i obveze na faksu?
Balansiranje fakultetskih i bendovskih obaveza i nije toliko teško ukoliko se napravi jasna raspodjela obveza u bendu, fiksni termini proba, i naravno, jednaka volja za studij i bend. Iza nas je demo album koji će vjerojatno opet pasti u zaborav budući da se u međuvremenu bend praktički raspolovio u dva bratska benda, Druker i Antidepresiv, te je iza svakog benda novi početak i naslijeđe od kojih petnaestak autorskih pjesama.
Kako ste došli na ideju jeboTona?
jeboTon je nastao kao kolektiv nekolicine bendova oformljen između Antidepresiva, Spremišta i Hrena, kojima su se kasnije pridružili bendovi Lobotomija, Porto Morto i Prazna Lepinja. Težili smo udruživanju bendova različitih žanrova kako bismo okupili publiku željnu muzike koja je vegetirala zadnjih desetak godina uz tek nekolicinu kvalitetnih, ali raštrkanih i slabo povezanih bendova. Ne možemo govoriti o niti jednom bendu koji puni dvorane a da je nastao u zadnjem desetljeću, budući da najjači izvođači rock scene postoje još od devedesetih godina prošlog stoljeća. Stoga je naum bio udružiti što više izvođača raznoraznih usmjerenja u jedan zajednički cilj: stvaranje nove scene.
Misliš li da je jeboTon ispunio svoju svrhu?
Osobno smatram da je jeboTon ispunio svoju svrhu, budući da je u nepunih godinu dana postojanja natjerao bendove da se povežu i počnu raditi zajedno. Napokon bendovi uspijevaju shvatiti da im drugi bendovi nisu konkurencija, nego kolege, i pri tome je glazba samo jedan maleni djelić kompletne mlade alternativne ili nazovite-ju-kako-hoćete kulture. Bile to umjetničke izložbe, pa čak i umjetnički grafiti na izoliranim lokacijama, sve preko “ekstremnih” sportova kao što su rolanje, snowboarding ili skateboarding, nitko drugi neće promovirati tu novu nadolazeću kulturu osim nas samih.
