Djeca su nekad bila bolja? Prastaro pismo razmaženog učenika iz Mezopotamije razbija tu tezu
Staro babilonsko pismo učenika Iddina-Sina svojoj majci Zinu u kojemu joj piše kako nije zadovoljan odjećom koju mu je sašila, nasmijalo je brojne povjesničare jer pokazuje kako se priroda tinejdžera do danas gotovo uopće nije promijenila. Ovo pismo napisano je u 18. stoljeću prije Krista, a često se koristi kao primjer života u Mezopotamiji.
Pismo iz Mezopotamije | foto: Screenshot/History with Cy/YouTube
Asirolog (znanstvenik koji se bavi asirskom, sumerskom i babilonskom civilizacijom) Leo Oppenheim preveo je klinasto pismo učenika Iddina-Sina svojoj majci Zinu u kojemu joj pokušava nabiti osjećaj krivnje što, za razliku od svojih prijatelja, nema dovoljno kvalitetnu odjeću.
Iddin-Sin i njegova majka bili su pripadnici visoke klase u gradu Larsi i bili su sin, odnosno supruga Shamas-Hazira, visokog službenika gradske uprave za vrijeme Hamurabija. U to vrijeme bilo je uobičajeno da dječaci odlaze u internat te je Iddin-Sin zbog toga izbivao iz kuće, a bez obzira na to njegova mu je majka izrađivala odjeću. No, Iddin-Sin je smatrao kako mu mama ne izrađuje dovoljno kvalitetnu odjeću koja je, nakon nekog vremena, u puno gorem stanju nego odjeća drugih dečkiju koji imaju manje novca od njih. Kako bi postigao da mu majka pošalje više odjeće i da se više potrudi oko izrade, iskoristio je metodu okrivljavanja.
Recite dami Zinu da joj Iddin-Sin šalje sljedeću poruku:
– Neka te bogovi Shamash, Marduk i Ilabrat zauvijek čuvaju u dobrom zdravlju. Iz godine u godinu, odjeća mladih gospodina s kojima se susrećem postaje sve bolja, a ti dozvoljavaš da moja odjeća iz godine u godinu postaje sve gora. Zaista, ti ustraješ u tome da moju odjeću činiš sve jadnijom i oskudnijom. U vrijeme kada se vuna u našoj kući koristi kao kruh, ti mi radiš jadnu odjeću. Sin Adada-Iddinama čiji je otac samo pomoćnik mome ocu ima dva nova kompleta odjeće dok je tebi problem napraviti samo jedan komplet za mene. Bez obzira na to što si ti mene rodila, a njega je njegova majka posvojila, njegova majka njega voli, a ti mene ne!, stoji u poruci.
Povjesničari i asirolozi smatraju kako ovo pismo upućuje na to da želja modernih učenika i tinejdžera da budu moderno odjeveni i u skladu sa svojim društvom, zapravo, nije ništa novo te da se ljudska priroda stoljećima nije previše promijenila. Također, povjesničar Stephen Bertman ovo pismo smatra pomalo smiješnim, a Iddina-Sina razmaženim. Ovo pismo prvi put je objavljeno 1934. godine, a danas se čuva u muzeju Louvre u Parizu.
