Kako do ugodnog studentskog života: Objave na Facebook-u kao najbolji put do idealnog cimera
Polako, ali sigurno, bliži se dan objave rezultata natječaja za smještaj u studentskim domovima. Svi koji ne studiraju u svom rodnom mjestu, odbrojavaju sekunde do tog trenutka, zato što će tada napokon saznati jesu li bili te sreće da se ove godine izbore za svoje mjesto u domu.
Najstresnija stvar kod studiranja, osim samog polaganja ispita, zbrajanja ECTS bodova i odlaska na predavanja, jest upravo pronalazak smještaja. Ako živite i dalje doma, imate barem osam godina života više nego vaši kolege koji se muče s time.
Osim što je pravo čudo uspjeti upasti u dom, još je veća muka priviknuti se na život u domu, odnosno na život u dva kvadrata s potpunim strancem. Ako imate nekoga s kime ste isplanirali cimerstvo, i oboje ste upali u dom (i u istu kategoriju), otprilike ste osvojili životni Jackpot i vjerojatno vam više nije preostalo puno sreće za ostatak studiranja.
Ako ste kojim slučajem ipak običan smrtnik koji nema savršen studentski život, onda vas vjerojatno već polako hvata nervoza oko toga s kim ćete dijeliti svoju intimu sljedeće godine. Naravno, sve pod pretpostavkom da ćemo se na jesen zaista i vratiti u dvorane fakulteta…
Kako vas ta odluka ipak ne bi dočekala nespremne, sada je pravo vrijeme za početi s pripremama za domski život. Apsolutno najbitnija stavka jest pronaći odgovarajućeg/ju cimera/icu, a to je teško ako nemate nekoga koga otprije znate. No, postoji jedna opcija koja vas može spasiti pakla sljedećih godinu dana, a radi se o pronalaženju cimera/ice putem objave u grupi doma u koji se planirate useliti.
Iako zvuči kao da je mala vjerojatnost da ćete tako uspjeti pronaći nekoga tko vam odgovara, većina sretnih cimerstva, a zatim i lijepih prijateljstava, počinje upravo tako. Stoga smo razgovarali s nekoliko studenata i studentica, koji su s nama podijelili svoja iskustva s traženjem cimera/ica!
Lašćina ilitiga LA
– Na Lašćini sam već pet godina, iako to u početku nije bio moj izbor. Nisam ni znala za taj studentski dom. Dogodila se greška u SC-u prilikom obrade moje prijave, pa su me stavili gdje je ostalo mjesta – na Lašćinu, koju od milja danas zovem LA (Los Angeles). Ostala sam tamo ponajviše radi stečenih prijateljstava i predivne atmosfere. Imala sam različitih iskustava s cimericama, a samo tijekom prve godine sam promijenila tri (ukupno tijekom studiranja ih je bilo 8). Bilo je tu različitih profila, čak i jedna trudnica. Nakon prve godine sam više – manje uspjela ostvariti lijep odnos s cimericama, ali tek na četvrtoj godini sam pronašla cimericu koja mi gotovo u svemu odgovara. Kod pronalaska cimera/ice je možda najpotrebnija sreća. Sjećam se da sam prvu cimericu upravo našla putem objave u Facebook grupi. Pokušala sam barem nečim upravljati u tom novom i nepoznatom poglavlju svog života, pa sam se ukratko i što kreativnije trudila predstaviti kolegama u grupi. Nažalost, iako je sve izgledalo idealno, nakon nekog vremena se pokazalo da to cimerstvo ipak nije bila najsretnija odluka. Zbog toga sam sve iduće cimerica odlučila imati nasumično. Smatram da ne postoji savršena formula pomoću koje bismo mogli odjednom saznati sve o nekome, a ne znam ni koliko bi nam to značilo. Ljude upoznajemo tek onda kada zajedno počnemo dijeliti životni prostor. Za uspješan suživot je potrebna izvrsna komunikacija! Trebamo biti svjesni svojih nedostataka, ali i strpljivi, tolerantni prema drugima onom drugo. U početku je potrebno napraviti dogovor, reći sve što nam može predstavljati problem te ako i dođe do nesuglasica, odmah ih pokušati riješiti. Najveći poraz duha je dijeliti simboličnih četiri kvadrata s nekim te pritom ne komunicirati i ne pokušati obuzdati vlastiti ego. U domu se stvaraju i njeguju mnoga prijateljstva. Na sreću, nakon mnogo godina i različitih iskustava, uspjela sam pronaći cimericu koja mi potpuno odgovara. Imamo jednak bioritam (što je meni, “noćnoj ptici” s malo slobodnog vremena, bilo izuzetno važno, ali i teško pronaći), slične interese i studiramo na srodnim fakultetima, dok razlike dodatno oplemenjuju naš odnos. Izuzetno su mi važne njezina susretljivost i iskrenost. Pronašle smo se putem moje objave prošlog ljeta jer sam konačno odlučila riješiti se straha, traume i strepnje od pronalaska nove cimerice. Jednostavno je kliknulo, rekla nam je Marina (24) s PBF-a.
Kratko i jasno
Neki ljudi imaju šesto čulo (odnosno znaju što žele) i odmah mogu ‘namirisati’ je li netko prava osoba za njih ili ne. Iako dvije godine ne zvuče puno kao vremenski period, dvije godine u svijetu cimerstva u studentskom domu su itekako puno…
-Već tri godine sam provela u Cvjetnom naselju, sljedeća će biti četvrta u tom domu. Moja cimerica je napisala kratku objavu: da voli društvo, želi da soba bude uredna, prozračna i da se uz razgovor sve možemo dogovoriti. Nakon 2 godine života s Karlom mogu reći da je upravo to ono što sam tražila. Prošle smo smijeh, suze, gubljenje živaca, radosti, diplome, ma sve i odgovor na njemu objavu izrodio je jedno divno prijateljstvo! Mislim da je najbitnije da su obje osobe svjesne toga da život u studentskom domu iziskuje mnogo kompromisa, da je to životni prostor kako moj tako i cimeričin te da obje osobe polažu jednako pravo na sobu. Iz svog iskustva znam da je za to dovoljna jedna Facebook objava nakon koje slijedi par privatnih poruka i tu odmah možete shvatiti hoće li vam ta osoba pasati kao cimerica ili neće. Kao brucošica sam živjela u domu na Lašćini i tjedan dana sam iščekivala nasumičnu cimericu. Bila je predobra i kao osoba i kao cimerica, te sam i s njom ostala u jako dobrim odnosima i danas nakon 4 godine. Mislim da treba sagledati sve što vama samima smeta, ali naravno iz neke realne perspektive i onda pokušati naći osobu što sličniju sebi, poručuje Gloria (23) sa Šumarskog fakulteta.
Početak prijateljstva
Sljedeći primjer koji imamo su dvije djevojke, Dragana i Matea, koje su se pronašle prije dvije godine, te su od tada nerazdvojne. Na početku su bile na Savi (Stjepan Radić), a zatim su se prebacile na Cvjetno.
– Na Cvjetnom sam jednu godinu, a Draganu sam našla prije dvije godine kad sam još bila na Savi. Mislim da je najbitnije je da cimeri/ce idu spavati negdje u barem slično doba (ne jedan u 23, a drugi u 4 ujutro) i da su iste naravi po pitanju dovođenja ljudi u sobu i partijanja. Mislim da se može to saznati putem objave, a ostale stvari su i sreća i dodatno informiranje prije odabira cimera. Ne bih bila s nekim random, ja sam onako mirnija i dosadna, ne bi mi odgovarali partijaneri kao ni ja njima… Onima koji će se tek useliti bi preporučila da paze na to vrijeme spavanja, partijanje i dovođenje ljudi (neki doslovno žele da treća osoba živi s njima u par kvadrata), te da imaju slobodnu sobu barem ponekad, upozorava Matea (23) sa Psihologije.
– Matea je napisala objavu kako traži cimericu i bilo mi je super što je naglasila da je mirni tip koji uči bez previše partijanja (s tim da su povremeni gosti ok i ustupci). Nasmijalo me što je dodala da je medicinska sestra pa eto imam i prvu pomoć u sobi ako zatreba. Mislim da su za uspješan život potrebne slične navike, kako radne tako i životne (ni jedna od nas dvije ne izvodi neke ekstremizme u sobi i tjera drugu na to) pa se super slažemo, a ako postoji koji problem, riješimo razgovorom i kompromisom na koji treba biti spreman u studentskom životu, rekla nam je Dragana (20) s FPZG-a.
Treća sreća
Pronaći savršenog/u cimera/icu nije nimalo lak zadatak, pa nemojte ni očajavati ako vam ne uspije iz prve. Možda vam pođe za rukom tek iz trećeg pokušaja, kao što je bio slučaj u sljedećoj priči.
– Već sam tri godine na Savi, no tek treće godine je naišla savršena cimerica. Bila sam napisala objavu – tražila sam nekog normalnog, s navikama čišćenja, te zabavnog i pozitivnog. I javilo mi se baš puno curki, ali baš mi je prva poruka moje Sarice bila ta! Odmah sam znala da smo super kliknule. Iskreno mislim da je definitivno dogovor oko čišćenja bitan: meni je higijena bitna, ne bih voljela da je cimerica neuredna u naših osam kvadrata, također ne bih voljela da se puši, ali isto tako da je društvena i da voli razgovarati, a ne da je muk u sobi. Ali da kada se uči i kada se ima obveza zna da se treba utišati i tipa uzeti slušalice. Ja mislim da je potrebna sreća za cimericu da se tako pogodi. A o odlasku u sobu s nepoznatom osobom sam imala velike sumnje i predrasude, ali moja cimi je eto ta osoba koja mi je uljepšala boravak u domu, samo pozitivna iskustva! Samo bih još rekla da kada sam se useljavala u dom ove godine, odnosno prošle, moja cimi je uselila prije mene. Nismo se niti znale, ali kad sam ušla u sobu, njena strana je kompletno bila sređena u mom stilu, na moj način, slično kako sam i ja uredila i mislila sam si “ajme ovo nije moglo biti bolje”. Stvarno nisam mogla vjerovati da smo si tako super sjele potpune strankinje, priča nam Lorena (22) s Učiteljskog.
U određenim paviljonima i domovima, u kojima se kupaonica dijeli na dvije sobe, vrlo je bitno pripaziti i na to tko je u sobi do vas. Kakva vam korist od toga što ste vi i cimer/ica uredni, ako imate docimera/icu koji ne znaju za koncept potezanja vode nakon obavljanja nužde, bilo velike ili male? Evo kako je bilo pronaći i savršenu docimericu.
I docimeri su bitni
– Na Šari (Ante Starčević) sam otkad sam krenula na faks, znači 3 godine (svake godine u različitom paviljonu, ali zadnje 2 s istom cimericom (Olga) i docimericom (Matea) jer su cure stvarno presuper. Cimi je mene našla preko te pomalo šaljive objave u grupi Šare s jasno definiranim “pravilima” koji dolaze u obzir za dobro cimerstvo. Ne sjećam se kako je objava izgledala, ali pretpostavljam da sam napomenula da puno pričam, uredna, volim anime, nema pušenja u sobi, nisam noćna ptica, otkud sam i da ne idem često doma, pa da neće biti često slobodna soba, te da ostalo se možemo dogovoriti. Kvalitete koje tražim su iste te koje i u vezi sebe sam nudila u objavi. Nekima su se stvari iz dogovora preko Fejsa ispostavile skroz krivima, dok kod nekih je bilo točno kako se priča, tako da pretpostavljam da i slučajnost igra veliku ulogu. Nasumičnu cimericu sam imala na prvoj godini jer sam sobu birala po lokaciji (prvi kat, blizina kuhinje) To je imalo svoje prednosti i mane. Ona je bila apsolventica, a ja brucoš kojem je sve novo i privikava se. Nije bila često u sobi, tako da sam mogla često dovoditi ljude, no s druge strane bilo je čudno biti sama u sobi kad nje nema, falio mi je netko kome ću prepričati predvečer dogodovštine toga dana. No naviknula sam se. Ostavila mi je svoje sušilo koje moja aktualna cimi i ja i dalje koristimo. Predložila bih ljudima, ako imaju prilike u ovo pandemijsko doba, da odu malo na Skype ili Discord s “kandidatima” za cimere, čisto da si malo popričaju i vide odgovaraju li si i dalje. Iako ni to nije neka garancija. A prije toga neka lijepo slože objavu i slobodno neka ‘picajzle’ i ispituju “kandidate”. Tko pita, taj ne skita. Iskreno, presretna sam svojom cimericom i do cimericom i bez razmišljanja bih opet izabrala njih. Ukratko, ključ je u komunikaciji i međusobnom poštivanju, mišljenje je Elen (22) s PMF-a.
Najbitnija stvar kod uspješnog suživota u tako malenom prostoru jest kvalitetna i direktna komunikacija. Iako je teško predvidjeti hoće li to moći imati s budućim/om cimerom/icom, puno će lakše biti ako se potrudite imati barem nekakav kontakt prije same odluke.
Komunikacija prije svega!
– Ove godine sam bio brucoš, pa mi je ovo bila ujedno i prva godina boravka u studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu. Cimera sam pronašao putem objave u grupi na Facebook-u studentskog doma. Mislim da je za uspješan suživot s cimerom potreban dobar razgovor i razumijevanje .Odmah na početku dati cimeru do znanja koje su vam navike, što vam smeta i slično, i naravno isto očekivati od njega. Dolazak u dom s nasumičnom osobom iskreno ne bih preporučio iz jednostavnih razloga, bolje je da to bude osoba koju ste barem preko poruka ili telefonskog razgovora upoznali, nego neka potpuno nasumična osoba kojoj ne znate ni navike ni godine ili slično. Pri odabiru cimera bi bilo odlično stupiti s njim u kontakt bar preko poruka prije useljenja i naravno postaviti što više pitanja, otkriti svoje životne navike i naglasiti što očekujete od njega tijekom vašeg boravka u domu, rekao nam je anonimni student (20) TVZ-a.
Postoje sretne priče, i one manje sretne kada je riječ o cimerstvima, no jedno je sigurno – ako se potrudite staviti dobru, zanimljivu i jasnu objavu, veće su šanse da će vam se posrećiti, nego ako se samo budete nadali da će nasumičan odabir biti i pravi odabir. Uskoro kreće vrijeme ‘regrutacije’, pa već sada nije rano za započeti sa svojom objavom…Sretno svima!