Dok su se drugi zabavljali, ja sam ležao u krevetu: Kako sam zbog korone propustio maturalnu večer
Maturalna večer kruna je srednjoškolskog obrazovanja. Za nju pripreme kreću već početkom četvrtog srednje, a o odjevnim kombinacijama priča se već od drugog razreda. To je dan kada svi sjaje i pozdravljaju se s profesorima te prijateljima. Sve se čini kao bajka, dok par dana prije maturalne ne stigne pozitivan test na koronu pa maturalnu provedeš u krevetu s temperaturom.
Foto: Unsplash; Zakaria Zayane
Maturalna večer nešto je što se čeka cijeli četvrti razred. Od silnih obaveza, ocjena, priprema za maturu, same mature, to je tračak veselja i zabave koji nitko ne želi propustiti. Iako organizacija maturalne može biti stresna, često dođe do raznih svađa, na kraju je to jedna predivna večer puna zabave i u tome se svi slažu. No, ja o tom iskustvu baš i ne mogu govoriti jer sam maturalnu propustio zbog – korone.
Muke po odabiru benda
Već prvih dana rujna četvrtog srednje krenule su pripreme za čuvenu maturalnu večer. Treba se dogovoriti gdje će se ona održati i kada, tko će svirati, hoćemo li imati službenog fotografa, kakvi nam ukrasi trebaju, hoćemo li zvati i roditelje, trebaju li nam pratnje i još štošta. Pred nama je puno obaveza i važno je svaku odluku donijeti transparentno i da svima odgovara. Naravno, to nije moguće i na tom testu vrlo brzo padamo. Svaki razred ima jednog ili dva predstavnika koji se zalažu za ravnopravnost odluka.
Oko prostora nije bilo puno problema jer smo svi htjeli taj restoran u blizini škole. To se činila najbolja opcija, a nekako je i u skladu s tradicijom jer se većina maturalnih večeri naše škole održala upravo tamo. Tako da s tim nije bilo problema. No, problemi su lagano krenuli pri biranju datuma. Odabrati datum zaista je teško. Maturalnu večer nismo htjeli prije ni za vrijeme ispita mature, nego nakon što prođu svi ispiti. Ali definitivno prije objave rezultata. Nismo htjeli da netko, ako neće biti zadovoljan rezultatima, na maturalnoj zbog toga bude utučen i tužan. Tako da je tu ostalo par termina, a budući da je restoran već bio zauzet sve subote, kao i svaki petak, odluka pada na četvrtak, početkom srpnja.
Ispitna koordinatorica, koja nam je pomagala s pripremama, ukazala je na vrlo mogući problem – u tom periodu održavaju se prijemni ispiti za neke fakultete pa i na to treba pripaziti. Mi idemo glavom u zid i riskiramo sve, datum ostaje četvrtak, početkom srpnja. Kada smo odlučili prostor i vrijeme, krenuo je odabir benda. I tu su se dogodile prve, velike svađe. Jednostavno, dogovora nije bilo. Jedni razredi htjeli su jedno, drugi nešto drugo. Nakon brojnih razmirica i ljutnje, izbor je sužen na dva benda, a online anketa trebala je odlučiti pobjednika. Iako je ona formalno održana, rezultati su ipak poništeni jer je bilo žalbi da takva anketa ne može biti reprezentativna.
Kobni rođendan
Kako je situacija eskalirala, vrijeme je prolazilo i mi se i dalje nismo uspjeli dogovoriti, u proces uključile su se i profesorice koje su nam pomogle organizirati ‘pravu’ anketu na papiru. Ta je anketa u konačnici odlučila pobjednika, iako je i tu bilo malverzacija, no to više nikoga nije bilo ni briga jer je elan i veselje oko maturalne lagano splasnuo. No, glavno da je bend rezerviran. Tako je negdje u veljači to sve skupa dobilo smisao. U cijelom tom kaosu s bendom odlučeno je da ćemo imati i fotografa, odnosno dva – jedan će snimati kratki video cijele večeri, dok će drugi, dakako, fotografirati. Neki su se žalili da je to preskupo i suvišno, ali nekih većih raspravi nije bilo. Tako je kako je, prihvati to i idemo dalje.
Pratnje su dozvoljene na početku večeri kada će biti službeno fotografiranje, a prvi ples i zdravica bit će s roditeljima. Iako je prva pjesma na prethodnim maturalnim večerima uglavnom bila ‘Na lijepom plavom Dunavu’, naša je bila ‘Ja sam na te ponosan’. Prije maturalne pojavio se još problem s datumom jer je točno na datum maturalne bio prijemni za Medicinski fakultet u Zagrebu na koji je išlo par ljudi, no oni su u konačnici, za razliku od mene, isti dan obavili i prijemni i maturalnu. Nakon što su završile mature krenuo sam raditi, o čemu sam već pisao, pa sam tako i prije maturalne trebao raditi. Maturalna je bila u četvrtak, a ja sam vikend prije išao na prijateljičin rođendan. Iako se i dalje ne zna odakle je krenula korona, to je vjerojatno bio trenutak u kojem je moja maturalna zauvijek prekrižena.
Ja sam nakon tog rođendana u nedjelju još radio i sve se činilo super do večeri. Tada me lagano počelo loviti ‘zimica’, no ništa što par tableta protiv bolova ne bi riješilo. U ponedjeljak ujutro počelo mi je biti jako loše, bol u mišićima nije prestajala. Postaje jasnije da moram otkazati odlazak na posao i napraviti kućni test na koronu. Nekako sam imao osjećaj da imam koronu i to je zbilja neopisivo. Ipak, budući da je bio srpanj, što baš i nije vrijeme nekakvih prehlada, pa tako ni korone, nadam se da nisam takav pehist da koronu prvi put dobijem u ovakvom trenutku.
Lagani slom i tuga
Već nakon minutu-dvije pojavljuju se dvije crtice i test je pozitivan. Tada već polako shvaćam da su moje šanse za odlazak na maturalnu sve manje. Zovem svog doktora koji mi govori da moram doći u ambulantu napraviti test. U roku od sat vremena jasno je da sam sljedećih sedam dana u izolaciji. Mogu reći da te prve dane baš nisam shvaćao da ću propustiti maturalnu jer me zbilja pokosila temperatura, kao i ostali simptomi. Kad sam javljao frendovima da ništa od mog dolaska na maturalnu, zbilja su svi pokazali suosjećanje. Budući da sam već platio sve troškove za maturalnu, frendica iz razreda ipak je uspjela dogovoriti da mi se vrati dio novaca, jer ono – ipak nisam tamo. I razrednica je bila tužna što neću biti s razredom.
Ali kada je došao dan maturalne, taj četvrtak, i kada sam na društvenim mrežama počeo gledati fotografije, kada su mi u inboks dolazile fotke s proslave, ali i utješne riječi da im falim, doživio sam blago rečeno slom pun tuge i bijesa. Jednostavno, ne biti prisutan na maturalnoj ražalostilo me iako sam u par navrata, zbog organizacijskog kaosa, i sam rekao da možda bolje da niti ne idem tamo. No, na kraju smo trebali ići svi koji smo to govorili.
Tako sam uz utješne poruke prijatelja, dok su jeli, pili i plesali, ja spavao i samo želio da završi korona i da se sve vrati u normalu. Njima je na maturalnoj bilo super, čak su i oni skeptični rekli da je bilo iznad očekivanog, i sretan sam da su se zabavili jer bi se vjerojatno i ja zabavio da sam bio tamo. Moja odjevna kombinacija još stoji u ormaru i čeka da ugleda svjetlo dana. Možda nemam fotku s maturalne, ali uspomenu na nju i sve što se događalo tih dana zasigurno imam.
