Kada danas nekome spomenemo kazalište, prvo što će im pasti na pamet vjerojatno će biti neka velika gradska kazališta u kojima se izvode profesionalne predstave s poznatim glumcima. No postoje i ona manja kazališta i one manje dramske skupine za koje ljudi možda ne znaju, a čiji je rad i više nego vrijedan svake pohvale. Jedna od takvih skupina jest i zagrebačka dramska skupina Zalutala koza.
Dramska skupina Zalutala koza amaterska je skupina koja djeluje već nekoliko godina pod vodstvom Paule Drvenkar, a njezin trenutni sastav čine Matea Tkalčević, Ivan Koić, Mika Miladinov, Luka Mađer, Kristian Lučić i Dora Šikulec. Svoju najnoviju predstavu Ubojstvo u klubu Zrikavac izveli su 15. veljače ove godine, a nakon predstave odlučila sam malo porazgovarati s njihovom voditeljicom i saznati nešto više o ovoj fantastičnoj skupini.
Sve je počelo jednom školskom predstavom…
Skupina Zalutala koza postoji već nekoliko godina, a sve je počelo dok je Paula još bila učenica i pristala režirati jednu predstavu u svojoj školi.
– Zalutala koza osnovana je 2016. godine, kada sam bila 3. srednje, i zapravo je nastala zato što je mene profesorica hrvatskog zamolila da budem režiser na jednoj školskoj predstavi. Održala sam audicije, skupila ljude, napisala tekst… Nakon te školske predstave nastupili smo u Centru za kulturu Novi Zagreb i tada smo shvatili da bismo se i nakon srednje željeli ovime baviti. I evo, sada već aktivno nastupamo od 2018. s dvije produkcije godišnje – ispričala mi je Paula.
Skrivene ljepote amaterskog kazališta
Amatersko kazalište velika je rijetkost. Većina ljudi fokusirana je samo na ona profesionalna kazališta te amatersko kazalište za njih najčešće ima neku negativnu konotaciju. No to su, naravno, čiste predrasude nastale zbog pukog neznanja. Zamolila sam Paulu da mi ispriča nešto o tome kako zapravo izgleda bavljenje amaterskim kazalištem.
– Amatersko kazalište jako je podcijenjena scena ne samo u Zagrebu nego općenito jer ljudi kada čuju riječ amater ne shvaćaju da to zapravo znači da su ti ljudi dobri u tome što rade, ali od toga nemaju profit. Ne mogu reći da nam je teško baviti se time isključivo zato što, kada si amater i želiš se baviti amaterskim kazalištem, to znači da imaš ljubav prema tome. Nije problem u manjku profita, nije problem ni u čemu. Baviti se amaterskim kazalištem je povrh svega predivno upravo zato što znaš da ljudi koji se time bave to stvarno vole, žele to raditi i uživaju u tome što rade. Snalazimo se nekako, ali sveukupno je stvarno jako lijepo – ispričala mi je.
Cilj je publiku zabaviti
Neka kazališta često imaju nešto određeno što žele pružiti publici u svojim predstavama. No postoji li tako nešto i za Zalutalu kozu?
– Naš glavni cilj kada radimo predstave jest da zabavimo publiku, da onima koji su u publici ne bude žao što su došli. To uglavnom dolazi uz nasmijavanje, uz nekakav događaj koji se danas općenito u suvremenom teatru ne može naći. Mi nismo tu da zbunimo publiku, mi nismo tu da publiku tražimo da oni nešto pročitaju ili znaju neku definiciju. Mi publici bilo kojeg uzrasta i bilo koje, da se tako izrazim, građanske klase pružamo zabavu i dokle god publika izlazi s osmijehom na licu, naš cilj je postignut. I usudila bih se reći da smo po tome i drugačiji jer smo, kada radimo, zapravo šoumeni – odgovorila mi je Paula.
Kazalište kao zemlja čudesa
Sjedim i razgovaram s osobom koja je od školske predstve stvorila jedno nevjerojatno kazalište. Za kraj ovoga razgovora odlučila sam je upitati što kazalište predstavlja njoj samoj, kao redateljci, dramaturginji i glumici?
– Za mene je to jedino čime se bavim od malena, a da mi nije dosadilo kao aktivnost jer kazalište zapravo znači da ti možeš raditi što želiš, možeš biti što želiš. Što se tiče glume i performansa, to je odličan način da ti ne bude dosadno, da stalno bude nešto dinamično, da radiš na sebi i svom samopouzdanju. Što se tiče pisanja i režije, to je pak još više moje područje i ono što me potaknulo da se bavim time jednostavno je činjenica da ti možeš stvoriti što god želiš i možeš tome nečemu što zamisliš dati nekakav život. Zahvalna sam što imam ovu grupu jer su oni zapravo ti koji svaku predstavu čine predstavom i bez njih ovoga svega ne bi ni bilo. Zapravo, opisala bih kazalište kao nekakvu zemlju čudesa jer je u kazalištu sve moguće i nikad ne znaš što će biti sljedeće – rekla mi je Paula i tako zaključila ovaj naš razgovor.
Dramska skupina Zalutala koza na više je načina posebna. Njihove su predstave prava prilika za bijeg od stvarnosti i vraćanje osmijeha na lica ljudi koji ih gledaju, a svakom izvedbom dokazuju svoju originalnost i ljubav prema onome što rade. Želim im puno sreće u daljnjem radu i veselim se njihovim budućim izvedbama te se nadam da će ostati ovako posebni i drugačiji kakvi su bili i do sada.