Realno, trajalo je duže od svih mojih ljubavnih veza
Ako želite da nastavim, lajk, share i invite na Drolja sa Save
Foto: YouTube Screenshot
Postoji nekoliko osoba koje znaju tko je krv i meso koje tipka ove redove, koje živi ovaj ludi život, i daje si nadimak po najpoznatijoj igrački. Nekima sam sama rekla, kao što su to Visoka i Suhi. Neke osobe su same prokljuvile, zbrojile dva i dva i došli do mene, kao što je to moja mama. (Da, ona zna i uporno me moli da je prestanem spominjati, pa evo, pozz mama.) Ali postoje i osobe koje su načule i preko nekoga tko ne zna držati jezik za zubima doznale tko je ta Drolja sa Save.
To su osobe s kojima ja često dijelim životni prostor, povremeno komuniciram, ali sam od treće strane doznala koliko je daleko to otišlo.
Xoxo, Gossip Girl
Sjedile smo na stepenicama i razgovarale nakon nekog od ispita.
– E super ti je ona kolumna, baj d vej, rekla je.
Pogledala sam je u šoku. Pokušala sam se praviti glupa, ali me je smijeh izdao, pa sam se konačno samo zahvalila.
– Od kud ti to da ja to pišem?, pitala sam je.
– Ma rekla mi je *ime te kuje*.
Kotačići u glavi su mi se okretali presporo. Imala sam onaj svoj ‘koji kurac?’ izraz lica i piljila u nju podignutih obrva.
– Ma da, nastavila je, nemam pojma kak’ je ona to doznala. Ali ona i one njene frendice ti to čitaju od početka. Da, fakat!
Nisam mogla da se ne nasmijem na to novo saznanje. Malo je reći da sam bila šokirana.
– Čekaju ti nedjelju i onda ti to čitaju i komentiraju skupa.
Okej, tu me je počelo više zanimati.
– I, jel kažu nešto pametno?, bockala sam da mi otkrije sve tračeve. Ne znam jesam li ikad sudjelovala u traču na faksu, a treća sam godina, bio bi mi red. Iako, iznenadila sam se što čujem takvo nešto. Nismo se nikada družile duže od deset minuta, nisam mislila da uopće ima formirano mišljenje o meni, a kamoli o onome što pišem.
– A ništa dobro, zapravo.
Naćulila sam uši.
– Ajde, ništa me više ne može zaprepastiti.
– Ma uglavnom kažu da je trash. Kao da jedna studentica i to književnosti nemre tak’ pisat i to.
– Šta, jesu one odrasle na Joyceu i ‘Uliksu’?, pitala sam pomalo nervozno.
– A kaj ja znam. Ne kuže one to. Kaj je najzanimljivije, čitale su sve da vide jesi i njih spomenila.
– Moooooolim?!, viknula sam i opizdila se smijati. Jedva sam se smirila, a onda nastavila: Šta, one misle da je to sranje i glupo, ali svejedno čitaju svaku epizodu koju napišem plus traže sebe u tim tekstovima?
– Očito, kaj ja znam, rekla je i ona, također kroz smijeh.
Nastavile smo još malo pričati o faksu i seminarima i ispitima. Saznala sam i to da smatraju da sam prikrivena lezbijka, prije nego što smo se pozdravile.
Ona je otišla sama prema tramvaju, ja sam se vratila u knjižnicu, s novom sumnjom. Ne u svoju seksualnu orijentaciju, već u kolumnu.
Što je uopće smisao?
Sutradan sam bila s Visokom na puš pauzi za vrijeme učenja. Sjedile smo s kavama na stepeništu i razgovarale, pa sam joj ispričala sve što sam čula dan prije.
Visokoj je to sve bilo jednostavno urnebesno i nije joj nikako bilo jasno da kaj se ja koji kurac sad živciram zbog toga.
– Pa kaj, pa pusti glupe osobe da žive. Kaj te boli kita, pa ne pišeš to radi njih, rekla je.
– Da, okej, to je istina. Ali ono, ako ljudi koji čitaju te tekstove ne kuže koja je njihova poanta, ako to očito kužimo samo ja i još tri osobe, onda do kurca, onda očito ne prenosim tu poruku dobro.
– Joj daj Barbs, pa nemoj se sekirat sad zato kaj su tri koze rekle nekaj ružno. Kaj ne vidiš da su samo ljubomorne duše?
– Koje mogu da mi puše?, odgovorila sam kroz kiseli osmijeh.
Bilo je lako baciti foru i nasmijati se, ali sam zapravo bila jako ljuta. Na njih jer ne shvaćaju, na sebe jer ne radim to kako treba, na ostatak svijeta jer ne reagira kako sam očekivala.
– Ali to da si prikrivena lezbijka mi je najjače, zaključila je naš razgovor i nastavila se smijati.
– Da, sad kad su mi one to otkrile, više nisam prikrivena.
Jesam li zbilja provela godinu dana pišući nešto što je toliko krivo shvaćeno, da većeg smisla ima ukinuti cijelu stvar, nego se ikome objašnjavati i nastavljati dalje? Zar netko zbilja ovo čita i ne vidi humor, satiru, sve greške koje ne morate napraviti jer sam ih ja napravila umjesto vas, svu tugu, svu ljubav?
Više zbilja nisam bila sigurna i u kakav smisao za koji sam mislila da ova kolumna ima.
– Moramo razgovarati o nečemu, rekla sam Marku kada sam došla u redakciju idući put. Marko, moj urednik, The Big Boss Marko, ne Marko seronja s FER-a.
– Ma, ne znam baš ima li smisla više nastaviti pisanje kolumne, započela sam kada smo ostali nasamo.
– Da? A zašto je to?
– Pa nisam sigurna isplati li se. S obzirom na sve i na komentare i pizdarije.
Malo smo još razgovarali o svemu što se događalo i što se događa, ali konačan zaključak je taj da je odluka na meni. Samo ja mogu odlučiti želim li nastaviti pisati ili ne. Kao i inače, bilo bi mi puno lakše kada bi netko jednostavno došao i rekao mi što točno trebam raditi sa svojim životom.
Ima nade
Vratila sam se u stan potpuno strgana. Od groznih nekoliko dana, od glupih ljudi, od života uopće. Sjela sam na kauč u svojoj sobi i tako hibernirala dvadeset minuta. Ni čizme nisam skinula. Samo sam sklopila oči i pokušavala za promjenu ne razmišljati.
Otišla sam pod vreli tuš. Jer to je najbolje mjesto za donošenje odluka.
I ništa. I dalje nisam imala pojma.
A onda sam, taman prije nego što ću zaspati, čula poznati ‘bling’. Poruka. Ali ne u moj Messenger, već u inbox stranice. Bilo je to nekoliko dana nakon posljednje kolumne, o ponovnim slomovima.
Javila se djevojka koja se borila s depresijom neopisivo težom od moje, opisala je svoju borbu punu ožiljaka, stanje gotovog raspadanja u kojem se nalazila. Napisala je i to da je od tada puno bolje, da ima ljude koji je vole i da je opet snažna i sretna. Napisala je da mi piše poruku iako me ne zna, jer je njoj trebao netko da joj to kaže kada se nalazila na dnu.
I, na kraju, napisala je da ne odustajem. Od borbe i od pisanja.
Zato ovo sve možda ipak i ima smisla. Zato što postoje takvi ljudi ne treba odustati.
Ni od čega.
Bit će ovo zanimljiva godina
[Drolja sa Save s2e7] Moj prijatelj psihijatar i ja
[Drolja sa Save s2e6] Zbogom, ti grozna 2017. godino
[Drolja sa Save s2e5] Najljepša priča o prvom spoju ikad
[Drolja sa Save s2e4] Suhi i Barbie, zaljubljeni par…
[Drolja sa Save s2e3] Velika svađa
[Drolja sa Save s2e2] Šteta što je bivši
[Drolja sa Save s2e1] Stanodavka iz pakla
A prošla je bila jednostavno grozna
[Drolja sa Save s1e33] Friendzone
[Drolja sa Save s1e32] Prijatelji s povlasticama
[Drolja sa Save s1e31] Skoro pa veza
[Drolja sa Save s1e30] #fitgirl #nature #justgirlythings
[Drolja sa Save s1e29] Ljubav je na selu
[Drolja sa Save s1e28] Ružičasti flamingo
[Drolja sa Save s1e27] Fakin jebena pobresita bolnica
[Drolja sa Save s1e26] Dečki ne plaču
[Drolja sa Save s1e25] Drugi prvi put
[Drolja sa Save s1e24] Obratila sam gej tipa
[Drolja sa Save s1e23] Ja sam odrasla osoba i ne treba mi mama
[Drolja sa Save s1e22] Skidam se za pare
[Drolja sa Save s1e21] Tinder: Sedam poruka i povratak iz mrtvih
[Drolja sa Save s1e20] Ja sam zapravo frajer
[Drolja sa Save s1e19] Post-klupska depresija
[Drolja sa Save s1e18] Jesam ja lezbijka?
[Drolja sa Save s1e17] Ne želim biti debela
[Drolja sa Save s1e16] Prvi put je najbolnije
[Drolja sa Save s1e15] O bivšima i mrtvima sve najbolje
[Drolja sa Save s1e14] I ove ispite isto nabijem na kurac
[Drolja sa Save s1e13] Psihički slom
[Drolja sa Save s1e12] Suhi je umro
[Drolja sa Save s1e11] Kod kuće je najgore
[Drolja sa Save s1e10] Odjebala sam Armin van Buurena
[Drolja sa Save s1e9] Nisam ukrala Božić, samo poklon
[Drolja sa Save s1e8] Božićni party u Roku
[Drolja sa Save s1e7] Grinch u Zagrebu ilitiga dirljiva priča o nejebici
[Drolja sa Save s1e6] Nekome su ispiti, a netko će ispiti
[Drolja sa Save s1e5] Svi muški su svinje
[Drolja sa Save s1e4] Fuj, ferovci
[Drolja sa Save s1e3] Stigla pošiljka
