Nakon turbulentnog povratka u klupe (ili bolje rečeno, pred ekrane), došlo je vrijeme za još jedne praznike. Ovi praznici, kako bi se sve nastavilo u pravom tonu, su također počeli turbulentno. Ako ste student, velike su šanse da ne studirate u svom rodnom kraju, što isto tako znači da su velike šanse da ste se morali vratiti doma za praznike. I tu kreće show.
Foto: Pixabay
Za većinu ljudi, povratak doma prije praznika je vrlo stresan. Za neke to znači odlazak na zadnje predavanje s koferom, za druge to znači putovanje na Badnjak, a nekima je to višesatno stajanje u koloni na granici. U svakom slučaju, razloga za stres uvijek ima i više no dovoljno. Ove godine, samo još jedna dodatna stvar – pandemija.
Ako ste odgovoran građanin, ili samo normalna osoba koja razmišlja o svojim bližnjima, šanse su da vas je prije putovanja ulovila lagana panika. Realno, studentski život nije baš takav da možete reći da se niste družili s puno ljudi ili da sigurno niste u nekom trenu pokupili virus. Zbog prirode virusa, još vam je teže reći da ga sasvim sigurno nemate, uvijek možete biti asimptomatski i tako širiti zarazu. I to postaje vrlo problematično kad se vraćate doma k svojoj obitelji, koju biste potencijalno mogli zaraziti.
Ono kad postaje zaista problematično jest kada shvatite da se nekako morate i vratiti doma – voziti se nekoliko sati u autobusu s još 40-ak ljudi ne djeluje primamljivo ni inače, a pogotovo ne sada. No nekako se doma mora doći. I onda se sjetite da postoje vlakovi. Putovati vlakom je inače super opcija, osim u Hrvatskoj kada se ide prema obali. Pogodite tko je odlučio putovati vlakom u Hrvatskoj, prema obali? Tako je, autorica članka.
Prije nego što počnemo sa samim opisom putovanja, kratki uvod – karta u jednom smjeru doše preko 90 kn, i to uz popust za mlade. Popust za studente (oko šest kuna manje) je moguće ostvariti tek nakon što izradite iskaznicu, na što ćete morati potrošiti 50 kn (ako sam dobro shvatila…). Vožnja traje više od četiri sata (autobusom treba oko 2 sata), a riječ je o ‘brzom’ vlaku.
Sad kad znate što vas čeka, krećemo s pričom. Na peronu čekate vlak koji naravno kasni, a jednom kad dođe, nadate se da to nije vaš vlak. No je. Prije ove vožnje, vlakom sam se vozila u petom osnovne kada sam sa školom išla na izlet na Golubinjak, pa se moja majka čudila u kakvom je stanju vlak. Prilično sam sigurna da sam se vozila istim vlakom, desetak godina nakon.
Iako sam kupila kartu za prvi razred, sjedila sam u drugom razredu zbog praznog kupea. No da budem iskrena, nisam uopće primijetila neku veliku razliku između prvog i drugog razreda – štoviše, bilo mi je rečeno da ‘sjednem gdje hoću, ionako ima mjesta’. Stoga, nemojte činiti početničke greške kao ja i uštedite 30-ak kuna.
Jednom kad se udobno smjestite, kreće ono najgore, a to je sama vožnja. Najgora je stvar ta što dok se vozite, vidite koliko se sporo krećete. Vi vidite da idete sporije nego tramvaj na zavoju od Knežije prema Savi, vi znate da biste biciklom mogli ići brže. I onda shvatite da vas čeka četiri sata takve frustracije.
Što se Interneta tiče, Wi-Fi-ja naravno nema, a upitan je i vaš signal – meni je osobno jedno vrijeme lovilo slovenski roaming. Topla preporuka: ponesite si knjigu ili pripremite laptop za pisanje seminara. Sve ostalo će biti neizvedivo zato što se sve užasno trese, a i sama vožnja je dosta bučna. Toliko bučna da na trenutke nećete ni čuti najavu postaja, pa ako se približavate vašoj – budite spremni zaista naćuliti uši.
Ovisno o tome kakvi su vremenski uvjeti, možda zaista doživite vlak u snijegu. Svakako možete računati na isti model vlaka.
*komentar je stav autorice
