Dugometražni filmovi snimani dulje od cijelog desetljeća
Filmovi se obično snime u razdoblju od otprilike godinu dana, ponekad i dulje. No, postoje filmovi koji su snimani preko cijelog desetljeća, što je iznimno dugačak period s obzirom da glumci koji utjelovljuju likove, ipak stare. No, u nekim je filmovima to čak i poželjno, kao u primjerice novom Linklaterovom uratku ‘Boyhood’ koji prati 12 godina odrastanja jednog dječaka. No to nije jedini film koji se snimao dulje od deset godina.
www.windsorpubliclibrary.com
Film ‘Boyhood’ koji je nedavno stigao u kina, već ima gotovo kultni status, no samo iz jednog razloga. Naime, dobio ga je zbog dugotrajne produkcije koja se protegnula na punih 12 godina. Ipak to nije jedini naslov koji se snimao tako dugo. Pogledajte u nastavku nekoliko filmova koji su nastajali i duže od desetljeća.
Boyhood – 12 godina
Ovo je najnovije djelo redatelja Richarda Linklatera koji je osim po ovom filmu, poznat kao autor trilogije filmova pod nazivima ‘Before Sunrise’, ‘Before Sunset’ i ‘Before Midnight’. Glavnog lika u ‘Boyhoodu’, dječaka Masona utjelovio je mladi glumac Ellar Coltrane, a film prati njegov život od pete do 18. godine te proučava na koji način je na njegov životni put utjecao razvod njegovih roditelja.
Unatoč dugotrajnom snimanju, film je snimljen za samo dva i pol milijuna američkih dolara koje je film uspio vratiti nakon samo nekoliko dana prikazivanja u kinima. Izvorno se trebao zvati ’12 Years’, no ime je promijenjeno u ‘Boyhood’ jer bi naziv bio presličan ovogodišnjem dobitniku Oscara ’12 Years a Slave’.
Blood Tea and Red String – 13 godina
Izišao je 2006. godine nakon punih 13 godina snimanja. ‘Blood Tea and Red String‘ snimljen je takozvanom ‘stop-motion’ tehnikom koja i inače iziskuje ogromne količine vremena, a kod ovog filma je potrajalo još i duže. Naime, redateljica i scenaristica Christiane Cegavske produkciju je odvela na sasvim novu razinu, a tako dugotrajnim snimanjem iznervirala je čak i svoju majku koja je u jednom trenutku sve lutke revoltirano pobacala u smeće.
Film je naišao na miješane kritike, a najveće je pohvale dobio zbog soundtracka koji je za film napravio Mark Growden. U jednom od intervjua po izlasku filma Cegavske je izjavila da je ovo tek prvi film u trilogiji. Ako će ostala dva snimati jednakom brzinom, možda ih i uspijemo pogledati za života.
Pakeezah – 14 godina
Ovaj bollywoodski uradak trebao je biti dovršen u roku od nekoliko mjeseci. Redatelj i scenarist Kamal Amrohi je još 1958. godine započeo snimanje, a film je dovršen tek 1972. godine, nakon punih 14 godina. Stvari su se u jednom trenutku prilično zakomplicirale jer nakon što je dovršio dobar dio prve verzije filma, Amrohi je odlučio da umjesto crno-bijele tehnike želi snimiti film u boji.
Potom je, nakon što je započeo snimati drugu verziju, umjesto slike u omjeru 4:3 odlučio da želi ‘widescreen’, pa je opet krenuo od početka. Ovog puta je hrpa snimljenog materijala odbačena jer su je uspjeli snimiti krivim objektivom, pa je opet sve trebalo nanovo snimiti. Naravno, nimalo začuđujuće, nakon tako puno vremena umrli su autor glazbe i direktor fotografije.
No, ni tu problemima nije bio kraj. Naime, redatelj Amrohi se razveo od supruge, pa je i to bio problem s obzirom da je bio u braku s glavnom glumicom Meenom Kuvari. Vjerovali ili ne, ni ovdje nije kraj priči o ovom filmu. Kada se konačno vratila na set, glavna se glumica razboljela, pa ju je mijenjala nova glumica, a film kada se konačno pojavio u kinima, doživio je fijasko. No, kasnije je uspio jer su svi pohrlili u kina kada je Meena Kuvari umrla te je Pakeezah postao čak senzacija. Uistinu nevjerojatno.
The Manson Family – 15 godina
‘The Manson Family’ film je o kome drugom, nego o serijskom ubojici Charlesu Mansonu. Svestrani redatelj filma Jim Van Bebber potpisan je i kao scenarist, glumac, producent i montažer, a snimanje filma otegnulo se radi nedostatka financijskih sredstava. Kako bi ipak došao do njih, Van Bebber je čak godinama redovito donirao krv, a sav novac ulagao u film koji kada je konačno izišao, 2003. godine, nije naišao na zapaženiji uspjeh.
Tiefland – 21 godina
Ovaj film kojem je trebala čak 21 godina da ugleda svijetlo dana ima zloglasan predznak iz više razloga. Naime, glumica i redateljicai Leni Riefenstahl u povijest svjetske kinematografije upisala se filmom ‘Triumph of the Will’, propagandnim uratkom iz 1936. godine kojim se slavila Nacistička partija i uspon Adolfa Hitlera. Godine 1934. započela je pisati scenarij za ‘Tiefland’, kao i predprodukciju koju je financirao sam Fuhrer, iako se radilo o ljubavnoj drami temeljenoj na slavnoj operi.
Redateljica je na filmu radila tijekom cijelog Drugog svjetskog rata, a kada je Njemačka poražena, sve materijale oduzeli su joj Francuzi na period od desetak godina. ‘Tiefland’ je napokon objavljen 1954. godine, a kritika ga je sasjekla odmah u korijenu, ponajviše zbog njene neuvjerljive glume.
Iz današnje perspektive zanimljiva je činjenica da je u filmu mnoštvo statista Roma. Iako je, s obzirom na vrijeme kada je film sniman, Riefenstahl do kraja života tvrdila da su oni bili tretirani vrlo humano, dokumenti koji su isplivali kasnije pokazali su da ih je ona sama birala u jednom od logora blizu Salzburga, a nakon što su odradili snimanje poslani su u Auschwitz.
The Thief and the Cobbler: Recobbled Edition – 28 godina
Ovo je definitivno film s najduljim razdobljem produkcije. Gotovo je 30 godina bilo potrebno da bi ovaj uradak ugledao svijetlo dana. Njegova je produkcija započela 1964. godine, a u kinima se pojavio tek 1993. godine. Radi se o animiranoj adaptaciji Blisko-istočne mitološke priče i projektu Richarda Williamsa, dvostrukog dobitnika Oscara. Snimanje ovoga filma shvatio je kao životno djelo, a namjera mu je bila snimiti najbolji animirani film ikad. Zato je angažirao najbolje animatore iz Disneya i Warner Brosa.
Po završetku filma, Williams godinama nije uspijevao pronaći izdavača. Kada mu je to uspjelo, film je u kinima doživio fijasko izgubivši milijune dolara, a izdavačka kuća Warner Bros objavila je na DVD-u potpuno izmijenjenu verziju filma koje se Williams javno odrekao. Najveći problem je bio što je sličnost bila prevelika s filmom o Aladdinu koji je izišao godinu dana prije, a sličnost se dogodila očito iz razloga jer su na oba filma radili isti animatori.
