Edo Maajka: ‘Mržnja nikome nije usađena, mržnja je neprirodno ljudsko stanje, mržnja se uči’
Na ovoj šarolikoj glazbenoj sceni, pomalo je teško probiti se, a još teže zadržati poziciju koja bi nekoga smjestila na sam vrh ljestvice. Edo Maajka je taj put dugo utirao i za njega mukotrpno radio i stvarao, ali je zasluženo već godinama jedno od najvećih imena regionalne rap i hip hop scene. U intervjuu za ziher.hr je ponešto otkrio o glazbi i životu, ali i o mladima danas, svijetu u kojem žive i koji ih čeka, a mi ga prenosimo u cijelosti.
Edo Maajka/ foto: Ivan Božić|srednja.hr
Reći da Edin Osmić dolazi u Zagreb možda ne zvuči kao događaj godine, ali kada kažemo da Edo Maajka ovoga petka ima koncert u Vintage Industrial Baru, e to je već povod za hiperventilaciju. Kada tome dodate Frenkieja i DJ Soula, imamo pravu FMJAM
poslasticu, i u to ime smo popričali s Edinom Osmićem aka Edom Maajkom o
nadolazećem albumu, mržnji, diskriminaciji i odlasku u mirovinu.
Štrajk mozga je izdan prije četiri godine. Zašto sada novi album? Navala inspiracije ili nešto drugo?
Edo Maajka: Da, Štrajk mozga je izašao prije tri
godine i nešto sitno, što je dosta dug period neizdavanja za mene. Do
sada je to išlo svake dvije godine, ali sam imao neke druge prioritete i
nisam se uspio posvetiti muzici već dosta dugo vremena. Sad sam se
odlučio malo ozbiljnije pozabaviti time i evo, u dosta kratkom roku sam
završio nekoliko novih pjesama.
Kada uopće možemo očekivati album?
Edo Maajka: Nadam se da će biti vani krajem ljeta, 9. mjesec.
Jjoš uvijek nemam izdavača pa nemam nikakvih pritisaka i rokova, lagano
raduckam i to mi tako paše. Izbacit ću do izlaska albuma još nekoliko
pjesama, a možda mi se to svidi više od albuma, pa album uopće ne izdam
nego samo povremeno ovako iznenadim fanove kroz čitavu godinu.
Hoćeš li publiku u Zagrebu počastiti premijernim izvođenjem još neobjavljenih pjesama?
Edo Maajka: Sumnjam da ću ih izvoditi jer ih aranžmanski još nismo završili. Možda uspijem složiti No Pasaran
pa je konačno prvi puta izvedem. Na koncertima često znam recitirati
neke neobjavljene pjesme ili dijelove pjesama, toga će biti.
No pasaran koju si napravio s Kooladeom neminovno
govori o aktualnim događajima, imigrantskoj krizi i sijanju straha, ali
povlači i paralele s nekim događajima iz povijesti. Znači li to da nam
je mržnja usađena i da se od nje ne možemo sakriti, a još je manje
pobijediti?
Edo Maajka:
Mržnja nikome nije usađena, mržnja je neprirodno ljudsko stanje, mržnja
se uči, a svijet je danas pun učitelja mržnje i predrasuda. Dobri
učitelji se proglašavaju izdajicama, sumnjivcima, lopovima,
prevarantima. Ako uspiješ imalo objektivno sagledati društvo u kojem si i
uvidiš neke anomalije, automatski te smatraju protivnikom nacije ili
religije ili bilo kakvog drugog udruženja. Mislim da ljudi većinom
uspijevaju sagledati samo anomalije kod drugih, a te identične anomalije
na svojem primjeru jednostavno pravdaju. Kada tome nadodamo
pretjerivanje i generaliziranje tih nekih drugih, onda dobijemo sadašnju
globalnu situaciju. Lijek za mržnju je znanje, ali kako doći do znanja
preko loših učitelja? Istok, zapad, sjever, jug, loši učitelji su
svugdje…
Uvijek spomeneš kako si postao pravi ‘kućni tata’, ali nedostaje li ti ikad scena, pozornica?
Edo Maajka: Često sam na bini, ako nisam, onda je to maksimalno
mjesec dana pauze, a tada jedva čekam uzeti mikrofon i repati. Za taj
neki osjećaj ispunjenosti što se tiče nastupanja, meni je dosta jedna do
dvije svirke mjesečno. Kad nisam s malom duže od desetak dana, onda
postajem šupak s kojim je jako teško komunicirati, nekako sam mrzovoljan
i težak, tako da mi je bitnije zadovoljiti taj ‘kućni tata’ dio života.
Ima li mladih nada na hip hop/rap sceni ili pod hitno trebamo osvježenje?
Edo Maajka: Ima jako dobrih novih izvođača i dobrih albuma, Kontra mi je odličan, Kiša Metaka, Kandžija nije novi izvođač, ali bih ga svakako spomenuo jer je s Golim Ženama nedavno uradio jako, jako dobar i zabavan album, TBF je izbacio odličan album, imate hrpu dobrih novih repera u čitavoj regiji, samo treba malo pronjuškati po YouTubeu.
Edo Maajka na Brucošijadi FER-a 2015./ foto: Ivan Božić|srednja.hr
Snimanjem filma Stani na put si skupa s vodećim imenima
na regionalnoj rap sceni proslavio 20 godina postojanja rap scene na
ovim prostorima. Za one koji nisu gledali film, što je za tebe hip hop?
Edo Maajka: To je film o tri ekipe Bassivity, Blackout i FMJAM.
Mislim da su kreatori filma loše najavili film kao regionalnu priču o
repu jer je puno jakih imena ostalo nespomenuto. Ovo je priča samo o te
tri ekipe i njihovom putu od totalnih anonimusa do repera koji pune
klubove i dvorane. Za mene je rep savršena kombinacija ritma i rime,
vječna igra s kojom nikad nije dosadno. Postoji toliko različitih načina
za reći nešto, i još više kombinacija s riječima i rimama, meni je to
zabavno. Još kad to pogledaš sa strane sempliranja i rada na podlogama,
tj. beatovima, nas desetero može semplirati istu dionicu i skoro će
svaki uraditi drugačiju atmosferu, drugačije poslagati sve te sitne
dijelove u cjelinu s odličnim grooveom; kombinacije su
beskonačne. Ja sam uz rep sazrio, to je moj ispušni ventil, moja
terapija, moja igra i jedna od rijetkih stvari u kojoj sam dobar.
Sudjelovao si u snimanju emisije Perspektiva, zapravo
si preuzeo ulogu voditelja i moderatora. U Budvi ste tako raspravljali o
položaju žena u društvu i od mladih ljudi si bio u prilici čuti zbilja
različite stavove koji su ponekad i zabrinjavajuće konzervativni.
Postoji li, po tvom mišljenju, i u 21. stoljeću degradiranje žena
odnosno spolna diskriminacija?
Edo Maajka:
Naravno, to je jedan od regionalnih problema. Žene na Balkanu su
diskriminirane na svim razinama, u velikoj većini svijeta je to tako.
Ako je žena imalo svojeglava, slobodnija i komunikativnija, odmah joj se
to daje do znanja, u kući, na cesti, na poslu, da ne pričam o položaju
žena u religijama. Čisti, šuti, idi ti tamo, kuhaj, peri i raširi noge, te naravno najpopularniji, ti si kriva za sve.
Mrzili mi narodne izreke ili ne, na mladima po zakonu prirode svijet ostaje. U već spomenutoj Perspektivi si razgovarao sa srednjoškolcima, pa kakav nas svijet čeka? Kakav svijet će im se ostaviti i što su sposobni učiniti s njim?
Edo Maajka: Mladi su isprepadani, preopterećeni, roditelji su
im nabacali puno nekih svojih ograničenja i strahova, puni su bijesa jer
žele biti drugačiji, a okolina osuđuje drugačije, pa se onda oni, da bi
bili prihvaćeni, u većini slučajeva također pridruže osuđivanju tih
drugačijih, samim time i samih sebe. Pored toga nemaju mogućnosti za
ostvarivanje svojih ideja, nema posla, fakulteti ne znače ništa, znanje
se ne cijeni, da ne nabrajam i ne crnim više, oni imaju jako loše
startne pozicije i svjesni su toga. Pored toga ostavljamo im planetu u
totalnom klimatskom i ekološkom kolapsu. Po meni, jedna od najgorih
stvari je to što ih učimo neodgovornosti, za sve su krivi drugi. Imam
jako dobru novu pjesmu koja govori o tome, refren je ‘Hajde da ja tebe
udarim, a ti meni ništa…’
Brčko, Zagreb, Tel Aviv. Vežeš li pojam ‘dom’ uz ijedan od tri navedena grada ili je dom ipak nešto drugo?
Edo Maajka: Ja se osjećam kao doma u jako puno gradova i
država, naravno da se osjećam i kad su ovi gradovi u pitanju. Geografija
u toj priči o domu ne igra preveliku ulogu, neke nove generacije će tu
spoznaju uzimati kao nešto prirodno i naravno. Trenutno stanje je tako
da kad se preseliš iz Dugava u Dubravu ili Špansko, ti si izdajnik.
‘Svake godine kažem još jedan album i dosta’ kažeš u Sve prolazi. Je li sad dosta? Hoće li ikada biti?
Edo Maajka:
Trenutno sam u ‘nikad neće biti dosta’ fazi i dobro mi je. Tko zna kako
će biti, to predviđanje je samo gubljenje vremena i živaca.
Edo Maajka, Frenki i DJ Soul/ foto: Ivan Božić|srednja.hr
