Što se događa s Hrvatima pa već godinama ne znamo napraviti dobru pjesmu koja bi nas predstavljala u Europi? Večeras je veliko finale Eurosonga koje ćemo gledati bez napetosti i iščekivanja. Promijenili smo taktiku, više ne biraju građani pjesme nego stručnjaci, ali i dalje nismo napravili nikakav pomak. Sigurno se i vi pitate u čemu je problem?
Tko god bira, ne izabere dobro
Biramo mi, nije dobro, prepustimo stručnjacima, još gore. Zar je uistinu tako teško napisati i uglazbiti solidnu pjesmu koja bi zadovoljila kriterije Europljana? Možda je naš najveći problem što smo uvijek korak iza. Jeste li primijetili kako skoro svaki naš novi predstavnik ide na natjecanje s pjesmom koja neodoljivo podsjeća na prethodnog pobjednika. Sigurno ste se svi pitali kako bi prošli da je Jelena Rozga umjesto Nine Badrić išla u Baku .
Politika – susjed susjedu:
Zlatno je pravilo da susjed najviše bodova daje susjedu. Tu dolazimo do zaključka da je Eurosong i jedna vrsta političkog natjecanja. Tužno, ali istinito. Sve se u principu svodi na to koja država ima bolji odnos s drugom. Vjerojatno ste mnogo puta čuli starije osobe kako su komentirale da smo 1989. godine pobijedili s Emilijom Kokić i grupom Riva samo zato što je u Jugoslaviji bila politička scena kakva je bila. Na stranu politika, Rock me, baby je jedna od rijetkih hrvatskih pjesama koja je bila zapažena na ovom natjecanju.
Trebamo li pitati savjet susjedne nam Srbije, koja je uvijek pred samim vrhom. Možda samo trebamo naći hrvatskog Željka Joksimovića budući da je on osoba koja je imala svoje prste u svakoj dobro plasiranoj pjesmi s naših područja.
Dragi naši ne preostaje nam ništa drugo, nego večeras bodriti Srbiju ili Bosnu i Hercegovinu, jer naših 12 bodova sigurno i ove godine ide jednom od susjeda.
Željko Joksimović – Nije ljubav stvar
Maya Sar – Korake ti znam
