Prvi u nizu demo bendova koje ćemo predstaviti u ovoj rubrici je Fireball, mladi valpovački rock bend koji izaziva vrisku curica od 2009.godine. Evo što Zvone, Ivan i Matej imaju reći o svom bendu.
Kako, kada i zašto je nastao Fireball?
Bend je nastao kada je Ivan (gitara) izbačen iz svog prvog benda pa je iz osvete odlučio osnovati svoj. Zvone je imao bubnjeve i podrum za probe i tako smo počeli. Dolazili su na probe razni dečki, ali pravi Fireball nastao je kad je na bas došao Špoljo, a na vokal Igor Gažić koji je kasnije otišao. S tom smo postavom najviše svirali i snimili sve autorske stvari koje imamo.
Zašto ime Fireball?
Puno smo o imenu pričali, i bilo je puno prijedloga. Na kraju smo se nazvali Fireball po pjesmi od Deep Purplea. Tad nam se to činilo kao moćno i kul ime, ali u to vrijeme smo se još i s Pokemonima igrali. Možda nam ime i nije jako duboko, ali nam je i najmanje važno. Važno je da mi sviramo i da u tome uživamo. Ostalo je sporedno.
Što točno svirate?
Ivan je u jednom intervjuu odgovorio samo glazba. Naša se muzika može nazvati klasičnim rokom, tipa cepelini, parpli, ejsidisi i slično, no nađe se tu i ponešto metala, a kako napredujemo kao glazbenici možemo odsvirati i kompliciranije stvari tipa Hendrix i Kravitz.
Koliko često svirate?
Zadnje dvije godine sviramo gotovo svaki vikend, pogotovo po Slavoniji koju smo već sto puta obišli, svirali smo na raznim motorijadama, humanitarnim kocertima, festivalima… Bili smo u BiH i na moru. Tu nam najviše pomaže naš menadžer Ivan Špoljarić, Matejev otac, koji je uložio puno svog vremena, novca i živaca uložio u ovaj bend. Milijun nas je puta vozio na svirke, čekao do sitnih sati, a ujutro išao na posao. Na tome smo mu jako zahvalni i bez njega bi naša priča bila puno drugačija.
Na kakvim mjestima najčešće svirate?
Nisu to neka fensi mjesta. Uglavnom su to rock kafići kojih, hvala bogu, još ima. Česti smo gosti i na motorijadama, koje znaju biti vrlo dobro organizirane pa imamo i prave višemetarske bine, ali nekad sviramo na kamionskoj prikolici.
I za kim cure najviše pate?
Matej ima curu, a Zvone i Ivan su slobodni tako da imamo dosta prostora za manevriranje. A ni mahanje kosom dok sviramo ne odmaže. To je valjda jedini postojeći siguran recept za hvatanje ženske pažnje.
Planirate li se ozbiljnije baviti glazbom? Je li vam cilj živjeti od benda?
Naravno da bi voljeli, ali od rocka se u Hrvatskoj teško može živjeti. Prošla su ta vremena polako. Novac koji zaradimo ulažemo u novu opremu i za lijep džeparac. Dobar je osjećaj kada ne moraš žicati starce. Uglavnom je dosta za koje pivo više.
Kako vam nastaju pjesme?
Tekstove piše spomenuti menadžer , a Ivan uvijek ima neki dobar riff koji se može iskoristiti. Dva plus dva i pjesma je tu, ne kompliciramo previše. Ako se ima što doraditi, obavimo to u studiju.
Kakve su reakcije publike? Imate li neku zanimljivu priču sa svirke?
Budući da često sviramo publika već zna što može očekivati tako da dobro prolazimo. Imamo već neku bazu fanova, ako se tako mogu nazvati, u skorom svakom gradu u Slavoniji pa su nam svirke dobro posjećene. A zanimljivih priča ima puno, uglavnom izazvanih pićem. Na jednoj svirci u Županji svirali smo obradu pjesme Killing in the name of grupe Rage Against the Machine i dio publike se popeo na binu i pjevao s nama F… you i wont do what you tell me. To je bio jedan fantastičan trenutak.
Jete li imali neke uspjehe na koje ste posebno ponosni?
Dva puta smo bili predgupa Hladnom Pivu što nam puno znači jer su oni jedan od najvećih hrvatskih bendova, a naša pjesma Kasno je sad dvanaest tjedana bila je prva top listi Radio Baranja na što smo isto jako ponosni.
Za kraj, kakvi ste u školi?
Svi članovi benda, bivši i sadašnji, zajedno su skupili pet ponavljačkih razreda, ali ne predajemo se, idemo i po šesti. Inače pjesma Ponosno sam pao ima dublje značenje upravo u ovom kontekstu.
