[FOTO] Livaković je nakon svjetskog u Rusiji doletio direktno na proslavu petogodišnjice mature
Uoči utakmice Hrvatske i Brazila u četvrtfinalu Svjetskog nogometnog prvenstva kontaktirali smo bivše škole, osnovne i srednje nekih naših reprezentativaca. Iz osnovne i srednje našeg vratara i heroja utakmice s Japanom, Dominika Livakovića ispričali su nam kakav je bio kao učenik, kako je toliko bio dobar u rukometu da je skoro otišao ‘drugim putem’ i koji su mu nadimak dali u srednjoj.
Dominik Livaković u osnovnoj i srednjoj školi | Foto: Osnovna škola Šimuna Kožičića Benje/Gimnazija Vladimira Nazora u Zadru
Dominik Livaković, 27-godišnji vratar hrvatske reprezentacije i zadarsko ‘dite’ bio je junak na utakmici s Japanom u osmini finala obranom tri penala. Uoči utakmice u četvrtfinalu s Brazilom, njegovi nastavnici iz osnovne i srednje prisjetili su se kakav je bio kao učenik, ali i kako su doživjeli njegovu obranu jedanaesteraca.
– Bio je dobar učenik, pristojan, jako je lijepo crtao i najviše je obožavao sport. Nudio se na Tjelesnom da vodi zagrijavanje i samo je volio nogomet. Samo lopta i gol, gdje su branke, da stane braniti, započeo je Dražen Adžić, Dominikov nastavnik Tjelesne i zdravstvene kulture u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje.
‘Znao je zaboraviti koju knjigu za nastavu, ali zato je uvijek imao golmanske rukavice u školskoj torbi’
Na početku je, kaže nastavnik Adžić, bio povučen, a kasnije se otvorio i bio uvijek nasmijan i susretljiv dječak. Volio je društvo i prijatelje, a svake je godine zvao cijeli razred na svoje rođendane.
– Kao i svaki nogometaš, nije baš obožavao učenje. Znao je zaboraviti koju knjigu za nastavu, ali zato je uvijek imao golmanske rukavice u školskoj torbi. Uvijek je bio spreman za branjenje na nakon nastave na školskom igralištu, govori nam njegov bivši nastavnik Tjelesnog.
U osnovnoj se zaljubio u rukomet i skoro odabrao taj sport umjesto nogometa
Dodao je i kako mu je, naravno, najdraži predmet bio Tjelesni, a najgori Fizika. Nastavnik je otkrio i kako bi, da je sudbina bila drugačija, Livaković završio kao odličan rukometaš kada se u taj sport zaljubio upravo u osnovnoj školi.
– Dominik je prvo počeo trenirati nogomet, ali smo u školi imali sekciju Mini rukometa. Paralelno je igrao nogomet u NK Zadru i rukomet u RK Zadru. Čak je bila opcija da nastavi igrati samo rukomet u kojem je bio vrhunski talenat. Dominik je imao fantastične motoričke sposobnosti, prije svega skočnost i startnu brzinu, da povučem paralelu kao mačka je bio. Ipak je u konačnoj odluci nastavio igrati nogomet, iako nikad nećemo znati što bi sve napravio u rukometu, poručio je nastavnik Adžić.
Dominik Livaković u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje | Foto: Osnovna škola Šimuna Kožičića Benje
Voditelj školske nogometne ekipe iz Dominikove osnovne zapanjen je s kakvom lakoćom je obranio penale
Učenici u školi gledaju utakmice Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Katru, a i hodnici škole, kao i igralište vječno će pamtiti bivšeg učenika Dominika.
– U holu škole u vitrini visi dres Dominika s njegovim potpisom koji je poklonio jednom prilikom. Na školskom igralištu pored svih vrhunskih sportaša naše školi je nacrtan i mural njemu u čast. Mi smo ponosni da je Dominik bio naš učenik i držimo palčeve i neka brazilcima skine tri penala, zaključio je nastavnik Tjelesnog.
Galerija 2 Fotografija
Otvori
Osim s Dominikovim nastavnikom iz TZK-a, razgovarali smo i s njegovim voditeljem školske nogometne ekipe, profesorom povijesti Nenadom Pepićem koji je bio zapanjen s kakvom je lakoćom obranio penale u utakmici s Japanom.
– Dominik je za malonogometnu ekipu Školskog sportskog društva Brodarica u Zadru branio 2008. i 2009. godine kada je u našoj školi pohađao sedmi i osmi razred. U to vrijeme bio je golman mlađih kategorija NK Zadar. To je bila jedna baš dobra nogometna generacija naše škole iz koje je još nekoliko dječaka napravilo dosta uspješne, dakle prvoligaške i drugoligaške karijere, a svi oni dolazili su iz nogometnih škola NK Zadra i NK Arbanasi, navodi nastavnik Pepić.
‘Savjet dječacima koji igraju za školsku ekipu – neka uvijek nastavljaju obrazovanje koliko god mogu’
I na školskim terenima, tvrdi, bilo je vidljivo da se radi o dječaku koji bi mogao postati odličan golman, a sam je bio dovoljno fokusiran da to ostvari. Stoga smo ga upitali imali kakav savjet za mlade dječake koji se bave nogometom, a da je isti dao i Dominiku kada je bio njegov učenik.
– Moj savjet dječacima koji igraju za školsku ekipu je uvijek da nastavljaju obrazovanje koliko god mogu. Nogometni svijet, ako zaista žele u njega ući, onda moraju razviti radnu etiku na najvišu razinu jer današnji vrhunski nogomet prihvaća samo one najspremnije. Uz sve to mora se imati malo sreće, a ponešto imaju za reći i nogometni agenti, objasnio je nastavnik Pepić.
Nije samo ‘veliki’ golman, već je i velik čovjek
Nakon osnovne, Dominik je upisao Gimnaziju Vladimira Nazora u Zadru gdje je pogađao jezičnu gimnaziju, ali sportski razred. U toj je školi bio tri godine, da bi zbog sportskih obaveza u četvrtom razredu gimnazije preselio u Zagreb. O tome kakav je srednjoškolac bio ispričao nam je njegov razrednik.
– Dominik je uvijek bio veseli i razigran dečko, ljubimac u razredu ‘naš Livi’ smo ga zvali. Kulturan i plemenit, nikad se nije želio isticati u razredu. Sportaš od glave do pete. Korektan učenik koji je već tada dao do znanja da mu je sport prioritet. Koliko je vezan za našu gimnaziju, bivši razred i razrednika govori podatak da je nakon svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. god. doletio direktno na proslavu petogodišnjice mature da se vidi sa svojim školskim kolegama i ponaša kao u uvijek ‘naš Livi’, ispričao nam je njegov bivši razrednik i nastavnik hrvatskog jezika, Stipica Radoš.
Galerija 2 Fotografija
Otvori
‘Nerijetko je učio u autobusu putujući na utakmice’
Iako je bio maksimalno posvećen nogometu, nastavnica Biologije prisjetila se kako nikada nije zapostavio učenje.
– Kao gimnazijalac bio je samozatajan, tolerantan, osjećajan, pošten i omiljen u društvu. Posvećen nogometu, ali nije zapostavljao školske obveze iako je svakodnevno imao treninge i utakmice vikendom. Nerijetko je učio u autobusu putujući na utakmice kao bi stigao nadoknaditi školsko gradivo. Sa svojim vršnjacima i razrednim kolegama imao je zdrav odnos, spontan i zaigran. U komunikaciji s nastavnicima, povučen i nenametljiv, ali izuzetno pristojan, navela je nastavnica Biologije, Sanja Fabac.
Fotografija iz godišnjaka Gimnazije Vladimira Nazora za šk. god.
2010./2011. kad je Dominik Livaković bio u drugom razredu srednje | Foto: Gimnazija Vladimira Nazora u Zadru
‘Učenici imaju osjećaj ponosa jer su svjesni da je Dominik sjedio u istim ovim klupama kao i oni’
Ravnateljica Gimnazije Vladimira Nazora, Sandra Šango rekla je kako se utakmice hrvatske reprezentacije održavaju za vrijeme popodnevne smjene, da učenici gledaju utakmice u učionicama na velikim ekranima.
– Svima je zajednički osjećaj divljenja i ponosa jer su svjesni da je Dominik sjedio u istim ovim klupama kao i oni, a tada svi slave njegove uspjehe i uspjeh cijele naše reprezentacije, poručila je ravnateljica Šango.
Podsjetimo i ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs poslao je poruku učenicima uoči ove utakmice, a što je rekao pročitajte ovdje.
