FOTO Momak (18) pio tablete protiv gastritisa, poklonila mu ih djevojka: ‘Prije mog izlaska s curama’
Muzej prekinutih veza skriva brojne tajne o ljubavnim i prijateljskim odnosima koji više ne postoje. Istražili smo što su sve prolazili srednjoškolci, studenti i mlade osobe. Kratkotrajni brak s dilerom, romansa s duplo starijom osobom, obećavajuća veza prekinuta zbog roditeljskog pritiska, samo su neke priče ovog muzeja kojeg često posjećuju i sami srednjoškolci.
Galerija 8 Fotografija
OtvoriGornji grad u Zagrebu u svojim povijesnim ulicama kao da krije duhove prošlosti i tajni koje pričaju priču o povijesti glavnog grada Hrvatske. No, povijesno značajna Ćirilometodska ulica na svom kućnom broju 2, priča priče i o prošlim ljubavima. I to iz raznih dijelova svijeta. Muzej prekinutih veza međunarodni je projekt posvećen prikupljanju predmeta koje ljudi doniraju, a pričaju priču o bivšoj vezi donatora. Svoj prostor za izložbe u Zagrebu imaju od 2010. godine.
Iako svima na prvu padaju napamet romantične veze koje su završile prekidom, priče u ovom muzeju idu u puno veću širinu. Ima tu onih o vezama koje su umjesto prekidom završile smrću jednog od partnera ili priča o obiteljskim te prijateljskim odnosima. Jedna od muzejskih donatorica je čak donirala kutiju smjese za pizzu i poručila da žali što je zbog alergije ‘prekinula’ svoj odnos s pizzom.
Nema vodiča, sami se povežite s izloškom: Ljudi provjeravaju je li im netko ostavio poruku
Ariana Juraić, voditeljica je Muzeja prekinutih veza u Zagrebu već godinu i pol dana. U razgovoru za srednja.hr rekla nam je da im donacije pristižu na dnevnoj bazi. Bilo poštom ili fizički, dolaskom u Muzej. Rekla nam je da su dva dana prije našeg razgovora došle dvije sestre koje su muzeju željele donirati sliku i ključeve od stana njihovog oca. Iako je njihov tata preminuo prije 10 godina, bile su vidno potresene zbog gubitka voljenog člana obitelji.
– Sama ideja muzeja je da postoje ti predmeti iz bivših veza. Stvari koje čuvamo, iako nismo sigurni zašto, ali su tu s nama. Ideja je da se posjetitelj odvoji od tog predmeta, ali da on i dalje negdje živi i podijeli svoju priču. Da osoba zna da ga nije bacila, nije ga se skroz riješila, ali ima skladište gdje se može predati taj predmet, rekla nam je Juraić.
Istaknula je i da muzej nema vodiča koji bi posjetitelje vodio i objašnjavao im pozadine eksponata. Umjesto toga, svaki predmet ima priču obješenu na zidu pokraj predmeta na hrvatskom i engleskom. Žele pustiti posjetitelje da pozornost posvete izlošcima s kojima se, zbog vlastitih životnih iskustava, najviše povežu. Iako je primarni cilj omogućiti donatorima da podijele svoju priču i nastave dalje sa životom, pitali smo našu sugovornicu postoje li tu možda i drugi motivi? Možda anonimni donatori koji ne spominju ni svoje, ni ime osobe uz koji je predmet vezan, daju ovu priču u javnost nadajući se da će to primijetiti bivša ljubav. Možda se nadaju ponovnom susretu, kao u kakvom romantičnom filmu. Ariana je rekla da bi se složila s tom teorijom, tim više jer muzej ima i funkciju svojevrsne komunikacije između ljubavnika koji više nisu skupa.
– U zadnjoj prostoriji muzeja imamo knjigu dojmova. Tamo posjetitelji mogu napisati dojmove s izložbe, ili poruku za svoju bivšu ljubav. Knjige izlažemo po datumima pa možemo pratiti što je kada napisano. Dođu nam cure i dečki, zamole nas da uđu u muzej i pitaju za knjigu pa gledaju je li im netko ostavio poruku. No, ne pratimo reakcije i je li netko našao poruku za sebe. Ne događa se to često, ali ima situacija, opisala nam je Juraić zanimljivosti pored klasičnog obilaska postava ovog muzeja.
Prve ljubavi nas obilježe: ‘Godine su samo broj’
Izlošci koje smo vidjeli pokazuju da ljudi romantične veze osnivaju i raskidaju u svim godinama ljudskog života. Ipak, najviše su nas zanimale priče o školskim i studentskim ljubavima. Hodajući muzejskim hodnicima, uvjerili smo se kako materijala ima u izobilju. Od dječjih ljubavi, tinejdžerskih i studentskih, različite sudbine su se otvarale pred našim očima. Kaže se da ‘prva ljubav zaborava nema’, a naša sugovornica je sigurna da prve ljubavi, sviđalo se to nekima ili ne, igraju veliku ulogu na daljnji razvoj osobe.
– Kao i vi i ja, svi se uvijek sjećamo tih prvih ljubavi. Rekla bih da nas obilježe, možda i igraju ulogu na naše buduće veze. Mislim da je ljudima koji imaju jednu vezu, ako je dugogodišnja, ako su rasli uz svoje partnere te im je to prva ljubav, teže preboljeti prekid. Nemaju iskustva s vezama, dok drugi, recimo kroz dvadesete steknu iskustva kroz više veza i odnosa. Tada znaju da će tužne emocije prekida proći. Imaju nekakvo rješenje, komentirala je Ariana različite spletovi ljubavi i ljudskih osjećaja.
Neki od eksponata u muzeju otvoreno pričaju i o tabu temi ljubavnih odnosa između starijih i mlađih osoba. Ima tu svakakvih perspektiva: od žene koju je suprug prevario sa studenticom do iskustva mladih osoba koje su se spetljale sa starijim ljubavnicima. To je potegnulo i zanimljivo pitanje, trebaju li ljudi dati priliku takvim odnosima ili je bolje držati se ‘svoje generacije’?
– Moje stajalište je da su godine samo broj. Iako možda nije prirodno da je razlika u vezama veća od 20, 25 ili 30 godina, svi smo ljudi. Povezuje nas nekakva energija, razgovor, razmišljanje. Vjerujem da u 21. stoljeću sve više ima takvih veza. Upoznala sam ih u vlastitoj okolini, a i sam sam u odnosu gdje je dobna razlika između nas 10 godina, otkrila nam je Ariana.
U moru nevjerojatnih priča, teško je izdvojiti najbolje, a nažalost, ne možemo sve jer se vjerojatno ni vama ne bi dalo to čitati. Budući da je broj 666 dosta zlokoban, na tom tragu vam donosimo šest izložaka o odnosima i vezama koje su u međuvremenu prekinute. Ovo su priče školaraca, studenata i mladih osoba koje su nas potaknule da zastanemo i pobliže pogledamo značenje predmeta za koje na prvu uopće ne znate zašto su u ovom muzeju.
#1 Afrička koliba od kamena
Donatorica ovog izloška kolibe čitav život živi u Švicarskoj. Sa 16 godina je na plaži u belgijskom Zeebruggeu upoznala vršnjaka iz Nizozemske . Osim istih godina, oboje su imali i četiri brata i sestre te bili napola siročad. Očevi su im preminuli od raka iste godine. Zbog ovakve sličnosti, između njih se razvilo ‘posebno prijateljstvo’. Nakon tog ljeta, ostali su u kontaktu naredne 43 godine. No, većinom su si samo slali pisma, a uživo se vidjeli ravno pet puta. No, najstarija kćer Švicarke joj je za njen 58. rođendan poklonila putovanje u Amsterdam. bez najave, pokucala je na vrata svome prijatelju. Nakon što su se proučavali i vidjeli da su ostarjeli, Nizozemac je pitao Švicarku da li se došla oprostiti od njega. Otkrio joj je, tvrdi donatorica da je sanjao da je njena prijateljica teško bolesna od raka.
– Šest mjeseci kasnije dijagnosticiran mi je zloćudni tumor. Bilo je to prije 5 godina. Otada se više nismo čuli. Zato ova afrička koliba koju je isklesao iz kamena tijekom mnogih dugih sati sada treba naći novi dom, pojasnila je donatorica značaj doniranog izloška.
#2 Dječje ratno ljubavno pismo
Donator je otkrio da je bio dječak od 13 godina koji je bježao iz ratom pogođenog Sarajeva u velikom konvoju 1992. godine. Konvoj je zapeo na izlazu iz grada na tri dana. U autu pokraj nalazila je Elma, koju je čini se, autor ovog pisma i otprije znao. No, vidjevši je u konvoju, kaže da se dječački zaljubio u nju. Dao joj je kazete bendova poput Azre, Nirvane, Bijelog dugmeta i EKV-a jer djevojka nije ništa ponijela sa sobom. Napisao joj je i pismo koje možete vidjeti u Zagrebu, ali koje joj nije stigao dati prije nego je konvoj krenuo.
– Nikad je naravno, više nisam vidio. Samo se nadam da ju je bar ta muzika još podsjećala na to nešto lijepo i simpatično što se desilo u toj užasnoj situaciji, nada se autor nikad poslanog ljubavnog pisma koje doduše, baš i nije najčitkije pa ga je izazovno isčitati.
#3 Kutija tableta protiv gastritisa
Donator ovog izloška je iz Vinkovaca i ima dijagnosticirani gastritis od svoje 13 godine. Propisane su mu tablete, ali koristi ih samo po potrebi. U srednjoj je školi upoznao, kako kaže, ‘nesuđenu ljubav’. Oboje su prezirali materijalizam i skupe poklone te mu je za 18. rođendan kupila Extra large pakiranje tableta protiv gastritisa.
– Sjećam se njenih riječi: ‘Evo, pij ih u slučaju da te naživciram ili prije mog izlaska s curama’. I da, koristio sam ih. Često. Najveća doza koju sam uzeo bila je tri tablete u razmaku od sat vremena i to netom nakon prekida, stoji u poruci donatora ove kutije tableta.
#4 Malo gumeno prase
Osoba koja je u ovaj muzej smjestila malo gumeno prase, kaže da ga je dobila od bivšeg dečka kojeg je upoznala tijekom svoje studentske razmjene u SAD-u. Inače je iz Izraela, te se momak u kojeg se zaljubila time šalio što on voli slaninu, a njoj vjera zabranjuje da je proba. No, uživala je u njihovom zajedničkom druženju u veljači 2012. te siječnju 2013. godine i različitostima kojima su obogaćivali jedno drugo. Voljeli su se ‘duboko i iskreno’, čak su zamišljali i vlastitu djecu. No, njeni roditelji su htjeli da bude s dečkom židovske vjere te je pod njihovim pritiskom raskinula ovaj lijepi odnos. Prase je Muzeju prekinutih veza donirala s 27 godina, govoreći da se tada tek učila samostalno donositi svoje odluke.
-Možda sam sazrela prekasno za ovu predivnu osobu, ali znam da nikad nije kasno za promjenu, rekla je mlada djevojka koja žali za prekinutim odnosom.
#5 Vjenčanica + cipele
Djevojka se samo 19 godina preselila iz SAD u Italiju. Tamo je upoznala dečka Tomassoa koji ju je pratio niz ulicu u Firenci te su prohodali u siječnju 2014. godine. No, lagao joj je gdje radi, ali se u srpnju 2015. godine udala za njega. Ljubav je međutim pukla u studenom te godine, a mlada djevojka se s bivšim dečkom ustvari jedino dobro osjećala u vjenčanici i cipelama.
– Saznala sam da dila drogu, spava s drugim ženama, da je ukrao moj kompjuter i prodao ga, uzimao novac iz mog novčanika te da nikada nije radio niti jedan od poslova koje mi je pričao, rekla je mladenka koja se brzo razočarala.
#6 Neodlučni džemper
Žena koja je isplela ovaj džemper imala je sretan odnos koji je trajao tri godine. Njen je muškarac otkako su prohodali razmišljao kakav bi džemper volio. No, uvijek je nešto mijenjao, a na kraju je osobu koja je donirala ovaj džemper ostavio zbog dvadeset godina mlađe studentice. Iz bijesa, donatorica izloška je počela štrikati džemper za koji je domah znala da će biti nenosiv. Pomoću prijateljice koja je znala za ovaj muzej predala je džemper jer njoj naprosto ne treba.
– Sprijeda izgled OK, ali se straga para. Je li mu srce na pravom mjestu? Ne, a i zasjenjeno je njegovim prevrtljivim poimanjem savršenstva. Desni rukav je puno duži i odražava njegovu dominantnu ruku, njegov opsesivno-kompulzivni poremećaj i uglađenu pasivnu-agresiju kojom je kontrolirao našu vezu, opisala je žena iz američkog Portlanda kako džemper ustvari simbolizira muškarca iz veze koju je proživjela od 2007. do 2010. godine.
Edukativna prilika, posjećuju ih učenici: ‘Mladima je možda teže raspoznati osjećaje’
Iako ste u Muzeju prekinutih veza prepušteni samima sebi, bez pratnje vodiča, izlošci vas nesumnjivo ne mogu ostaviti ravnodušnima. Možda vas iznenade, možda vas zgroze ili samo učine zahvalnima da niste osobno doživjeli neki od dramatičnih iskustava. Većina posjetitelja s kojima smo se zatekli kako gledamo predmete prekinutih veza bili su sredovječni ili stariji. No, Ariana nam navodi kako često imaju i organizirane posjete srednjoškolskih grupa. Za osnovnoškolce navode da su ipak još premladi.
– Smatram da je ovaj muzej edukativna prilika za srednjoškolce iako neki od njih još nisu bili u vezama pa im je možda teško razumjeti samu ideju. No ovaj muzej ima terapeutski učinak na svakoga pa i na mlade ljude kojima je možda teže raspoznati svoje osjećaje i smjestiti ih tamo gdje bi trebali. Mislim da to definitivno može pomoći i starijoj i mlađoj populaciji, zaključila je voditeljica Muzeja prekinutih veza u Zagrebu.