[FOTO] Pričali smo s nastavnicima Joška Gvardiola: Pomogao je prijatelju iz škole kojemu je izgorjela kuća
Uoči utakmice Hrvatske i Brazila u četvrtfinalu Svjetskog nogometnog prvenstva kontaktirali smo bivše škole, osnovne i srednje nekih naših reprezentativaca. Uspjeli smo doći do nastavnika Joška Gvardiola iz Osnovne škole Josipa Račića na Srednjacima i iz Škole za cestovni promet. Ispričali su nam kakve je sve ‘spačke’ radio u razredu, kako je srednjoškolskom prijatelju iz razreda pomogao kada mu je izgorjela kuća i zašto bi voljeli da je više učenika poput njega.
Joško Gvardiol u osnovnoj školi | Foto: Arijana Zakanj Ivasović/Screenshot HRT YouTube
Joško Gvardiol, naš je 20-godišnji branič i vjerojatno najpopularniji reprezentativac zbog svojih nevjerojatnih vještina, ali i izuzetno zrelog ponašanja za svoje godine. Završio je Osnovnu školu Josipa Račića na Srednjacima, a mi smo razgovarali s njegovom nastavnicom Hrvatskog jezika koja ga je od milja zvala – Joškec.
– Tako sam ga od milja uvijek zvala i on se toga sjeća. Bio je vrlo dobar učenik, nije nikada tražio ni zahtijevao ‘povlastice’ koje imaju vrhunski sportaši, a već se u toj dobi znalo da će biti jedan od njih. Prepoznao je to i nastavnik Tjelesne i zdravstvene kulture, Božidar Strmo koji mu je bio i razrednik. Znali su to i ostali učitelji, no Joškovi roditelji nisu tražili da prema njemu pristupamo drukčije, da mu ‘progledamo kroz prste’, da ga oslobodimo obveza koje su imali svi ostali učenici, priča nam nastavnica Arijana Zakanj Ivasović.
‘Njegov zaštitni znak i tada je bio njegov osmijeh’
Bio je, kaže, omiljen u razredu i pravi prijatelj, vrlo zaigrano i toplo dijete, a najviše joj je u pamćenju ostao njegov osmijeh.
– Njegov zaštitni znak i danas, sad već na licu odraslog, zgodnog mladića. No zanimljivo je da je, koliko god uvijek spreman za šalu, bio i pomalo sramežljiv. Osjeća se to i danas i to je baš dobitna kombinacija koja mu daje poseban šarm, rekla je nastavnika Zakanj Ivasović.
Najdraži predmet mu je, očigledno, bio Tjelesni, a najgori predmet nije imao već je u svemu bio solidan. Iako je marljivo učio, volio se i zezati u školi.
– Jedna anegdota, koja mi se urezala u pamćenje, bila je kada su on i prijatelj iz razreda Dijan, nakon ispravka školske zadaće za vrijeme odmora velikim slovima na ploči ispisali HRVACKI. Znate kako djeca često pišu preCjednik, hrvaCki… Njima je to bilo zabavno. Poruka da konačno svi zapamte, istaknula je nastavnica.
Galerija 2 Fotografija
Otvori
U školi svi učenici znaju da je Joško išao u istu školu kao i oni, a jednom prilikom Joško se našao na školskom igralištu kada su ga uočili.
– Pričaju mi djeca da su ga prije dvije godine srela na školskom igralištu, da je zaigrao malo s njima i fotografirao se. Već tada bio je slavna osoba. To su osobine velikog čovjeka i predivno je vidjeti i znati da su naši bivši učenici uspješni ma koje životne odabire napravili. Joško je trenutno ‘svjetsko čudo’, o njemu se stalno piše i govori. No ono što mene osobno veseli, a znam da tako razmišljaju i ostali učitelji, činjenica je da je ostao jednostavan, pristupačan i krasan, mladi čovjek. Dok ga slušate, dok čitate njegove izjave, kao da govori puno zrelija, starija osoba, a ne mladić od 20 godina, ispričala je njegova bivša nastavnica Hrvatskog jezika.
Učenici njegove bivše škole poslali su mu poruku prije utakmice s Brazilom
Ističe kako je za to ključnu ulogu imao odgoj Joškovih roditelja koji su ga usmjerili na pravi put i na prave vrijednosti.
– Ključna i najveća uloga u svemu tome zasigurno je velika brižnost, godine truda, rada i odgoja unutar same obitelji. Odricanja, velikih odricanja. To znaju samo obitelji vrhunskih sportaša. Ako smo mi učitelji, bar mrvicu pridonijeli, bar 1% da je Joško danas takav čovjek kakav je, odradili smo dobar posao, poručila je Zakanj Ivasović.
Iako u školi ne gledaju utakmice organizirano jer to nije moguće tehnički izvesti, a ni nadoknaditi propuštene sate osim subotama, učenici su to prihvatili. No, pronašli drugačiji način da Jošku, ali i cijeloj našoj reprezentaciji, daju podršku.
– U školu dođu uz puno navijačkih rekvizita kad igraju naši. Tijekom dviju utakmica, imala sam redovitu nastavu, no desetak minuta pred kraj sata i tijekom odmora, dala sam im ‘gušta’ da oslikaju ploču i ispišu poruke za Joška. Fotkali smo se i to mu poslali. Znam da je i njega to razveselilo, a djeca su to napravila s puno radosti, oduševljeni i vedri. Jedan od onih trenutaka, koje će nositi i ponijeti iz osnovne škole, zauvijek, zaključila je nastavnica Hrvatskog jezika.
Galerija 7 Fotografija
Otvori
‘Znao je malo ‘zalutati’ pa pogledati u mobitel, dobaciti neku šalu ili popričati s nekim učenikom’
Nakon osnovne, Joško je upisao Školu za cestovni promet, koja se nalazi u neposrednoj blizini stadiona Dinama. To je srednja školu koju su pohađali mnogi naši nogometaši, poput Šime Vrsaljka, Nikole Mora, Josipa i Filipa Brekala, Josipa Šutala, Bartola Franjića, Davida Čolina, Domagoja Pavičića i mnogih drugih. Joško je nastavio biti dobar učenik, ali i dalje je bio zafrkant.
– Koliko se sjećam štreber nije bio pa nije bilo niti potrebe za prepisivanjem od njega. Možda je on koji put virnuo u tuđi test. Bio je vrlo dobar iz Geografije i iz Prometne geografije. Istu tu ocjenu bi mu mogao dati i iz odnosa prema radu. Nije uvijek šutio, pisao i pratio nego je znao malo ‘zalutati’ pa pogledati u mobitel, dobaciti neku šalu ili popričati s nekim učenikom dok je trajao nastavni sat. Ali, možete li vi pratiti pet do šest nastavnih sati u komadu, a da ne progovorite?, prisjetio se Joškov nastavnik iz Geografije i Prometne geografije, Karlo Horvat.
‘Da je bar više takvih učenika’
Dodao je i kako je Joško znao zabavljati razred svojim šalama, a sada itekako zabavlja cijelu Hrvatsku svojom nevjerojatnom igrom na terenu.
– Da je bar više takvih učenika – ne ometaju, ne štrebaju, komunikativni i pristojni. Sretno Jole!, poručio je njegov bivši nastavnik Horvat.
I dok je iz Geografije imao ocjenu vrlo dobar, Matematika mu nije bila najdraži predmet, ali uvijek je naučio za ocjenu dobar. Njegova nastavnica iz Matematike prisjetila se jedne anegdote kada je Joško ušao u na njen sat.
– Jednom je došao u školu u majici na cvjetiće i rekao da je posudio maminu majicu za školu, izjavila je nastavnica Mirela Panić.
‘Joško, ako ikad budeš ovo pročitao, sjeti me se i ponovno mi donesi dres, ali potpisani’
Najviše se ipak isticao na nastavi Tjelesne i zdravstvene kulture, a njegova nastavnica Ana Gržalja ispričala nam je kako joj je Joško donio svoj dres dok je još igrao u Dinamu.
– Htjela sam jednom urediti naš mali kabinet u sportskom duhu. Rekla sam Jošku da ako ima neki stari Dinamov dres koji mu ne treba da mi donese da stavim u okvir i na zid. Na to mi je rekao da će donijeti dres sa svojim imenom. Bila sam sretna jer eto, ostaje uspomena na učenika kad jednom otiđe iz škole. Odmah sljedeći dan mi ga je donio i ja sam ga spremila u ormar. Na žalost stajao je neko vrijeme u ormaru među našim školskim dresovima. Nedugo nakon toga on je već postao ime i naravno sretna s činjenicom da imam dres kojeg mi je poklonio dok je još bio samo moj dragi učenik, do tog trenutka dresu više nije bilo traga. Bila sam beskrajno razočarana i ako ikad Joško budeš ovo pročitao, sjeti me se i donesi dres, ali potpisani, rekla je njegova bivša nastavnica Tjelesnog.
Kolegi iz razreda je dvije godine nakon mature izgorjela kuća, a Joško mu je pomogao iako je već bio u Leipzigu
Iako mu je bilo teško uskladiti školske i sportske obaveze, njegov razrednik i nastavnik Hrvatskog jezika i književnosti, Josip Sraka ispričao je kako nikada nije zakasnio na nastavu i nikada nije markirao.
– Bio je omiljen među kolegama. Najveća fora mu je bila prošetati razredom i uzeti nekome gumicu/olovku i to ostaviti kod nekog drugog pa kad bi trebalo nešto zapisati dotični učenik/ica ne bi imali čime ili bi imali pribor koji nije njihov. To je uvijek izazvalo njihove komentar : ‘Isuse, Joško opet!’, naveo je njegov bivši srednjoškolski razrednik.
Joško je srednju školu završio prije nekoliko godina, razrednik se i dalje čuje s njim i s njegovom obitelji za koje kaže da su svi krasni ljudi koji su ga, kako se pokazalo i nakon što je Joško maturirao, i više nego dobro odgojili.
– Posebno pamtim jedan događaj. U Leipzigu je bio možda nekoliko mjeseci kad smo saznali da mu je bivšem razrednom kolegi izgorjela kuća. Iako niti oni, a niti on nisu zajedno bili više od dvije godine, Joško je odmah financijski pomogao bivšeg razrednog kolegu. Mislim da i to govori sve o njemu, istaknuo je razrednik.
‘Profesore, ja ne znam što vi mene pitate. Ja sam sinoć sletio zrakoplovom s priprema’
U njegovom razredu je još dvoje učenika treniralo nogomet, a jedan od njih je nakon trećeg razreda otišao u Hajduk, a drugi ubrzo u AEL Grčka. Današnji ravnatelj Škole za cestovni promet, Tomislav Ćurković, Jošku je predavao stručni predmet Prometna tehnika i trećem razredu.
– U razredu je bio omiljen, uvijek u društvu svojih kolega, veseo i uvijek sklon dobrim i odmjerenim šalama. Ponedjeljkom sam u 3.d razredu imao Prometnu tehniku i s obzirom na to da je Joško bio često odsutan s nastave zbog priprema i utakmica kad bi ga prozvao na odgovaranje odgovorio bi: ‘Profesore, ja ne znam što vi mene pitate. Ja sam sinoć sletio zrakoplovom s priprema’, ispričao je Ćurković.
‘Volio bih da Joško sadašnjim učenicima ispriča kako se trudom i upornošću, a s druge strane skromnošću može postići sve što poželiš’
Rekao je kako u školi prate utakmice Hrvatske na Svjetskom prvenstvu i da će, naravno, pratiti i današnju utakmicu protiv Brazila, a za prije toga, kakav god rezultat bio, ravnatelj njegove bivše srednje škole mu je poslao poruku.
– Volio bih da Joško nekad između svih svojih obaveza nađe vremena i posjeti svoju školu i da sadašnjim učenicima ispriča kako se velikim trudom i upornošću, a s druge strane skromnošću može postići sve što poželiš, poručio je ravnatelj Škole za cestovni promet.
Cijeli obrazovni karton naših Vatrenih možete pročitati na ovoj poveznici, a podsjetimo i da je ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs poslao poruku učenicima uoči ove utakmice, a što je rekao pročitajte ovdje.
