[Glas maturantice] ‘Pri upisu za faks gledaju se ocjene, a ne sposobnost i nije u redu da su gimnazijalci zato u prednosti nad stukovnjacima’
Na redakcijsku adresu dobili smo još jedno pismo učenice, ovoga puta maturantice strukovnih škola. Učenica je željela ostati anonimna, a u svome pismu ističe kako su zbog postupaka nadležnih tijela za provedbu mature, učenici završnih razreda srednjih škola u velikoj neizvjesnosti. Smatra i da su u neku ruku strukovnjaci u odnosu na gimnazijalce zakinuti pri upisima na fakultete, jer se za upis uglavnom gledaju ‘ocjene, a ne sposobnost’. Iznosi i nekoliko svojih prijedloga oko načina upisa na studije. Pismo učenice u nastavku pročitajte u cijelosti.
Foto: Pixabay
Pratim stanje o državnoj maturi još od početka pandemije i moram istaknuti već na početku pisma izrazitu neizvjesnost koju nama maturantima (i to sad govorim i za gimnazijalce i za strukovnjake, koje se mogu reći skoro pa uopće ne spominje u ovoj situaciji) pružaju naša nadležna tijela za provedbu jednog od najvažnijih ispita u našim životima koji zapravo u krajnosti i kroji našu budućnost. Primjećujem kako se zapravo cijelo vrijeme više okreće ka maturantima gimnazije, dok se maturante iz srednjih strukovnih škola pomalo zanemaruje samo zbog toga što imaju zvanje nakon završene srednje škole pa ispada kao da iz tog razloga mi ‘nismo toliko za fakultet’ (pritom ne pokušavam nikoga uvrijediti jer smo svi svjesni kako je gimnazija teška škola).
Na upisu na fakultet se, naravno, ne gleda sposobnost nego ocjena pa k tome gimnazijalac u većini slučajeva dobije prednost pred strukovnjakom s obrazovanjem bliskim tom određenom fakultetu, što nije nikako u redu. Ipak su strukovnjaci više upoznati s tim zanimanjem pa nije u redu da iz tog razloga nemaju barem malu prednost, jer, budimo realni, teorija nije isto što i praksa. Smatram da bi se tako čak i umanjio broj padova godina, pogotovo u ovoj kriznoj situaciji. To nas dovodi i do drugog problema koji se odnosi na opseg gradiva. Kao što je svima poznato, gimnazijalcima je uvjet da završe srednju školu pisanje obaveznog dijela državne mature. S druge strane, strukovnjacima je uvjet za prolazak srednje škole pisanje i obrana završnog rada te odrađivanje završne prakse. Pritom se na upisima na fakultet, završni radovi uopće ne gledaju, nego strukovnjaci moraju pisati gimnazijski uvjet za završetak škole da bi uopće mogli pristupiti upisima na fakultet, što u krajnosti nije pravedno. Zašto bi gimnazijski uvjet za prolaz bio vrjedniji od strukovnog, pogotovo ako netko iz strukovne škole želi nastaviti obrazovanje na fakultetu srodnom svom dosadašnjem obrazovanju? Naprosto nema logike da mu se u tom slučaju ne ubraja ocjena iz završnog rada i njegove obrane.
Još od štrajka prosvjetara bilo nam je svima jasno da ova godina neće biti baš bajna i, eto, zadesili su nas još i pandemija i dva potresa kao šećer na kraju. Mnogi su zbog cijele te situacije u neprestanom stresu i strahu jer su ostali bez krova nad glavom, jer im je netko od prijatelja ili bližnjih u bolnici i bori se za život te se još uz školu moraju brinuti i o neizvjesnoj maturi i učiti nešto što se na kraju neće vrednovati (tu se osvrćem na odluku sveučilišta koju ću još spomenuti dalje u tekstu). A, da stvar bude još bolja, maturanti su se okupljali još od doba štrajka i predlagali raznorazna rješenja koja su bila na čekanju do, evo, nešto manje od dva mjeseca prije početka mature i obrana završnih radova. Ako smo s tim prijedlozima bili na čekanju praktički pola godine, koliko ćemo onda pak biti u neizvjesnosti glede slučaja pandemije?
Zar je rješenje donošenje ovako naglih i naprosto brzopletih odluka kao što je iznenadno sastajanje s rektorima da bi na kraju jedan po jedan fakultet, počevši od Sveučilišta u Rijeci, naveli ukidanje polaganja izbornih predmeta kao jedan od mogućih scenarija (ako Vlada odobri ponudu, a nadam se da neće doći do tog s obzirom na okolnosti) kako bi nam ‘olakšali’ ne uzimajući u obzir da su zbog prvotnog kriterija, npr. na medicini, neki maturanti uzeli sve B razine da se mogu više posvetiti učenju za izborne predmete koje (pogotovo u strukovnim školama) nisu imali mogućnosti toliko slušati ili su im jednostavno bolje išli od obaveznih predmeta? Zar smo mi samo broj? Zar je pravedno postupati s nama kao da smo manje vrijedni? Nije u redu da se u zadnji tren mijenja cijeli režim u nadi da će nam biti lakše kad se zapravo samo dobiva kontraefekt. Sada će netko tko je stvarno sposoban riješiti A razinu, ali je uzeo B razinu i pritom utrošio velik novac na pripreme i dodatne instrukcije, biti zakinut jer će se njegova B razina i znanje iz izbornih predmeta staviti iza onoga tko je uzeo A razinu. Zar je pravedno da se na medicinu upiše netko tko zna bolje hrvatski od biologije? Smatram da je taj prijedlog samo dodatno stvaranje stresa jer nas se na taj način stavlja u još veću neizvjesnost pošto ne znamo što na kraju treba učiti više, a što manje. Da ni ne spominjem one maturante koji su prošle godine nažalost pali neki ispit na jesenskom roku ili jednostavno nisu bili zadovoljni rezultatima pa su htjeli ispraviti rezultate ove godine. Sada ispada da mu se taj ispit neće vrednovati i sav utrošen novac na ispit, pripreme i dodatne instrukcije će pasti u vodu. Također valja napomenuti da je značajan broj maturanata ostao bez priprema (ili je u velikom zaostatku). Odgađanje mature također ne bi bio baš veliki plus zbog onih maturanata koji planiraju studirati u inozemstvu jer je cijela situacija jako neizvjesna.
Stoga predlažem tri rješenja. Prvo rješenje je dakako upis na fakultete po belgijskom režimu, kako je već prethodno predloženo. Učenici bi se putem ankete izjasnili koji fakultet im je na prvom mjestu, prema čemu bi se napravio orijentir glede navala na fakultete i organizacije predavanja, jer ako se već sve moglo organizirati u tako kratkom roku, ne vidim razloga zašto ne bi i ovo, upravo zbog ovako krizne situacije. Drugo rješenje je da se gradivo mature maksimalno reducira i prilagodi te ako će se već micati gradivo drugog polugodišta četvrtog razreda, neka se makne za sve obavezne i izborne predmete. Treće rješenje bi bilo to da se promijeni princip upisa na fakultete u smislu da se gimnazijalcima ostave obavezni i izborni predmeti, a da se strukovnjake oslobodi obaveznog dijela mature (pošto taj dio mature nije uvjet za završetak srednje strukovne škole) te im se ostave samo izborni predmeti koji će im se prilikom upisa na fakultet vrednovati zajedno sa ocjenom iz pisanja i obrane završnog rada te općeg uspjeha srednjoškolskog obrazovanja. Potrebno je uvidjeti kako je strukovnim školama matura poseban stres jer nije isto slušati kemiju dvije ili četiri godine.
Navedenom Sveučilištu savjetujem da se, ako će se morati bodovati po postotcima obaveznih predmeta, barem provedu dodatni testovi ili razgovori s idejom da se ispitaju sposobnosti i želja učenika za studiranjem, koji će se na kraju zbrajati sa završnim rezultatom (gdje bi se gledali i završni radovi kod strukovnjaka), uzimajući u obzir da su neki učenici namjerno uzimali nižu razinu iz gore navedenog razloga.
Sa svojim pismom možete nam se javiti preko naših društvenih mreža, Facebooka, Instagrama ili možete direktno na mail [email protected] poslati svoju priču. Rado ćemo ju pročitati i podijeliti s našim čitateljima!
