[Glas sedmašice] ‘Jedva da se normalno naspavaš, jer mozak radi na sve strane. A sada još i briga za ocjene’
Osim srednjoškolaca i studenata, njihovih roditelja i nastavnika, naše čitatelje čine i osnovnoškolci. Na adresu naše redakcije tako je pristiglo pismo dosad najmlađe čitateljice, učenice sedmog razreda osnovne škole (podaci poznati redakciji, op.a.). U njoj opisuje s kakvim se sve izazovima suočava tijekom nastave na daljinu i pita se čemu, uz sve zadatke koje obavljaju, još i vrednovanje učenika. Pismo u nastavku pročitajte u cijelosti.
Foto: Jake Ingle; Unsplash
Evo sad da čujemo priču od mene, sedmašice. Naime, sigurno ima puno priča i od ostalih učenika. Kada sam prvi put čula za ‘online nastavu’ prvo bih pomislila sebe na krevetu s tabletom u ruci. No dan za danom, moja mala fantazija pretvorila se u realnost. Da mi netko sad kaže, ‘online nastava’ zvuči predobro, smijala bih mu se u lice. Treba se rano buditi da bi stigli napraviti sve poslane zadatke, onda treba pogledati zadane videozapise, ida ne nabrajam. Sada kreće prava stvar, to sve sad mila moja, treba i riješiti. Neki učitelji, nam samo ‘u naše ruke predaju zadatke’ i kažu ‘pošaljite vi to meni do kraja tjedna’. Kod jednih dobijemo samo prezentaciju i zadatke na zadnjem slajdu, pa draga, sad idi rješavati. Kod nekih predmeta nešto pohvataš kod nekih ne, sve zavisi. Nekad se nešto ne želi učitati, nešto se ne želi otvoriti itd. Tu smo stvar čuli bezbroj puta.
Imam i mlađu braću. Kod mlađeg brata, koji ide u šesti razred, isto treba pomoć. Pomoći oko Word dokumenta, itd. Uglavnom, sa svime što treba pomoć još treba naći vremena za svoje zadatke. Pokušala sam si organizirati dan, npr. danas ću raditi ovaj i ovaj predmet. No sve zavisi o roku do kojeg ti zadaci moraju biti predani. Neki učitelji/učiteljice su dosta strogi što se tiče zadanih rokova, dok drugi stave rok koji im paše. Sada da budem jasna, ne želim reći da su učitelji/učiteljice tu da nam zagorčaju stvari, ne daj bože! Svima nama je to još novo, snađi se kako znaš, dušice! Koliko znam svi učitelji su isto preplašeni ovom situacijom. Jer isto imaju djecu.
Sada da me ne shvatite krivo, ne želim reći da je samo nama teško, da ja tu kao dramatiziram, ima tu maturanta pred kojima je još teži zadatak, državna matura. Ja sam ipak, samo sedmašica koja zna samo pomalo o toj maturi. Tako da se baš i neću ulaziti u to sve. Nadam se da odluka o vrednovanju učenika nije samo meni nanijela još više stresa. Kosa mi se diže samo na pomisao. Možda nekima vrednovanje na daljinu, kako ja to zovem, zvuči dobro, i to je OK. Svima nešto paše. Po meni su, naprimjer, sasvim dovoljne bilješke koje dobijemo u e-Dnevnik. Negdje sam čula ‘Bit će ispita online!’, kako sad? No uvijek treba slušati vijesti iz pouzdanih izvora. Jer svakakve gluposti se šire uokolo i naokolo.
Moje pitanje glasi : Što postižemo tim vrednovanjem? Po kojim se stvarima to ocjenjivanje vodi? Ne znam, a bojim se i saznati. Jedva da se normalno naspavaš, jer mozak radi na sve strane. Pa dodaj ti još brigu za ocjene. Tko tu sve to stigne pratiti? Učitelji nemaju samo određeni razred nego više njih. Idi sad ti prati pojedini razred. Samo ističem da nije samo učenicima teško zbog svega toga. Svake pohvale roditeljima i učiteljima na svom posvećenom vremenu. Svake pohvale svima, jer se trudimo da nekako živi i zdravi izađemo iz ovoga svega.
Sa svojim pismom možete nam se javiti preko naših društvenih mreža, Facebooka, Instagrama ili možete direktno na mail [email protected] poslati svoju priču. Rado ćemo ju pročitati i podijeliti s našim čitateljima!
