[Glas studenta] ‘Ako ne zbog sebe, onda zbog drugih, ipak nemojte zagrliti 30 stranaca ispred HNK’
Zvonko Čarija, student filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smatra kako bismo se kao društvo trebali dogovoriti da je Hrvatsko narodno kazalište, kao okupljalište mladih, postalo žarište koronavirusa. Napisao je pismo u kojem vršnjacima poručuje kako se opijati mogu i kod kuće. Prenosimo ga u cijelosti.
HNK je glavno okupljalište mladih u Zagrebu | foto: srednja.hr
U zadnje vrijeme vidim puno objava na temu provoda mladih na HNK. Naravno, kako se i očekuje, s tom temom dolaze brojna mišljenja svakakvih pametnih znanstvenika, poštenih seljaka i kvazi-filozofa književnika koji su obuhvatili problem razumom i emocijama. Uvijek je zanimljivo čitati komentare uz jutarnju kavu i psovku kada gledamo stanje u Lijepoj Našoj Silovanoj. No, jedna stvar koju nikako ne mogu razumjeti je bilo to nepotrebno apstrahiranje od jednog iznimno jednostavnog problema. Možda bi bilo prikladno da ti intelektualci ipak ostave filozofiranje nama filozofima.
Problem je epidemiološke naravi. Problem nije vezan uz poštovanje kulture i umjetnosti niti je vezan uz postavljanje toaleta za mlade anarhiste pa niti uz nekakvu građansku slobodu. Zar za vrijeme krize moramo gubiti vrijeme na gluposti poput uriniranja po HNK, a ne uriniranja po ŠPUD-u? Mislim, naravno, sada je uriniranje postalo problem kada je ugroženo državno vlasništvo. Prije grafitiranja i pišanja, kada su samo bile ugrožene individue koje se okupljaju i njihovi bližnji, nije se pretjerano raspravljalo o toj žutoj kućetini.
Nazad na problem epidemije. Mislim da ja, kao potpuni laik u području medicine, mogu sa sigurnošću reći da shvaćam kako funkcionira širenje virusa COVID -19. Ljudi koji su zaraženi, šire virus bližnjima. Mislim da to nije pretjerano teško za spoznati, a također mislim da mi ne treba doktorat za takvu tvrdnju, dvadeset i dvije godine života mi je sigurno dalo dovoljno iskustva za to. Dakle, s brojem zaraženih koji konstantno raste, možemo li sa sigurnošću više kolektivno priznati da je HNK žarište?
Što se tiče mladih i ogorčenih poput mene koji ne izlazi na HNK, a i onih koji izlaze na HNK: Osjećaji bijesa, straha, ogorčenosti, otuđenja i općenitog gađenja prema situaciji u kojoj se nalazimo je potpuno normalna reakcija. Mi smo svi popušili onu stvar u 3. i 4. mjesecu kada smo bili u karanteni da bi ljetos vođe otvorili granice turistima koji donose bolest. Očito je da se mjere ne odnose na sve jednako. Zbog toga se imamo pravo svi gaditi i ljutiti. I trebali bi se ljutiti. No, problem je u nama koliko i u onima koji postavljaju ograničenja. Svi smo mi dobre individue dok nas se ne pozove na kolektivnu solidarnost. U potpunosti snažno podržavam protest na ovakvo ponašanje ljudi koji nas svakodnevno ugnjetavaju, ali opijanje na HNK nije pravi način na koji bi trebali protestirati.
Mi kao individue ne možemo postići puno dok se ne promjene mjere kojih se moramo držati ili još bolje; ne promjene ljudi na poziciji moći koji određuju te mjere i zakone. Kako sam prije spomenuo, problem ne zahtjeva pretjerano apstrahiranje od stvarnosti. Dakle, kolektivno se dogovoriti kako napraviti kvalitetnu promjenu u zakonu i pritom, ako ne zbog sebe, onda zbog drugih, možda ipak ne zagrliti 30 stranaca ispred HNK, ionako je zahladilo.
Za kraj, samo bih htio dati iskrenu preporuku mladima koji izlaze na HNK-a, ali ne iz protesta, već zbog bezbrižnog opijanja. Ako takav djelo (okupljanje ispred HNK), nije učinjeno s namjerom da se barem pokaže srednji prst stožeru ili državi ili čak samom Bogu, ne vidim svrhu u tome. Ako je cilj opiti se sa svojih pet prijatelja, to možete i doma. Ako vama, nije cilj napraviti bolju situaciju za sveukupno društvo, onda ste letargični vragovi koji bi trebali ostati doma i gledati crtane filmove jer očito niste dovoljno zreli za opijanje.
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stavove redakcije.
Sa svojim pismom možete nam se javiti preko naših društvenih mreža, Facebooka, Instagrama ili možete direktno na mail [email protected] poslati svoju priču. Rado ćemo ju pročitati i podijeliti s našim čitateljima!
