[Glas studenta] ‘Želim čitateljima otkriti kako svijet izgleda iz perspektive huligana kod HNK’
I u novoj školskoj i akademskoj godini aktualna je naša rubrika Glas čitatelja, u kojoj objavljujemo pisma koja nam šaljete vezana uz teme koje vas muče. Novo pismo poslao nam je student Antonio Lasić, a tema su okupljanja mladih ispred HNK. Mišljenja je kako je ograničenje rada klubova i kafića do ponoći pretjerana mjera i iz perspektive osobe koja se s prijateljima druži ispred HNK opisuje zašto ondje odlazi, uz zaključak kako ‘najbolje godine života ne planira provesti online’. Njegovo pismo u nastavku prenosimo u cijelosti.
HNK je glavno okupljalište mladih u Zagrebu | foto: srednja.hr
Pozdrav!
Dok sam danas išao na portale pogledati koliki je novi broj zaraženih, uočio sam članak o okupljanjima pred HNK. Za one koji nisu upoznati sa situacijom, to izgleda ovako – petstotinjak mladih sjede oko zgrade, slušaju glazbu, piju, druže se i zabavljaju. Takva scena ponavlja se svaki vikend. Mišljenja o tome su podijeljena. Dok neki ističu nepoštivanje mjera protiv pandemije i neodgovornost prema kulturnom spomeniku, drugi brane mlade tvrdeći da takva okupljanja nisu ništa nelogično pošto su klubovi i kafići nakon ponoći zatvoreni.
Kao student, pripadam ovoj drugoj skupini. Istina, ne potičem grafite po fasadi zgrade i oštećivanje iste, ali u samom okupljanju ne vidim ništa loše, a evo i zašto.
Prvo, malo jednostavne matematike. U Hrvatskoj je s današnjim datumom (11.10.) zaraženo 20.440 ljudi. Preminule su 324 osobe. Ako podijelimo 324 sa 20.440, dobit ćemo da smrtnost od koronavirusa kod nas iznosi 0.013%.
Druga stvar – škole su zatvorene 16.3. i otada nastava nije bila normalna. Dotada su nam stariji prigovarali što toliko vremena provodimo buljeći u ekran, a onda su nas odjednom počeli poticati na to. Bili smo odgovorni i sate provodili na uglavnom nekvalitetnoj online nastavi preko laptopa i mobitela, iskrivljujući leđa i kvareći vid. Vršnjake smo viđali jedino na Zoom sastancima. Izdržali smo, nadajući se da će biti bolje sljedeće školske godine. Međutim, sada učenici i profesori trebaju nositi maske po sedam sati, a studenti jedva da su vidjeli faks. Najgore je brucošima, koji bi i u normalnim okolnostima bili autsajderi, a sad će se još teže uklopiti. Kad već nema fakulteta, socijalizirati se moraju negdje drugdje, a gdje će se zabavljati kad kafići i klubovi ne rade nakon ponoći?
Kad smo već kod toga, moram priznati da ne razumijem tu mjeru. Zar je korona poput nekog vampira pa u napad kreće tek nakon ponoći, a dotad je nema?
U nedostatku druge opcije, svi su se okupili kod HNK. Atmosfera je opuštena, nadoknađuje se vrijeme provedeno u karanteni. Nedostatak zahoda tada postaje jedini problem. Nakon zabave, ljudi odu kući i vrate se sljedeći vikend po novu rundu. Druže se, prirodno im je da više ne mogu ostati doma nakon toliko mjeseci.
Treća stvar – osim ove mjere zatvaranja ugostiteljskih objekata nakon ponoći, čuo sam još neke koje su pomalo apsurdne. Primjerice, djeca na tjelesnom ne mogu koristiti lopte i rekete nego se moraju praviti da igraju odbojku ili jednostavno samo hodati po dvorištu. Nadalje, jačina glazbe u klubovima se smanjila jer će izgleda tako ljudi manje pjevati pa će se zaraza manje širiti. Možda ću sad zvučati pomalo cinično, ali ne vjerujem da će ijedna od tih dviju mjera zaustaviti pandemiju i spasiti hrvatsko gospodarstvo.
Ne nastojim se praviti pametan u ovom članku, nego želim čitateljima otkriti kako svijet izgleda iz perspektive huligana kod HNK. Nerealno je očekivati da ćemo zbog bolesti sličnoj gripi još x mjeseci ostati doma. Ovo su nam najbolje godine života i ne planiramo ih provesti online.
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stavove redakcije.
Sa svojim pismom možete nam se javiti preko naših društvenih mreža, Facebooka, Instagrama ili možete direktno na mail [email protected] poslati svoju priču. Rado ćemo ju pročitati i podijeliti s našim čitateljima!
