[Glas učenice] ‘Naša online nastava traje od kada ustanemo do kasnih večernjih sati uz male predahe’
Ušli smo u peti tjedan nastave na daljinu i mnogo je neizvjesnosti i neodgovorenih pitanja oko toga kako će završiti ova školska godina – hoće li se učenici uopće vratiti u klupe, kako će izgledati ispiti online putem, kada će se provesti matura. No, obaveze koje imaju mnogima od njih ne ostavljaju previše vremena da razmišljaju o tim pitanjima koja se tiču bliske budućnosti. Na našu redakcijsku adresu učenici svakodnevno šalju pisma u kojima se žale na preopterećenost u online nastavi. Da im obaveze traju od trenutka kada ustanu pa do kasnih večernjih sati ističe i jedna gimnazijalka čiji su podaci poznati redakciji. Dodaje, pojedini profesori očekivali su i čak predaju radova odmah nakon skraćenih Uskršnjih praznika. Njeno pismo u nastavku prenosimo u cijelosti.
Počela bih s izjavom kako profesorima koji se, u manjini nažalost, trude veliko hvala!
Nastava traje već skoro 5 tjedana ili nešto sitnije i jedino što čujemo oko nas je korona virus, potresi razorili kuće i online školovanje te kako na kraju će i biti ocjenjivanje. Uzet ću ovu priliku isto tako da se obratim i zahvalim svima koji rade na učinkovitosti i poboljšanju online nastave. No, kako i većina srednjoškolca imam svoje mišljenje.
Kada smo ulazili u sve ovo bilo nam je rečeno kako za sve stvari profesori stoje na raspolaganju te kako će se teži predmeti i oni s punom satnicom (4 sata na tjedan ili ponekad 5) objašnjavati svakodnevno i ti profesori biti na raspolaganju. Realnost je ta da, dobivamo zadaće bez objašnjenja, profesori objavljuju u jednom dana po dva do četiri kviza iz predmeta kao što su glazbeni ili etika (ne da ti predmeti nisu bitni, nego je šteta što toga nekada imamo više nego primjer matematiku, jer u postotku koliko ljudi ima matematiku na maturi, a koliko etiku i glazbeni?) te predaja se mora izvršiti u roku par dana na hrpu novih zadataka, profesori očekuju pismene radove kada se vratimo s Uskršnjih praznika, no uz malu količinu objašnjenih zadataka i konstantnog ‘tjeranja’ gradiva dalje nastaje velika zabrinutost i briga.
Razumijem kako srednjoškolci, pogotovo gimnazijalci su već naučeni na kontinuitet svoga rada i ogromnu količinu zadataka, ali ponekad se čini da u online školama je napornije nego fizičkim. Normalna nastava izgleda nam tako da profesori predaje 45 minuta i uz napravljene bilješke i naučeno gradivo uz lakoću pišemo testove. Dok, u online školama (zbog kojih ponavljam, u uvjetima kakvim jesmo je još teže) zadaća i zadaci se obavljaju kroz skoro cijeli dan te na kraju večeri premoreni od cijelo dnevnog gledanja u kompjutere, laptope, mobitele i slično gubimo volju za učenjem. Fizička nastava (u državnim školama govorim) traje od 8 do najkasnije 14.00, a popodnevna smjena od 14.00 do najkasnije 20.00. Naša online nastava traje od vremena kada se ustanemo (ovisi od učenika do učenika, uglavnom od 8 do 10 ujutro) do kasnih večernjih sati uz male predahe. Zašto i kako? Zato što čim se ustanemo spremni i svježi za nove obaveze tog dana jedan predmet nam oduzima najmanje od sat vremena pa do najkasnije ponekad i dva i pol, tri sata. No, uredu, pozabavimo se s tim, konačno to predamo i odlučimo otići malo na balkon udahnuti svježi zrak te dok se vraćamo i provjerimo Teams opet vidimo 15 novih zadataka s jednakim kapacitetom zadataka kao i u prijašnjim zadacima. Naravno , uz taj sav rad i bezbroj zadaća imamo i moramo nešto naučiti ili pak pripremati se za maturu. Umorni, iscrpljeni, uz štetu koju su izazvali potresi, koronu koja kruži i naravno online školu i bezbroj zadaća te velika neizvjesnost o zaključivanju ocjena.
Sve to, a i bezbroj drugih stvari bilježi su u sjećanja srednjoškolca 2020. godini.
Sa svojim pismom možete nam se javiti preko naših društvenih mreža, Facebooka, Instagrama ili možete direktno na mail [email protected] poslati svoju priču. Rado ćemo ju pročitati i podijeliti s našim čitateljima!