[Glas učenice] ‘Profesori si hrane ego tako da nađu učenika koji brže kopča i njega se gura’
Na adresu naše redakcije pristiglo je novo pismo učenice, a ovoga puta ono je upućeno profesorima. U njemu se učenica požalila na rad profesora, kojima, tvrdi ona, ‘Škola za život’ predstavlja sjedenje u klupi’ bez objašnjavanja gradiva jer učenici moraju ‘sami doći do zaključka’. Mišljenja je i da su učenici nastavnicima postali samo instrument dolaska do nagrade za profesora godine, ali da oni zapravo svoj ego hrane tako da ‘nađu jednog učenika koji brže ‘kopča’ i njega se gura’. Pismo učenice koja od profesora traži razumijevanje u nastavku prenosimo u cijelosti.
Foto: Pexels
Treći sam razred gimnazije. Štrajk je na sve nas učenike utjecao loše. Ne mogu reći da za vrijeme samog štrajka nisam bila sretna što nema škole. Realno, svakom pubertetliji je super imati odmor od školskih hodnika. Štrajk je utjecao na školsku godinu. Šest mjeseci neprestanog rada s tri dana praznika. Po mome mišljenju, profesori su na kraju izigrani od strane sindikata.
Našlo se par učenika koji su se požalili putem portala na trenutan rad profesora. Od toga da ‘Škola za život’ njima predstavlja sjedenje u klupi i zadavanje zadatka kojeg se više ne objašnjava jer, moramo sami doći do zaključka. Njihovi su apetiti sve veći, a mi sve manje znamo. Svjesna sam da oni ne utječu na reforme, ali žalosno je kad se na satu matematike rade jedni zadaci, a na ispitu se dobiju oni s olimpijade. Povrh svega, profesor još i ponižava ako imaš ocjenu manju od četiri. Postali smo profesorima igračke putem kojih oni dobivaju nagrade za profesora godine ili najboljeg profesora u školi. Oni sebi nahrane ego tako da nađu jednog učenika koji brže ‘kopča’ i njega se gura. Profesija koja nalaže da se s ljubavlju pokuša svakome pomoći da pohvata gradivo svela se na materijalno.
Smatram da su profesori upućeni u statističke brojke, a to je da više od 60% učenika u dobi od 12 do 18 godina boluje od depresije. Da se sad ne nađe par onih koji uvijek imaju nešto pametno za odgovoriti poput: ‘Nezahvalni, razmaženi klinci koji imaju sve u životu izvolijevaju neku tugu i privlače pozornost.’ Za vas koji niste znali, depresija je bolest, a ne stanje uma. Ne postoji prekidač, ‘on/off’. Ja osobno trenutno prolazim kroz takav period. Nemam koncentracije, ne mogu spavati, nema te ocjene koja me može razveseliti ili rastužiti…
Dragi profesori vi ste zaboravili da ste i vi bili naših godina.
Gledam mature od prošle godine i one od prije deset godina. Abnormalna je razlika. Sve je puno teže, a najgore se tek najavljuje. Mi smo generacija odrasla na društvenim mrežama, gdje nam je sve na dohvat ruke. Svi smo sve tužniji, a svijet nas sve manje razumije. Ako mi imamo razumijevanja prema svim starijim generacijama koje su uništile ovu planetu svojim nemarom i pohlepom onda očekujemo i nešto zauzvrat.
Ovaj učenik doziva u pomoć!
Sa svojim pismom možete nam se javiti preko naših društvenih mreža, Facebooka, Instagrama ili možete direktno na mail [email protected] poslati svoju priču. Rado ćemo ju pročitati i podijeliti s našim čitateljima!
