Štrajk u školama traje već 27. dan, a umjesto po cirkularnom modelu, narednih će se dana pa sve do ispunjenja zahtjeva sindikata štrajkati frontalno u cijeloj Hrvatskoj. S današnjim danom učenici su izgubili ukupno sedam nastavnih dana, što među maturantima polagano izaziva nervozu i brojni se pitaju kada će i kako uspjeti nadoknaditi gradivo koje će morati polagati na državnoj maturi. Pismo s tom temom poslala nam je jedna zabrinuta maturantica (podaci poznati redakciji), a mi ga prenosimo u cijelosti.
Kako je općepoznata stvar da imam sreće u životu, tako je i biti maturant ove godine jedna od stvari koje su me ‘usrećile’. Ne samo da kasnimo s gradivom iz ključnih predmeta, kao što su matematika i hrvatski, nekome fizika, kemija, a nekome biologija, već dok su prethodne generacije iz nekih predmeta u ovo doba iz nekog od predmeta pisale tri testa, mi iz tog istog nismo pisali ni prvi.
Ishod štrajka bi bio, koliko pozitivan za nastavnike gledajući na povišenja njihove plaće i izjednačenje koeficijenata, (i ni slučajno nemojte pomisliti kako nam nije drago zbog vas, jer je), toliko loše za učenike, oduzimanjem naših praznika, našeg slobodnog vremena predviđenog za odmor od škole i obaveza, jer smo se odmarali za vrijeme iste.
Zamislite kako je nama učenicima svaki tjedan pripremati se za ispite i odgovaranja da bismo saznali da eto, igrom slučaja, naša županija taj dan štrajka. Većini (onoj ‘kampanjskoj’ količini učenika) je to u početku odgovaralo jer bi se tu i tamo izvukli s kojeg odgovaranja ili testa za koje se ‘baš i nisu stigli pripremiti’, no ovo je prešlo granicu.
Počeli smo razmišljati o dolasku u školu i na dane štrajka. Ogroman problem na koji se žali sve više i više mojih vršnjaka je taj da, zbog tih silnih štrajkova, u kojem svaka županija nema nastave jednom do dva puta tjedno, nama se poremetio pojam o nastavi. Kao generacija, ulijenili smo se sami po sebi, i to da svako malo nemamo nastavu danima kojima smo navikli imati ju i kojima ju regularno pohađamo našu je lijenost kolektivno pogoršalo. Onima čije su radne navike bile već i onako slabe sada su nikakve, jer se, osim dobrog starog markiranja, sada oslanjaju i na štrajk. Čak i ja, koja donekle imam radne navike, počela sam sve odgađati za zadnji tren i ići linijom manjeg otpora. Zašto? Jer mi štrajk to dozvoljava. Većina nas to opisuje kao ‘uopće nemam osjećaj da idem u školu i da je ona počela, kao da mi obaveza učenja uopće ne stoji u glavi jer znam da će lako moguće doći do štrajka pa neću morati ništa raditi za taj dan.’
Svi smo se ulijenili i nitko svoje obveze više ne shvaća ozbiljno, testove koji su nam bili predviđeni za početak desetog mjeseca neki od nas pišu tek sad, iz nekih predmeta manjkamo po tri, iz nekih po pet sati, i tako u nedogled. Dakle, kasnimo s većinom gradiva iz svih predmeta, u studenom nemamo dojam da je škola počela i još ju nismo shvatili ozbiljno.
I naravno, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja dobro će se pobrinuti da nam ove godine, pošto je to očigledno postao uzorak, da još težu maturu od prethodnih godina, budući da je svaka duplo teža od sebi prethodne, vrtoglave zadatke iz biologije, još teže zadatke iz matematike jer smo, hvala Bogu, tijekom odlično organizirane nastave stigli obraditi i više no što je potrebno, i najdetaljnije moguće zadatke iz hrvatskog. Sebi ste osigurali bolju budućnost, ali neki od nas svoju neće moći imati ako ne upišemo željeni fakultet, jer možda neko gradivo koje će nekom baš trebati za tu vražju maturu nećemo stići obraditi jer smo u prvom polugodištu bili pet sati u zaostatku iz tog predmeta, a učenicima nije padalo na pamet ići u školu tokom njima predviđenih praznika, iako iskreno u zadnje vrijeme imamo osjećaj kao da smo malo na istima.
Ali naravno, uvijek postoje instrukcije, a ako nemamo kojih dvjestotinjak kuna viška to jednostavno možemo sami naučiti, bez ičije pomoći i orijentacije. Naučiti gradivo koje vidimo prvi put u životu napamet, umjesto da smo ga odslušali na satu, naučili za test i samo ponovili jer ga već donekle znamo, jer ste ipak VI, profesori, plaćeni da na nas prenesete vaše znanje i da nam sve što trebamo znati objasnite. To je na koncu razlog zašto idemo u školu, da sam se sama mogla naučiti logaritamske nejednadžbe, vjerujte mi da bih, ali nisam, pa sam slušala profesoricu kada je predavala, i sada sam korak ispred onih koji nisu imali tu priliku.
Ja slušam vas kako mi prenosite znanje, da ga mogu prenijeti sama na sebe, škola mi, na koncu, ne bi bila potrebna. Ali naravno, tu je dobra stara ‘to je tvoja budućnost i ako ti je imalo stalo do nje, sama ćeš se pobrinuti da uspiješ.
Hvala Vam. Hvala Vam sto se, pored i onako dovoljno problema à propos škole sada moram pobrinuti da si i sama u glavu prenesem onaj dio koji ste vi profesori trebali.
Drago nam je zbog vas, ali imajte i vi razumijevanja za nas.
Više o štrajku u školama i na fakultetima čitajte na sljedećim poveznicama:
