Postoji li stresniji period života od studentskoga? Vjerojatno da, ali to saznate tek nakon što prođete studentski dio i dospijete u intenzivniju fazu života. Kada nakon opuštene srednje škole dođete na faks, počnete se susretati sa stresom koji će vas zatim (vjerojatno) pratiti kroz cijeli život.
Kada ste student, sve vas stresira. Od toga koliko vam tramvaj kasni, pa do toga je li vam cimer/ica ušao u kupaonicu, a vi ste upravo planirali ustati se s kreveta. Dio je studentske kulture življenja žaliti se na sve živo i neživo, a nije niti da je sve bezrazložno.
Ipak, većina stvari su sitnice, koje nam stvaraju stres samo zato što ozbiljne probleme koji su nam stalno na pameti, pa smo uvijek na rubu. Upravo te stvari koje nam stvaraju pravi stres, koliko god bile ozbiljne, i dalje su na granici s komičnima. Znate, ono kada ne znate biste li se smijali ili plakali? Studentski problemi su uvijek tu negdje.
Ovisno o tome kakva ste osoba, tako ćete i reagirati na te probleme. Osobno spadam u grupu ljudi koji se oko svega maksimalno stresiraju i koji na sve gledaju s realne (čitaj: negativne) strane, pa mi rijetko kada dođe do smijanja. Najčešće kada se počnem smijati o problemima, doživljavam živčani slom i bilo bi najbolje da se udaljite prije nego što eksplodiram i oštetim sve oko sebe.
Stvari oko kojih se najviše brinem su tipične za svakog studenta, i sve to jednako brine. Samo prolazimo kroz faze kada nam je nešto manje bitno, kada više. Neke su same po sebi bitnije, neke manje. U svakom slučaju, sigurna sam da se većina studenata može poistovjetiti sa mnom, NAŽALOST.
Čekanje u redu
Krećemo od manjih problema, ali nažalost, neizbježnih. Glavni problem studenata jest što nemamo dovoljno vremena. Općenito u životu, fali nam vremena. Kada bi dan imao 34 sata, i dalje ne bismo stigli obaviti sve što moramo. Stoga, veliki nam problem stvara bilo kakvo trošenje vremena uzalud, kao što je čekanje u redu.
Ako morate ići u referadu, morate se pripremiti na čekanje u redu. Ako idete do student servisa, morate se pripremiti na čekanje u redu. Ako idete produžiti pokaz, morate se pripremiti na čekanje u redu. Ako idete jesti u menzu, morate se pripremiti na čekanje u redu…
Vremenom se naviknete da ćete određeno vrijeme života provesti čekajući u redu, no na početku nas to stvarno jako živcira i smeta. Ili, smeta nas dok ne shvatimo da možemo biti produktivni i u tim trenucima. Čitanje pdfova, skiciranje zadaća na mobitelu ili gledanje videa koje inače pratite… Samo iskoristite vrijeme, inače ćete se htjeti zadaviti…
Ispiti
Poprilično je jasno zašto se ispiti nalaze na ovom popisu. Mada, želim ući u detalje i ukazati na sve one sitnice koje nam ne padnu prve na pamet. Jedna od tih stvari je i stres oko postotka dolaska na predavanja. Neki profesori su više, neki manje tolerantni oko toga, ali svi proživljavamo taj stres tijekom semestra, kada pokušavamo isplanirati možemo li sat propustiti i otići na kavu ili ne…
Druga stvar koja nas ubija s ispitima jest neizvjesnost. Čekanje da dođe dan ispita, čekanje da prođe pisanje/odgovaranje ispita, čekanje da dođu rezultati, čekanje da se sve upiše u Studomat… Recite što želite, ali dokle god ocjena nije zapisana u indeksu i provedena kroz Studomat, nema smisla veseliti se bilo čemu!
Treća i posljednja stvar koja nam možda i najviše unosi nemira u život jest štimanje ispita. Rijetko koji studenti uspiju položiti sve ispite na prvim rokovima. Uspjeti si naštimati ispite tako da ih zaista i položite po rasporedu jest umjetnost. Najveći je problem kada si malo preoptimistično rasporedite rasporede, pa onda ispadne tako da na trećem roku imate sve najteže ispite i još barem jedan lagani. Umjetnost koju svi studenti moraju svladati, ako planiraju završiti studij…
Upad u dom
Kada ste brucoši, velika je šansa da ćete uspjeti završiti u studentskom domu. Nažalost, kako vrijeme prolazi, tako postaje sve teže i teže upasti u dom. Ne zato što su stariji studenti zakinuti (štoviše, oni redoviti dobivaju ekstra bodove), već zato što je teško položiti sve ispite.
Posebno je frustrirajuće kada računate na bodove za deficitarno zanimanje, zato što je vaše zanimanje uvijek deficitarno, i onda samo… jedne godine nije. Zaista jako zabavno. Užasno je problematično to što sve te stvari doznate tek na kraju godine, pa se ne možete na vrijeme više potruditi oko ocjena i ispita.
Postoji puno dilema oko priprema za prijavu na natječaj: isplati li se više fokusirati na prosjek ili na ECTS bodove? Da ne spominjemo koliko vremena potrošite samo na sakupljanje sve potrebne dokumentacija za prijavu na natječaj… I neizvjesnost koja traje do polovice kolovoza, kada tek dolaze rezultati natječaja… I onda panika oko pronalaska drugog smještaj. P r e k r a s n o.
Postoji još milijun problema svakog studenta, ali kroz iskustvo mi se čini da su ovo oni koji su izvor svih ostalih problema…Mada, možda sam u krivu. Na svu sreću, nisam student koji studira tisuću godina, ali čini mi se da bih mogla postati…