Studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ima 21 godinu i obožava burek s mesom. Osim toga već se pet godina bavi pop i atonalnom glazbom, niže uspješne nastupe i odlične autorske uratke. Mateo Duvnjak za sebe kaže da ‘ne voli sve što vole mladi’, a što smo saznali o karijeri, glazbenoj inspiraciji i zanimljivom nadimku pročitajte u razgovoru s ovim talentiranim glazbenikom.
Kakvom glazbom se baviš i koliko dugo?
Bavim se s pop i atonalnom glazbom. Pop pjesme su mi ventil kroz koji izbacujem tekstualne ideje, a atonalna glazba mi pruža prostor za eksperimentiranje u glazbenom smislu. Bavim se muzikom 5 godina i dosad sam izdao jedan CD “Muzika sumnjive kvalitete” i jedan EP “Bojim se muzičkih kritičara”.
Kakav kontakt imaš s publikom?
Kontakt s publikom je, kažu muzički kritičari, bitan, ali ja nisam neki komunikativan tip pa neću k’o Balašević bacati šale i pošalice između pjesama. Sve što želim reći kažem u pjesmama.
Najponosniji sam na izvedbu pjesme “Muzika je dosadna”. Publika mi je zviždala, ali ja sam želio pokazati ljudima kakvo je moje mišljenje o većini današnje glazbe koja je brutalno pop ziheraška. Kad kažem pop mislim na glazbu s refrenima, ustaljenim ljestvicama bilo koje vrste i klišejiziranim tekstovima.
Pjesme koje radiš su u potpunosti tvoje, u smislu produkcije i ostalog angažmana?
Pjesme na albumu “Muzika sumnjive kvalitete” snimio je Sven Pavlović, a ja sam im poslije dodao malo klavira. Tekstualno i glazbeno sve su pjesme moje, osim pjesme “Albatross” za koju je tekst napisao i otpjevao moj prijatelj Dominik i pjesme “Kolinje” čiji sam riff maznuo s pjesme “Sevan nation army”.
Miki Solus… – otkud ideja za umjetničko ime?
Ja sam sanjao samog sebe kako sviram gitaru u nekom klubu i gledao sam se na pozornici i iznad glave mi je letila bubamara koja je svirala violinu i u tom trenutku prišao mi je Japanac koji me upitao : tko je ovaj super lik na pozornici? Ja sam mu rekao : to ti je Miki Solus.
Iz čega crpiš inspiraciju?
Ne vjerujem u inspiraciju. Vjerujem u rad. Inspiracija dolazi iz rada.
Što općenito misliš o glazbenoj sceni svog žanra u Hrvatskoj?
Tanka je granica između profesionalizma i amaterizma u muzici. Postoji puno bendova koji su pod ugovorom s diskografskom kućom, a potpuno su nepoznati. Meni je cilj pomicati granice. Jedan od mojih omiljenih muzičara, Captain Beefheart, nije bio neki popularan lik pa je ušao u anale. Također, odličan primjer je Jandek. Lik je hardcore, ali je totalno nepoznat za nekog prosječnog slušatelja. Kantautorska scena se razvija k’o visibaba u proljeće.
Koji su planovi za dalje?
Prvo planiram izdati CD s nenormalnim pjesmama kakva je npr. “Voltaire u crkvi” čiji spot se može pogledati na internetu, a nakon toga CD ili singlove pop pjesama koje izvodim trenutno uživo te nakon toga napuniti Arenu i osvojiti radio stanice i sve top liste na CMC-u.
Što se tiče Magične Močvare, kako je prošlo?
Bilo je very good. Puno izvođača i puno publike.Mjesec je bio žut i ton
majstori bili su dobri. Dođite svi u močvaru sljedeći mjesec kada
nastupaju samo djevojke
I za kraj Miki Soluse, reci nam što ti voliš.
Ne volim sve što vole mladi. Tu i tamo pogledam nogomet na tv-u.
Studiram na filozofskom ( jao, kakav klišej ) povijest umjetnosti i
germanistiku. Ne volim ZET jer su im vozači bahati i svako malo me
maltretiraju u busu 268. Volim burek s mesom i čokoladno mlijeko. Volim
slušati Dječake, Leteći odred, Franka Zappu i Magazin.