‘Gospođo doktor, jeste li bila u ordinaciji?’: Ako vas u prethodnoj rečenici ništa ne živcira, ovo je tekst za vas
Persirati znači obraćati se osobi sa ‘vi’ čak i kad je sama. Međutim, vrlo je moguće da ste već puno puta u životu čuli za primjere gdje se glagol ne slaže s imenicom ili zamjenicom u rodu, broju ili padežu, nešto kao između ‘ti’ i ‘vi’. Možda i sami nesvjesno to govorili, ni ne znajući da je u pitanju stilska figura, a koja se najčešće smatra – pogreškom.
Pisanje | foto: Unsplash
Silepsa je zapravo jedna od manje poznatih stilskih figura riječi, a najjednostavnije rečeno znači nepodudaranje među sastavnim dijelovima rečenice. To znači da se predikat, odnosno glagol, slaže sa subjektom ili objektom u značenjskom, ali ne i u gramatičkom smislu. Donosimo nekoliko primjera kako silepsa može zvučati i izgledati.
Pitamo li, na primjer, Gospođo doktor, jeste li bila u ordinaciji?, primjećujemo da se javlja silepsa roda. Riječ ‘gospođo’ zahtijeva ženski rod imenice koja ju prati, pa bi trebalo ići – doktorica. Međutim, u drugom dijelu rečenice dolazi do silepse broja jer se obraćamo osobi kao da je u množini (jeste), ali koristimo glagol u jednini (bila).
Osim ovog primjera, postoje i drugi slični slučajevi, kao što je popularna međimurska pjesmica koja ide ovako:
Mamica su štrukle pekli, meni nisu nikaj rekli.
Štrukli su se prigoreli, mamica su plakat šteli.
O ‘mamici’, kako se u Međimurju nazivalo baku, govori se s poštovanjem, bez obzira što se govornik ne obraća njoj i što ona uopće ne mora biti prisutna u trenutku realizacije iskaza. To se poštovanje gramatički stilizira spajanjem subjekta u jednini i predikata za treće lice množine (su pekli, nisu rekli, su šteti). Drugim riječima, koristi se treće lice množine, iako se govori samo o jednoj osobi.
Silepse se često pojavljuju u razgovornom i publicističkom stilu, ali se najčešće smatraju jezičnim greškama. No, postoje i svjesne upotrebe silepsa kako bi se postigao određeni stil u pisanju ili govoru.
