Grof Darkula je izdao knjigu, a ja sam je pročitao: Osjećam i sada kako mi suze naviru na oči

Čitanje ove knjige emocionalna je vožnja vlakom doma, gdje više nema bake i djeda, ni prve srednjoškolske ljubavi, ni dječačke naivnosti. Kao i svaka, ta vožnja ima svoj kraj, a ja sam se pred kraj raspao. Osjećam i sada kako mi suze naviru na oči. Ne mogu ih, a iskreno, i ne želim zaustaviti. Plačem. Ali to je nešto što ovdje kao čitatelj moram iskusiti. ‘Danas ti ne zamjeram, mama’. Jedno poglavlje. Nepune su to četiri stranice teksta na koju stanu sve emocije svijeta. Sva ljubav kćeri prema majci s kojom se prerano morala rastati. Stotinu ‘da sam’ i ‘što ako’. Izmišljenih scenarija i neostvarivih želja. Emocije. Sve je to Priručnik za preživljavanje, prva knjiga koju je izdao Grof Darkula. Najteža knjiga koju sam najlakše pročitao.

Grof Darkula – Priručnik za preživljavanje
Foto: Duje Kovačević, srednja.hr

Kada se prije tri godine nešto češće počeo pojavljivati na Instagram feedu domaćih korisnika, nitko nije mogao pretpostaviti, pa vjerojatno ni njegovi tvorci, kakva će aktivistička ikona danas postati Grof Darkula (@grofdarkula).

Da će ga vjerno pratiti preko 50 tisuća ljudi, svi redom, na svoj način i u svojoj zajednici, spremni mijenjati svijet. Da će o Grofu izvještavati nacionalni mediji, a o njemu i njegovu online aktivizmu studenti pisati u svojim diplomskim radovima. A najviše od svega, nitko nije mogao zamisliti da će ga ovih dana, ukoričenog, čitati.

Već neko vrijeme naslućujem da Grof Darkula nešto sprema. Dijelom zato što s njim – bolje rečeno ljudima koji stoje iza tog projekta – redovito komuniciram. Ne, nemojte mi slati poruke. Ne znam tko su, nisu mi se outali, a i da znam, ne bi bilo na meni da vam otkrijem. Fokusirajmo se na bitno – knjiga. Bilo je pitanje samo vremena kada će je izdati i kad će neke šire mase, ne toliko vične tehnologiji, društvenim mrežama i svakodnevnom skrolanju, pročitati priče iz Grofovije.

‘Priručnik za preživljavanje’

I to se dogodilo. Na samom koncu 2022. godine Grof Darkula pustio je van svoj Priručnik za preživljavanje. Već nekoliko dana nakon, usred tipkanja neke totalno bezvezne vijesti, na vrata redakcije pokucao je kurir. Knjiga je bila tu.

Svi oni koji me dobro poznaju, o meni znaju ove dvije nepobitne istine. Prvo, uvijek, svugdje i sa svime kasnim. Drugo, užasno sporo čitam knjige. Ne članke, novine i znanstvene radove. Samo knjige. Iz nekog razloga po stranici mi treba i do triput dulje. Ovo sada pišem da me odmah ne razapnu oni koji su povezali da sam prije više od mjesec dana primio Grofovu knjigu u ruke, a tek sam je sad pročitao.

Meni u obranu, uza sve potpuno promjenjive dijelove mog karaktera, koje u ovih 26 godina nisam bio kadar promijeniti nabolje, imao sam i jedan baš dobar razlog. Priručniku za preživljavanje htio sam pristupiti ozbiljno. Nije to tek suvremena proza o dvoje tinejdžera vampira i njihovoj dječačkoj ljubavi, već književno i politički seriozan tekst. On će mi, znao sam, približiti ljude iza Grofa, njihove priče, živote i razloge.

Dječak i djevojčica, muškarac i žena

Čekao sam i dočekao period u kojem ću se Priručniku, kako mu i priliči, posvetiti. Sad, svega par dana nakon što sam pročitao zadnju stranicu, drago mi je da sam čekao. Priručnik za preživljavanje pišu muškarac i žena, autori iza aktivističko-edukativne stranice Grof Darkula. Svatko od njih priča deset poglavlja ove knjige koja se međusobno izmjenjuju.

Kako ih čitam, počinjem njihove stilove prepoznavati u starijim objavama. U svojim riječima postaju življi i stvarniji no ikad. A Grof Darkula sa svakom novom pročitanom stranicom dobiva lice. Dečka kojega je njegova sredina gušila, djevojčice tužna, godinama neutješiva lica. Oni kroz knjigu hodaju, često bosi preko oštrog kamenja. Neke prepreke previsoke su da bi ih nadišli sami. Dugo ih zaobilaze, gube se na krivim putevima. Rastaju, odrastaju i – preživljavaju.

Postaju muškarac i žena koji su danas. Stravično hrabri. Neopisivo ranjivi. Spremni ispričati svoju priču, riječima zagrliti one koji u ovim trenucima kroz najgore trenutke prolaze. One koji ne shvaćaju, pogurnuti korak bliže razumijevanju. A sve koji odlučuju potaknuti da budu samo malo osobno i politički odgovorniji. Na koncu, svima njima (i nama) dati simbolični priručnik ‘kada se svijet učini mjestom u kojem ne možeš preživjeti’.

Ovo je najteža knjiga koju sam najlakše pročitao

U tome s takvom lakoćom uspijevaju. Upravo zato što se ne bave metaforama, više ili manje apstraktnim pojmovima, pravima i principima po sebi, već ih utjelovljuje. Da se razumijemo, sve je to, u svojoj sferi, važno. No, Grof Darkula u svojem je Priručniku za preživljavanje bitno neposredniji. On donosi život. Priče i sjećanja koja u trenutku mogu postati vaša.

Knjiga je ovo koju ne možete samo čitati, a da je uistinu ne osjećate. Bilo kroz sjetu, bijes, tugu, a najčešće sve navedeno. Krenite je listati, pročitajte samo nekoliko stranica i točno ćete prepoznati tančinu osjećaja o kojima vam ovdje govorim. Teško bi mi, sada, bilo izdvojiti što me najviše dojmilo. Čitanje ove knjige emocionalna je vožnja vlakom doma, gdje više nema bake i djeda, ni prve srednjoškolske ljubavi, ni dječačke naivnosti.

Ali kao i svaka, ova vožnja ima svoj kraj, a ja sam se pred kraj raspao. Osjećam i sada kako mi suze naviru na oči. Ne mogu ih, a nisam siguran ni želim li ih zaustaviti. Plačem. I to je nešto što ovdje kao čitatelj moram iskusiti. ‘Danas ti ne zamjeram, mama’. Jedno poglavlje koje nikada neću zaboraviti. Nepune su to četiri stranice teksta na koju stanu sve emocije svijeta. Sva ljubav kćeri prema majci s kojom se prerano morala rastati. Stotinu ‘da sam’ i ‘što ako’. Izmišljenih scenarija i neostvarivih želja.

Ovo je najteža knjiga koju sam najlakše pročitao. Ona je stvarna na način na koji su rijetke aktivističke knjige snažne. Informativna i edukativna u maniri koju nijedan feminističko-ljudskopravaški udžbenik ne uspijeva nadmašiti. Ovo je uistinu Priručnik za preživljavanje i oda svima (nama) koji su preživjeli, gledajući neke druge, bliske i nebliske, kako u tome, nažalost, nisu uspjeli.

*Ovaj osvrt je stav autora i ne odražava nužno stavove redakcije portala srednja.hr