altrapoint.com
Tražite neki dobar hororac? Prisjetite se onda početaka horor-žanra i uživajte u nekim od bezvremenskih klasika!
Kada je filmski pionir Georges Mélies prikazao svoj film 1986. g. pariškoj publici, nikako nije imao za cilj ljude uplašiti već zabaviti. Ali ljudima je ovaj film od tri minute u kojem muha ulazi u dvorac i pretvara se u demona bio itekako strašan, pa ga stoga neki smatraju i prvim horor filmom. Prvo čudovište na filmu pojavljuje se 1906. g., a bio je to Quasimodo, zvonar crkve Notre-Dame u filmu Esmeralda. Filmovi njemačkih ekspresionističkih redatelja mnogo će pridonijeti razvoju žanra, a najviše se ističu Golem i Kabinet dr. Caligarija iz 1920. g. Dvije godine kasnije, pojavljuje se prvi vampir na filmu temeljen na romanu “Drakula” Brama Stokera – Nosferatu.
Istodobno s pojavom zvučnog filma, započela je i uspješna serija gothic/horror filmova kao što su Dracula, Frankenstein, Bride of Frankenstein,Dr. Jekyll and Mr. Hyde i još mnogo drugih. Do početka 40-tih neki su glumci izgradili cijele karijere u takvim filmovima, posebice Boris Karloff i Bela Lugosi.
Psiho Alfreda Hitchcocka iz 1960. g. smatra se prvim filmom gdje poremećeni ubojica prati i ubija svoje žrtve najčešće nožem ili sjekirom. Duhovi i čudovišta ostali su čest element u horor filmovima, a sada se koriste kako bi se naglasila prisutnost nečeg demonskog. The Innocents i The Haunting primjeri su takvih filmova ranih 60-tih, dok već 1968. vrag postaje krv i meso u Rosemaryinoj bebi Romana Polanskog. Iste godine pojavljuje se film koji se maknuo od gothic horor trenda te predstavio horor žanr široj publici – bio je to Night of the Living Dead Georgea Romera u kojem se prvi put pojavljuju zombiji.
Uspjeh Rosemaryine bebe pridonio je nizu filmova sa okultnim temama tijekom 70-tih godina među kojima se najviše ističe Egzorcist, The Omen i The Sentinel. Ideje koje su bile popularne 60-tih počele su također utjecati na horor žanr, a redatelji koji su bili dio tadašnje kontralulture počeli su snimati svoje filmove kao što su The Hills Have Eyes ili Teksaški masakr motornom pilom. Kanadaski redatelj David Cronenberg sa filmom Shivers istraživao je strahove ljudi zbog napretka tehnologije i društva te ponovno popularizirao body horor podžanr.
70-tih godina na ekranu se prvi put pojavljuje adaptacija romana Stephena Kinga, a bila je to Carrie Briana DePalme koja je nominirana i za nagradu Oscar. Sljedeća ekranizacija, Isijavanje, pod redateljskom palicom Stanleya Kubricka 1980. g. u kinima nije postigla osobit uspjeh ali se s vremenom počela smatrati klasikom. Ostali zapamćeni horori 70-tih uglavnom su filmovi kao Halloween, Friday the 13th, Strava u ulici brijestova te Black Christmas. Kombinacija horor elemenata sa znanstvenom fantastikom prvi put upotrijebljena je u filmu Alien 1979. g. koji je postigao ogroman uspjeh na kino blagajnama, dok The Thing iz 1982. nije bio nikoga zadivio. Međutim, tek nakon 20 godina počeo se hvaliti zbog specijalnih efekata koji su bili ispred tog vremena i osjećaja paranoje.
Val B-kvalitete horor filmova zahvatio je 80-te među kojima su najpoznatiji Evil Dead Sama Raimija, vampirski klasik Fright Night i Lost Boys. U 90-tima nastavljaju se teme iz prošlog desetljeća pa tako Halloween, Strava u ulici brijestova te mnogi drugi dobivaju svoje nastavke koji nisu postigli osobit uspjeh ni kod kritike ni kod publike. No zato je Kad jaganjci utihnu iz 1991. g. pokupio sve pohvale.
U ovom periodu uspjeh horor filmova naglo je stao zbog dva problema: žanr nije nudio ništa više od stalnih i filmova, a publika koja je takve filmove voljela odrasla je. Zato ćemo ovaj pregled završiti sa Vriskom u kojem su tinejdžeri potpuno svjesni te stalno rade reference na povijest horor filmova kako bi publiku ponovno povezala s tim žanrom.
