Horor priča: Zašto nije pametno stavljati USB u školski laptop pun virusa?
Imati prezentaciju u školi već je samo po sebi stresno. Imati dvije prezentacije u jednom danu samo još dodatno pogoršava stvar. Ako k tomu pridodamo da se bliži kraj zadnje školske godine srednje škole, pred maturu, situacija postaje alarmantna. No, alarmantna zapravo postaje kada ne možeš otvoriti prezentaciju s USB-a jer shvaćaš jedno – zarazio si USB na školskom laptopu punom virusa.
Foto: Unsplash/Brina Blum
Iako USB polako izlazi iz mode, i dalje je najsigurnija opcija kada sa sobom trebaš imati neku važnu datoteku. Tog dana u školi sam imao dvije važne prezentacije i zbilja mi je bilo bitno da nešto ne krene po zlu. Naravno, uvijek sam spreman na razne moguće tehničke probleme pa sam kopije prezentacije imao i na mailu. No, ako nestane interneta i nije se moguće prijaviti na mail, USB tu može dobro uskočiti.
‘Vaš laptop je zaražen’
I tako je krenuo dan i moja prva prezentacija. Profesorima je isto uvijek draže kada prezentaciju donesete na USB-u jer je brže staviti USB u laptop i otvoriti prezentaciju nego prijavljivati se na mail ili oblak jer to često dovede i do nekih dodatnih komplikacija. Dvostruka provjera jeste li to doista vi pa morate vaditi mobitel da potvrdite svoj identitet, samo je jedna od njih.
U našoj učionici imali smo laptop koji baš i nije bio na dobrom glasu. Bio je spor, projektor se teško spajalo na njega, ali i dalje se koristio i služio svrhi. Par mjeseci ranije profesorica iz biologije otkrila nam je i šokantnu informaciju, a to je da je taj laptop zaražen. Doslovno nam je rekla vaš je laptop zaražen. Mi smo se pogledali i zapitali što bismo mi sad trebali napraviti? Možda instalirati antivirusni program?
No, taj problem, navodno, riješio se jer je profesor iz informatike uspio popraviti laptop. Tako se sve to nekako zaboravilo i laptop se dalje počeo normalno koristiti. Inače imam dva USB-a. Jedan je onaj na kojem mi je cijeli život, bitne fotografije i snimke, dok je drugi služio za školu, gluposti i slične, većinom životno nebitne stvari. Na tom drugom, kasnije će se ispostaviti srećom, bile su i te prezentacije.
Profesori kod nas znali su nositi svoj laptop, no taj dan profesorica kod koje sam imao prvu prezentaciju koristila je školski laptop. Tako sam i ja taj dan stavio USB u laptop i sve se činilo normalno. Nakon što je prezentacija završila, frendica je još kopirala tu prezentaciju na laptop i rekla nešto u stilu da se nešto čudno događa. To me nije začudilo, ‘ajde, vjerojatno neki manji tehnički kvar, ali nekako mi je u glavi prošla priča o laptopu koji ima virus i da sam stavljao USB u taj laptop. Odmah kažem da sam baš glup što sam to napravio i da to valjda nije bila najbolja ideja, no petica iz prezentacije važnija je od virusa i uništenog USB-a.
Sve s USB-a otišlo u zaborav
No dobro, na red je ubrzo došla i moja sljedeća prezentacija. No, ovog puta profesorica je donijela svoj laptop. Tako sam ja opet stavio USB u laptop, no onda su se počele događati čudne stvari. USB se nije htio očitati. Pojavila se obavijest da je potreban oporavak uređaja. Vadim USB i stavljam ga opet u laptop. Uspijem ući u mape, no tamo su neka čudna slova. Sve se počinje blokirati. Ipak, prepoznajem svoju prezentaciju i uspijevam ju kopirati te u konačnici otvoriti. No, u tom trenutku apsolutno je sve jasno – USB je zaražen. A sada je možda i zaražen profesoričin laptop. Ako se to zaista dogodilo, žao mi je, nije bilo namjerno.
Ja popodne dolazim doma i zbilja ne znam zašto, ali ipak odlučim još jednom na svom laptopu provjeriti što se događa. To normalno nije bila dobra odluka jer sam riskirao da zarazim svoj laptop. Doduše, moj laptop je već dulje vrijeme spor i pun virusa pa je to možda isto utjecalo na to. No, kada stavljam USB u svoj laptop pojavljuje se obavijest da ovog puta ne mogu ući u datoteke i da je potrebno napraviti popravak.
Stiskam taj popravak i nakon par minuta ulazim opet u svoj USB – i više nema ničega. Apsolutno sve s USB-a je nestalo i sada je prazan. U šoku jer zapravo ni ne znam što je sve bilo na njemu, vjerujem da nije bilo ništa pretjerano važno, osim nekih školskih stvari za koje vjerojatno imam kopije. Ipak, u šoku sam i možda bi neki informatičar uspio vratiti te datoteke (iako sumnjam), ja odlučim maknuti taj USB dalje od sebe i više nikada ga ne koristiti. Savjet za ubuduće – mail je vjerojatno sigurnija opcija jer školskim laptopima baš i nije za vjerovati.
