Ilegalne aktivnosti: Donosimo pet stvari koje učenici i studenti rade, a da ni ne znaju da su korupcija
Korupcija, kao univerzalna pojava, postoji otkako je i ljudi. Hrvatska u tom smislu nije iznimka te, iako je država s dugom povijesti i brojnim društvenim preokretima, korupcija je uvijek ostala nepromijenjena, a tako ni mladi nisu imuni na iskušenja koruptivnih postupaka. Prepisivanje na ispitima, švercanje u javnom prijevozu, kupovina gotovih radova, prodaja mjesta u domu te rad preko tuđeg studentskog ugovora samo su neke od koruptivnih radnji koje rade neki učenici i studenti, a da možda nisu ni svjesni da je u pitanju – korupcija.
Foto: srednja.hr
Korupcija je, u najširem smislu riječi, svaki oblik zlouporabe ovlasti radi osobne ili skupne koristi, bilo da se radi o javnom ili privatnom sektoru. Korupcija predstavlja društveno neprihvatljivu pojavu koja izravno ugrožava ljudska prava, razara moral te ugrožava stabilnost i gospodarski napredak države. Dolazi od latinske riječi corruptio, što je podjednako riječi corruptus, a znači razlomljen ili raskomadan.
Kada čujemo riječ korupcija, najčešće se podrazumijeva ona politička, međutim može imati i druge oblike. Stoga valja naglasiti kako je korupcija univerzalna pojava, a može se pojaviti u različitim područjima. Povodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije koji se obilježava 9. prosinca, odlučili smo napraviti popis pet stvari koje rade učenici i studenti, a da možda ni ne shvaćaju da je u pitanju korupcija.
Prepisivanje i varanje na ispitu
Svi dobro znamo da u školama i na fakultetima mnogi učenici i studenti varaju na ispitima koristeći različite metode kako bi dobili dobre ocjene. Otkad postoje ispiti, od tada postoji i prepisivanje. Učenici su uglavnom svjesni negativnih posljedica, ali ponekad pritisak zbog ocjene i kratkoročno zadovoljstvo često mogu biti dovoljan mamac pa ako se uhvati prilika, lako odlaze u zabranjenom pravcu.
Neki su bili ‘dobri’ u tome pa ih nikada nisu uhvatili, a one koje bi uhvatili znali su ostati bez ispita, ali su nastavili prepisivati sve do kraja školovanja. Istraživanje iz 2022. pokazalo je da su u prepisivanju vješti i naši studenti, a tome u prilog ide podatak da više od 80 posto njih prepisuje na ispitima, dok je u Švedskoj taj postotak 1,1 posto.
Razvoj tehnologije olakšao je i ubrzao izradu zabranjenih pomagala. Danas si pomoću računala i printera skoro cijelu knjigu u samo nekoliko sekundi smanjimo na svega par stranica. Pojava pametnih mobitela odvela je sve to na još jedan viši nivo. Zbog navedenog ‘napretka’, studenti i učenici trebali bi imati na umu da je ipak bolje dobiti zasluženu jedinicu, nego nezasluženu peticu.
Švercanje u javnom prijevozu
Iznenađuje li vas što je ovo na popisu koruptivnih stvari? Iako je švercanje ipak ‘manji prekršaj’, svejedno je u pitanju korupcija. Zbog toga ne čudi da se uvijek nađe netko tko će na bilo koji način pokušati zaobići plaćanje karte. Rijetki u tom naumu i uspijevaju, s obzirom na sustav elektroničke naplate karata, novo skeniranje QR koda i pravilo ulaska na prednja vrata.
Švercanje u javnom prijevozu nešto je što je odavno uobičajena pojava, pogotovo ako pričamo o zagrebačkom javnom prijevozu. Smišljaju se svakakvi izgovori, razlozi i opravdanja kada se putnike bez karte zatekne u vozilima. Ipak, ukoliko vas uhvati kontrola, trebate imati na umu da su kazne za švercanje u Hrvatskoj među najvišima u Europi.
Kupovina gotovih radova ili eseja
Iskoči li i vama svako malo objava na nekoj društvenoj mreži oglas nekog anonimnog profila koji nudi usluge pisanja radova i eseja? Možda vam je i samima nekada palo na pamet ‘Da mi barem netko drugi napiše seminar’ jer ste u stisci s vremenom ili lijeni za pisanje, a tome u prilog ide i taj zloglasni oglas koji vas može natjerati da si ‘olakšate’ posao.
Prema bolonjskom sustavu studiranja, studenti su obvezni pisati seminare, a njihov broj ovisi o fakultetu koji pohađaju. Seminarske radove trebao bi pisati svatko sam za sebe, no neki se ipak odlučuju potražiti pomoć sa strane. Cijene radova variraju, neki naplaćuju prema stranici, a neki prema kompletnom seminarskom radu. Za seminarski rad studenti tako plaćaju oko 50 eura, a cijene magistarskih odnosno završnih radova svakako su veće, što čini ovaj oblik akademskog nepoštenja vrlo unosnim poslom.
Prodaja mjesta u domu
Gotovo svaki student koji seli u drugi grad radi studiranja reći će vam da je najmukotrpniji dio tog procesa pronalazak dobrog, a jeftinog smještaja. Svake godine, kada izađu rezultati natječaja za dom, pojavljuju se brojni oglasi za ilegalnu prodaju mjesta u domu.
Zbog visokih cijena najma privatnog smještaja i inflacije, mnogi su gotovo ‘prisiljeni’ na ovakvu radnju, a neki su za mjesto u domu spremni platiti i tisuću eura. Takvi postupci spadaju u subvencijske prevare, a ako ih netko iz SC-a ulovi, kažnjavaju se. U Zagrebu je prošle godine izrečeno 20 disciplinskih mjera.
Problem kupoprodaje domova u Zagrebu traje već godinama te se redovito na Facebooku otvaraju lažni profili poput ‘Kupujem dom’ te pomoću njih studenti traže mjesto u studentskom domu od nekoga tko je to pravo ostvario. Također, ovo je vrlo riskantan i koruptivan čin koji je iz tih razloga na ovom popisu.
Rad preko tuđeg studentskog ugovora
Nakon što je donesen Zakon o obavljanju studentskih poslova izvanredni studenti također mogu raditi posredstvom student servisa pa nemaju više potrebu kupovati tuđe ugovore, ali bez obzira na to, studentski se ugovori i dalje nude, traže, kupuju i prodaju. Neki ih kupuju zbog toga što poslodavci inzistiraju na zapošljavanju studenata – bez obzira na to što je minimalna studentska satnica značajno porasla u proteklih godinu dana, studenti su i dalje jeftina radna snaga.
S druge strane, studentski servisi ni nemaju mehanizam kojim bi kontrolirali dolazi li do zloupotrebe studentskih ugovora. Naime, studentski servis provjerava identitet studenta prilikom izdavanja ugovora te provjerava period rada studenta koji je upisan na ugovor, no ne može provjeriti obavlja li posao vlasnik ugovora, neki drugi student ili netko tko uopće nije student.
Ukoliko se utvrdi da je poslodavac kršio sve ili neki od navedenih zakona, prekršajni mu sud izriče kaznu. Međutim, nemoguće je očekivati da će inspekcija za radne odnose, koja se primarno bavi provjerom legalnosti statusa na određenom radnom mjestu, uspjeti provjeriti svakog poslodavca koji zapošljava studente, zbog čega ovakva koruptivna radnja ponekad ostaje nekažnjena.
Sve u svemu, malo srama i eventualna odgoda završetka studija ponekad su jedine posljedice ovih koruptivnih radnji. Iz tih razloga, uopće ne treba čuditi što se među studentima, kada toga u obilju ima među profesorima i visokim političkim dužnosnicima, prepisivanje i plagiranje ne smatraju nekim osobito problematičnim fenomenima.
