Inside out – Film koji je nominiran za Oscara prikazuje se u školama
Jedan od najvećih problema s kojima se adolescenti moraju nositi je, osim fizičkog, i nagli emotivni razvoj. Dolazi do pojave emocija koje same po sebi znaju biti kontadiktorne i vrlo zbunjujuće za mlade. Kako je jedan film savršeno opisao i pomogao mladima da shvate svoje emocije i potencijalno im pomogao u suzbijanju depresije?
Inside Out, foto: IMDB
Inside Out, ili u prijevodu Izvrnuto obrnuto, bavi se emocijama djevojčice Riley koja je istodobno ušla u pubertet i preselila se iz manjeg gradića u San Francisco. Čitava radnja filma odvija se u njenoj glavi, gdje se događaju konflikti među njenim emocijama. Sreća, Strah, Ljutnja, Gađenje i Tuga zajedničkim snagama moraju naći rješenje kako se prilagoditi novom radu, kući i školi. Ovo je vjerojatno jedini poznatiji film koji se ovako direktno bavi umom djeteta.
Shvaćanje emocija ključno je za emotivni razvoj u adolescentskoj dobi
– Moguće je biti tužan i ljut istovremeno. Možete biti sretni i strahovati. Te su emocije djeci teško razumljive, rekao je za Newsweek.com dječji psihijatar Fadi Haddad, dodavši i kako nikada nije vidio film koji na ovaj način govori o mozgu i centru koji je zadužen za upravljanje emocijama.
Nekim nastavnicima upravo je to bi dovoljan razlog da film prikazuju kao dio nastave. Smatraju kako je u toj dobi i za pravilan emotivan razvoj najvažnije da djeca shvaćaju što osjećaju.
Doktorica Elisabeth Guthrie, dječji psihijatar, planira film iskoristiti u seansama s djecom.
– Mislim da bi bilo korisno osjećaje pretvoriti u riječi, pomoći djeci da identificiraju svoje osjećaje i započnu dijalog o tome. Ako se dijete osjeća tužno i to uzrokuje određeno ponašanje, a vidjelo je film, to mogu iskoristiti kao referencu, kaže Guthrie za Newsweek.com.
Sve emocije jednako su važne
Nerijetko se kod adolescenata, ali i studenata koji su promjenili sredinu radi studiranja, javlja tzv. dječja depresija. Ovaj film vješto portretira kako je nužno da sve emocije budu prepoznate, i još važnije, prihvaćene. Iako je Sreća emocija koja je dominantna u čitavom filmu, djevojčica Riley na kraju filma nauči kako je tuga itekako korisna emocija, te kako ljudsko biće ne može egzistirati bez čitavog spektra emocija. Upravo je to ključno za suzbijanje depresije – važnost ekspresije svih emocija. Ukoliko su neke od emocija potisnute čitava ”upravljačka ploča” dječjeg mozga prestaje normalno funkcionirati.
Osim nekih medicinskih termina vezanih uz neurologijsku znanost, te shvaćanja emocija, film vrlo slikovito djecu uči o kratkoročnoj i dugoročnoj memoriji, te odgovara na vječito pitanje svakog djeteta – ‘Kako nastaju snovi?’. Ako se sjećate igre s prijateljima kada ste bili mali, dječjeg smjeha i slično, svjet ćete promatrati kao prijateljsko i sigurno mjesto. Ako vam je najvažnije sjećanje iz djetinjstva trenutak kada vas je ugrizao pas, na svijet ćete gledati kao na opasno i nepredvidivo mjesto. Za roditelje kojima je teže djeci pojasniti snove, film prikazuje poveznicu između dnevnih događaja, sjećanja i snova. Glavni lik u filmu, Riley doživi u školi nešto sramotno , što se te večeri pretvara u njen san i u konačnici u noćnu moru.
