[Intervju] Dino Jelusić: Govorili su mi da ću završiti na svadbama, a sad sam ih sve pobijedio
Mladi Pjevač Dino Jelusić u samo dva tjedna ostvario je dva vrlo velika internacionalna uspjeha. Prvo je odnio pobjedu na festivalu New Wave u ruskom Sočiju, a samo par dana kasnije objavio da je postao pjevač slavnog američkog benda Trans Siberian Orchestra. S Dinom smo porazgovarali o ova dva uspjeha, glazbenoj sceni u Hrvatskoj, faksu i planovima.
foto: Ivan Božić | srednja.hr
Dino Jelusić u razmaku od par dana ostvario je dva velika uspjeha na inozemnom planu. Prvo je pobijedio u žestokoj konkurenciji na New Wave festivalu u ruskom Sočiju, a zatim objavio da je postao pjevač slavnog američkog superbenda i stadionske atrakcije Trans Siberian Orchestra. One koji prate Dinu i njegov fantastični talent ove vijesti nisu ni malo iznenadile.
Nama je ispričao što se sve to dogodilo u ovih, za njega par ludih mjeseci, kako mu ide s bendom u Hrvatskoj i, možda najvažnije, što će s faksom kada ode u Ameriku pjevati sa svojim idolima.
U vrlo kratkom periodu imao dva vrlo velika internacionalna uspjeha. Prvo si pobijedio na festivalu New Wave u Sočiju. Ispričaj nam kako si tamo završio i kako je sve to izgledalo?
Prijavio sam se u trećem mjesecu, i to sam uhvatio zadnji vlak za prijavu. Uvijek je to tako sa mnom. Praktički sat vremena prije roka sam odlučio složiti prijavu. Nakon toga su mi javili da sam prošao u top sedamdeset i da moram o svome trošku ići u Moskvu. Morao sam sam platiti vizu, smještaj, hranu i sve to, i biti na tom polufinalu tri dana. Nas 16 plasiralo se u finale.
Finale je bilo u Sočiju krajem osmog mjeseca. Trajalo je tri dana i pjevale su se tri pjesme. Jedan svjetski hit po njihovom izboru, jednu pjesmu ruskog kompozitora i jednu autorsku. Oni su odabrali Always od Bon Jovija. Ja sam htio nešto od Queena. To je ispalo dobro ali moglo je i bolje. Nakon prvog dana sam bio četvrti. Bilo je li-la. Nakon druge večeri sam skočio na treće mjesto, a na trećoj večeri sam dobio maksimalni broj bodova i nekim čudom preskočio pjevačicu iz Ukrajine koja je bila favorit od početka.
Što bi u Hrvatskoj bio pandan New Waveu?
Festivalski, ništa. Oni su samo za taj festival izgradili mobilnu dvoranu koju mogu s kamionom preseliti gdje god hoće. Ne želim ni razmišljati koliko to košta. Recimo, u žiriju je bio jedan od najbogatijih ljudi u Rusiji. On je Putinov prijatelj. To je mega produkcija. Karte su skupe, mislim da je najjeftinija karta 100 eura, a najskuplja 1.000 eura za sedam dana festivala. Njihove zvijezde su drugačije nego kod nas. Kod nas još zvijezde mogu hodati ulicom. Tamo ne mogu. Slično je kao u Americi. Tako nešto megalomanski za sad nisam vidio. Kod nas su najveći Splitski festival ili Zagrebfest, a to je neusporedivo s onim tamo. U publici je 2.000 ljudi, što nije puno, ali je produkcijski strašno jako. To je drugi najgledaniji festival na svijetu nakon Eurosonga.
Ubrzo nakon što si pobijedio u Sočiju, objavio si kako si postao novi pjevač benda Trans Siberian Orchestra. Kako ti je to pošlo za rukom?
Krajem prvog mjeseca mi je stari banuo u sobu. Isto kao što mi je prije četiri godine banuo u sobu i pitao me ‘Ej, reci mi kakve su ti Divlje Jagode?’ kada su me zvali za pjevača. Tako me pitao kakav mi je Trans Siberian Orchestra. Vidjeli su me i kontaktirala nas je talent skautica i poslala pjesmu koju su htjeli da otpjevam. To je bila pjesma od Heavy Metal benda, ali oni su se htjeli uvjeriti koliko ja dobro zapravo pjevam, pa su poslali samo klavir i još usporili i rekli da moram bez mikrofona, ravno u kameru pjevati, da oni čuju koliko je to vjerodostojno. Snimili smo i poslali to, a oni su se nakon mjesec dana javili i rekli da im je to odlično.
Platili su vizu i put. Otišao sam tamo i pet dana radio u studiju. To je bilo poprilično naporno, ali mi je drago da je bilo tako, jer su izvukli svaki atom iz mene. Tamo sam upoznao ljude koji produciraju AC/DC, Joan Jett, Bon Jovija… Stvarno je bilo lijepo. Znao sam već tada da sam napravio dobar posao, ali sam ipak čekao objavu.
Istovremeno sam dobio poziv u jedan bend iz Francuske i tamo sam isto prošao probu, ali sam rekao njihovom gitaristu da ne mogu ući u taj bend ako prođem u TSO zbog faksa. Držao sa ga cijelo vrijeme na ledu. Prije nego što sam dobio odgovor od TSO, on mi je javio da više ne može čekati i da je našao novog pjevača. Znači, da sam izgubio TSO izgubio bih dvije velike ponude. Ali eto, nisam. Za 27 dana putujem.
Kako ti se svidjela Amerika? Jesi li upoznao neke svoje idole?
Amerika je meni oduvijek super. Već sam bio u New Yorku. Onako, mentalitet mi više paše nego ovaj. A što se muzike tiče to je moj dom. Hrvatska nije moj muzički dom. Upoznao sam čovjeka koji je producirao Ozzy Osbournea i Dia, i još hrpu bendova koje slušam. Ispitivao sam o tim ljudima kao malo dijete. Stvarno je bilo vrhunski raditi s takvim čovjekom. Jedva čekam turneju. Tamo će biti ljudi koji su svirali ili sviraju u Testamentu, Whitesnakeu, Megadethu… Moram nekako biti kul kad upoznam tu ekipu, ne smijem ih baš fanovati jako. Da ne bi bilo da je neki njihov fan došao svirati s njima.
U Hrvatskoj si pjevač benda Mad Dogs. Kako izgleda život jednog žestokog benda ovdje?
Sad u zadnje vrijeme se nekako više družimo. Problem je inače što smo svi iz drugih gradova i svi sviramo i druge stvari. Kada se uspijemo skupiti to je stvarno par najljepših dana koje možeš imati. Sad smo se nedavno skupili kod Adriana i radili na pjesmama i još smo se jače zbližili. A da ne pričam o roadtripovima i putovanjima, slušanju muzike i brijanju u kombiju i svakakvim situacija koje se tada dogode. I dobre i loše. To te stvarno jako zbliži s drugim članovima benda.
Najbolji su mi koncerti po dvoranama, tada je najbolji zvuk i sve. Velika je bina, možeš se razbacivati. Svirali smo klubove… Sve manje i manje sviramo po kafićima. Treba dići jedan nivo više. Često sviramo i open airove. A mislim, bude svašta. Zna bit super, a zna se dogoditi da sviramo na nekom mjestu gdje ljudi sjede na pizzi a ti im sviraš…
Jesu li vam se sada otvorile nekakve prilike u inozemstvu?
Jesu. Dobili smo ponude za novu godinu u Italiji i Latviji. Dobili smo ponude iz Engleske, Irske, Njemačke, Belgije…. Tako da sada kujemo planove. Prošla godina je bila OK, ali ja sam već na kraju bio malo očajan. Nisam znao jel’ to to. Za kog se uopće rade te pjesme. Stalno moraš nešto smekšavat. Makni ovo, makni ono…
Odakle dolazi taj pritisak?
Pa ja to slušam cijeli život. Komentare tipa ‘ti si takav potencijal, zašto se baviš tom muzikom, pa daj sviraj pop, sviraj svadbe’. A ja bih htio sada dok sam mlad svirati sve ovo najžešće. Htio bi baš ono rokat’. A slušam to stvarno dugo. Ta ruganja tipa ‘završit ćeš na svadbama, nemaš od te tvoje muzike ni za piće’. I sad kad se ovo sve izdogađalo javili su mi se svi ti ‘svadberi’ i rekli su mi doslovno- pobijedio si nas. Svi su svirali ono što nisu htjeli, a ja sam furao svoj film. I evo, došao sam do nečega.
Hoće li se sada nešto promijeniti?
Pa u Hrvatskoj se neće ništa promijeniti. I dalje će mi se javljati gazde kafića iz Kutine i tražiti da sviramo za putni trošak. I ja ću se sa stadiona u Americi vratiti na to. Sada kada je izašla ta vijest za TSO gledao sam malo komentare i vidim da ljudi ne razumiju baš što je to zapravo. Ja bih iskreno najviše volio vani dobiti nekakav record deal i da mi diskografska kuća izda album i organizira turneju. To bi bio veliki korak naprijed. Ne moramo bit Guns n’ Roses. Samo da se nešto pokrene.
I za kraj, što ti kažu na faksu?
Na petoj sam godini Muzičke akademije. Sad čekam da mi odobre molbu da mogu na turneju. Ako ne odobre, moram zamrznuti godinu. Ali volio bih završiti ove godine akademiju jer planiram upisat konzervatorij u Beču.
