Intervju: Guitar Master 2012. i gitarist Lollobrigide savjetuje mlade naraštaje
Onaj tko se uistinu želi baviti glazbom, trebat će u to uložiti godine truda, vremena, ali i nešto novaca. Razgovarali smo s Markom Turkaljem (27), karlovačkim gitaristom koji se prošle godine na Zagreb Guitar Showu okrunio titulom Guitar Master. Marko svira u tri benda, a trenutno mu je glavni projekt sviranje gitare u Lollobrigidi.
Marko Turkalj (27) 17 je godina uložio u sviranje električne gitare, a za svoju upornost i trud, te zavidno gitarsko umijeće nagrađen je titulom Guitar Master na prošlogodišnjem Zagreb Guitar Showu. Trenutno svira u tri benda, a glavni mu je ‘posao’ sviranje gitare u bendu Lollobrigida, s kojim se zabavlja putujući na razne gaže. Osim što svira u bendovima, drži i glazbeni studio u kojem pomaže bendovima snimiti vlastite albume, te drži radionice na kojima svoje znanje prenosi mlađim naraštajima. U razgovoru nam je otkrio koje vrline treba imati dobar glazbenik, a podijelio je i par savjeta koji bi mogli dobro doći onima koji se glazbom zaista žele baviti.
Opiši kako si i zašto počeo svirati gitaru? Kada si počeo? Gdje si učio i od koga?
Počeo sam svirati kad sam imao 10 godina. Otac mi je bio DJ tako da sam odrastao uz ploče i glazbu. Iako sam kao dijete znao uzeti mikrofon i ponekad zasvirati svoj mali klavir koji sam dobio na poklon, nisam posebno razmisljao da bi svirao neki instrument. Par godina sam u školi svirao različite tamburaške instrumente i nakon što sam po prvi put probao električnu gitaru shvatio sam da je to instrument koji želim naučiti svirati. U cijelu tu priču ulazi moj bratić Silvio Turkalj koji je u to vrijeme bio gitarist hrvatskog benda Nola.
On mi je sredio prvo pojačalo i prvu električnu gitaru, a uz to sve posvetio je dio svog vremena da mi održi prve ozbiljne instrukcije. Nakon godinu dana doselio sam se u Karlovac kako bi upisao srednju školu i tu vrijeme pronalazim svoj prvi bend Sepal i krećem dalje na privatne instrukcije kod jazz gitariste Gorana Ilića. Doba interneta i tehnologije olakšalo mi je pronalazak svih informacija koju su mi bile potrebne. Nakon što sam toliko vremena posvetio gitari najveća pohvala vlastitom trudu je prošlogodišnja pobjeda na hrvatskom gitarskom natjecanju Zagreb Guitar Show 2012. na kojem sam osvojio prvo mjesto i tako dobio natjecateljsku titulu Guitar Master.
U koliko si bendova svirao dosad i što bi savjetovao mladim muzičarima koji se žele baviti glazbom? S obzirom na to da se teško probiti na tu scenu, ali i održati bend?
Do sad sam svirao u tri benda i trenutacno imam tri sa kojima aktivno radim. Lollobrigida kao najozbiljniji i glavni prioritet, te dva cover benda u kojima sviram sa prijateljima zbog druzenja, uživanja u nekim starijim hitovima i zbog popunjavanja datuma kad imam manje koncerata sa Lollobrigidom. Mladim glazbenicima savjetujem da manje razmišljaju što ce biti sa njihovom karijerom i da što vise sviraju i provode vremena sa ljudima. Neke stvari se jednostavno dogode same od sebe.
Dobar glazbenik mora imati dvije vrline. Prva je muzikalnost na razini da dobro svira, ali i da primjećuje da u bendu osim njega svira još par ljudi, a drugi je odnos sa ljudima i razina ega. U kratkim crtama to znači da koliko god vi dobro svirali ako ste konfliktna osoba nitko vas neće htjeti u bendu ili nekom projektu te ćete vjerovatno postati ogorčeni YouTube gitarista. Ako cijeli bend pripazi i dosegne razinu u kojoj razumije te dvije stvari, ima ambicije i zna sto znaci riječ kompromis uspjeh na jednoj razini je zagarantiran.
Koji su po tebi najveći problemi s kojima se mladi muzičari mogu sresti?
Najveći je problem što glazbenici u hrvatskoj teže za alternativnijom scenom i u skladu s tim rade takve albume za koje rijetki nađu izdavača, bookera ili menadžera. Bendovi koji opstaju su oni u kojima ljudi sviraju iz hobija (takvi bendovi promjene ima benda pet puta godišnje pa ih nitko i ne zna), oni koji to isključivo rade zbog novaca (takozvani cajkeri) i jako mali postotak onih koji su imali malo sreće i ostali na ex-yu sceni i pogodili glazbu koja odgovara tom području.
Vodiš li još uvijek radionice za mlade?
Radionice još uvijek vodim. Jedne su vezane za audio produkciju u kojima učim mlade kako snimiti bend i napraviti kućni demo uradak uz sitne investicije, dok su druge takoder za audio ali se orijentiraju na specifični segment unutar produkcije ili na odredeni software koji predstavim i objasim kako ga koristiti. Trenutacno najviše posla imam oko tečaja gitare kojeg vodim već četiri godine. Prvo sam dvije godine radio za edukacijsku školu “Glazbeni kutak” koja je imala djelovanje u osnovim školama u sklopu izvanškolskih aktivnosti. Kad je cijeli projekt propao širim djelovanje i započinjem tečaj u udruzi za mlade Domachi gdje još uvijek honorarno radim.
Kako je došlo do toga da sviraš s Lollobrigidom? Kakvo je to za tebe iskustvo? Koliko često imate svirke, i je li ti to naporno?
Uvijek sam razmišljao kako bi bilo da sviram za neki bend koji ne spada u kategoriju demo benda i koji stalno putuje. Sanjario sam o tome sve dok prijateljica nije vidjela post na Facebooku da Lollobrigida traži novog gitaristu. Prvi dan sam odustao jer mi je bila čudna ideja da sviram u disco punk bendu nakon što sam proveo desetljeće u rocku i metalu. Drugi dan sam se ipak predomislio i napravio mali info o sebi. Poslao sam prijavu i počeo čekati odgovor. Pjesme sam naučio, sad ih samo moram dobro odsvirati, rekao sam si. Spremio sam se i otišao na probu kad ono iznenadenje. Ida mi kaze da je moj termin za par sati. Ja objasnjavam da sam dosao na probu, a ona objasnjava da je u tijeku audicija. I tako sam morao proci i tu inicijaciju u kojoj sam postao član benda iste noći.
Može li se od toga što radiš pristojno živjeti?
Pa ne baš u ovoj poziciji u kojoj se bend trenutačno nalazi. Ne mislim ništa loše, nego se CD-i općenito slabo prodaju već godinama, tako da se nitko ne može osloniti na to. Jedini izvor zarade i financiranja benda su svirke. Tijekom godine to su manje klupske svirke za koje bend ne moze biti plaćen onoliko koliko vrijedi, a ljeto je period kad se najviše svira i kad je cijala priča najisplativija, samo što sezona traje kratko. U ovom periodu života više gledam na to kao dodatnu zaradu.
Imaš li neke svoje projekte koje planiraš ostvariti?
Moj projekt je CD pod nazivom Solar City. Trenutačno je u fazi miksanja, te ga očekujem do sredine ljeta. CD sadrži samo 4 četiri pjesme na kojima samo uložio puno truda i uz to prihvatio glazbeno stilski izazov pošto sam prvi put u životu napravio instrumental CD po uzoru na svoje idole. Započeo sam ga snimati prije nekoliko godina, te sam zbog obaveza oko Lollobrigidinog albuma Pilula i zbog samog financiranja pauzirao. Čim ugleda svijetlo dana bacam se u studio i počinjem raditi na novom materijalu koji se nakupljaju u glavi već tih par godina mirovanja.
Između ostalog, baviš se i snimanjem. Koliko ti je vremena trebalo da i to naučiš?
Prije otprilike osam godina odlučio sam kupiti laptop kako bi snimao probe i zabilježio gitarske ideje. Kad sam ga dobio prijatelji su imali bend i zamolili me da ih snimim u njihovoj garaži i da im napravim cd. Nisam znao puno o tome i nisam imao skoro ništa opreme. Oni su imali par jeftinih mikrofona, ja loptop i malu miksetu. Nakon dva tjedna uspjeli smo napraviti cd koji je zvučao poprilično ok, bolje nego što smo očekivali. Nakon tog cd-a drugi su bendovi čuli snimku i saznali da sam počeo snimati.
Tako sam iz dana u dan radio na sve više projekata i shvatio da me taj dio u glazbi podjednako zanima kao i samo snimanje i sviranje gitare. Sa zarađenim novcima kupio sam nešto opreme, pročitao puno knjiga i redovno počeo pratiti stručne časopise. Pomoglo mi je i druženje sa drugim producentima i tehničarima dok sam provodio vrijeme u drugim studijima i koncertima.
