Intervju: Punčke odradile preko 200 svirki, snimile album i otkrile buduće planove
Punčke, bend koji sačinjavaju same djevojke postoji
već nekoliko godina, a u otkad su oformile bend ove
mlade žene i uspješne studentice snimile su album, ali
i odradile preko 200 svirki na manjim koncertima, ali
i velikim i prestižnim festivalima. U razgovoru su nam
otkrile što za njih glazba znači te koji su im daljnji
ciljevi i planovi.
Sasvim stilski poseban glazbeni bend Punčke, kao što
im i samo ime na slovenskom kaže, čine isključivo
djevojke. Studentica geodezije Lucija Ivšić na gitari
i vokalu, studentica Filozofskog fakulteta Anja Tkalec
koja svira bas gitaru te Ena Baćanović, grafička
dizajnerica na bubnjevima. Lucija se uz sviranje i
pjevanje bavi plesom na šipki, Anja svira u još jednom
bendu, dok je Ena trenutno stažist u dizajn studija i
vodi The Design Blog. Uz fakultet i brojne hobije,
djevojke su već odradila preko 200 svirki te snimile
album, a time su stekle i vojsku obožavatelja svih
demografskih skupina. U razgovoru su nam otkrile kakva
je zapravo njihova glazba, što im znači te koji su
planovi benda u budućnosti.
S: Zadnji put je Srednja.hr o Punčkama pisala još
2011. godine. Što se u posljednje dvije – tri godine
promijenilo? Što je sve bend prošao i kako biste
opisali svoj put?
Puno toga se promijenilo! Za početak, došlo je do
promjene u samoj postavi benda gdje je Ivu na basu
zamijenila Anja, a cijela priča oko benda je postala
još ozbiljnija. U 2012. smo odlučile izbaciti EP kao
uvertiru za album i na temelju njega smo odradile
preko 30 koncerata po regiji i šire kako bi skupile
novce za snimanje pravog albuma. Konačno u 2013. nakon
odlaska u studio i radu na novim pjesmama, u rujnu
izlazi i naš prvi album ‘Sunčano s povremenom
naoblakom’. Ono što smo prošle su veliki broj svirki,
iskustva, novih ljudi i novih situacija u kojima smo
se našle, odradile smo i taj profesionalni dio
snimanja koji nam je do sada bio nepoznanica, a sada
samo nastavljamo dalje i cilj nam je što više svirati
i promovirati taj novi album.
S: Koliko se promijenio vaš glazbeni izričaj i u kojem
smislu? Smatrate li da ste evoluirali kao ekipa i zbog
čega? Kako biste definirali svoj glazbeni žanr?
Definitivno smo evoluirali kao ekipa jer smo kroz
godine benda naučile dosta toga o samim instrumentima
koje sviramo i tehnikama sviranja. U početku ipak
nismo bile tako sigurne i nismo baš ni znale što
radimo, a kada si u tome 4-5 godina naučiš stvarno
puno sitnica od samog zvuka, tehnike, a i postaješ sve
sigurniji u sebe. Sve to je rezultat velikog broja
koncerata na kojima se naučiš snalaziti u različitim
okolnostima i nepredvidljivim situacijama.
Na pitanje koju vrstu glazbe sviramo i kojem žanru
pripadamo nikada ne možemo dati konkretan odgovor.
Svaka pjesma nam je drugačija i dok stvaramo nešto
novo ne zamaramo se s jednom ili drugom vrstom glazbe.
Sviramo po osjećaju, a publika nas je do sada svrstala
u nekakav alternativni / indie rock, post-punk pa sve
do toga da su nam govorili kako smo mi ženska Nirvana
– Žirvana.
S: Koliko ste snimili albuma i pjesama? O čemu najviše
pjevate?
Iza sebe imamo demo album ‘Robot koji hekla’, EP
‘Mehanizmi obrane’ i prvi pravi studijski album
‘Sunčano s povremenom naoblakom’. Naš album sadrži
deset pjesama koje zajedno čine jednu zaokruženu
cjelinu. Lucija uvijek kaže da ona ne može pjevati o
nikakvim socijalnim temama i društvenim problemima već
se glazba i tekst baziraju prvenstveno na njenim
osjećajima. Na taj način zapravo funkcioniramo sve tri
u bendu. Punčke su naš ispušni ventil, a u pjesmama
iskreno iznosimo sve one emocije koje se skupljaju u
nama i koje su rezultat nekih burnih događaja, prekida
i sličnih situacija.
S: Kako se nakon ovih nekoliko godina snalazite na
sceni i koliko ste otprilike koncerata odradili? Koje
biste izdvojili i zašto?
Kroz ovih šest godina koliko bend postoji odradile smo
oko 200 – tinjak koncerata po regiji i šire,
uključujući priznate festival poput Terranea, InMusica
i Jelen Demo Festa. Uvijek volimo izdvojiti naše
nastupe u Menzi Pri Koritu (Ljubljana) jer nas
atmosfera i publika nikada ne razočara. Uvijek
rasprodamo sve ulaznice i uživamo u svakom trenutku
tih koncerata. Moramo smo spomenuti i Kastav Film
Festival te Gričevanje u Zagrebu, kao koncerte i
druženje gdje je publika bila zaista odlična.
S: Tko najviše sluša vašu glazbu? Po vašoj procjeni,
kakva je demografska struktura vaše publike?
Imamo dosta raznoliku publiku. Od srednjoškolki pa sve
do metalaca u kožnim jaknama. To nam je zapravo jako
zanimljivo promatrati na koncertima, stvarno bude
svakakvih ljudi koji reagiraju na našu svirku. Pošto
su nam pjesme međusobno dosta različite vjerojatno
zato privlačimo i različite tipove ljudi. Čak ne
možemo reći da privlačimo mlađu publiku kad često na
koncertima zna biti i starijih slušatelja.
S: Koji su vam daljnji planovi? Što je sljedeće na
listi prioriteta?
Daljnji planovi uključuju puno svirki i nadamo se
objavi još jednog singla i spota s albuma. Treba
opravdati sve dobre recenzije, a najbolji način za to
su upravo svirke.
S: Na kraju krajeva, zbog čega ste se odlučili baviti
upravo glazbom? Što ona za vas predstavlja?
Kao što smo spomenuli, Punčke su naš ispušni ventil.
Kroz pjesme svaka od nas izbacuje negativnu energiju.
Mislim da svakoj od nas glazba predstavlja neku vrstu
utočišta. Nakon što te netko iznervira, rastuži ili
ostavi, dođeš na probu, sviraš i pjevaš o tome i
osjećaš se bolje.