Intervju s frontmenom S.A.R.S.-a: ‘Stariji brat mi je rekao da će mi glas ostati kao u djevojčice pa sam odustao od kora’
Jedan od najpoznatijih beogradskih sastava današnjice, S.A.R.S. (Svježe Amputirana Ruka Satriania), provodi nekoliko dana u Zagrebu zbog trodnevnog koncerta u Tvornici. Bend je preko noći postao popularan zahvaljujući pjesmi ‘Buđav lebac’ koja je postala pravi internetski hit te im na taj način otvorila vrata slave na prostorima bivše Jugoslavije, ali i šire. Porazgovarli smo s frontmenom Žarkom Kovačevićem – Žaretom koji nam je otkrio kako je nastao S.A.R.S., što misli o zagrebačkoj publici kao i buduće planove.
Foto: srednja.hr
Od objavljivanja pjesme ‘Buđav lebac‘ na YouTubeu, beogradski sastav S.A.R.S. postao je omiljeni bend brojnim žiteljima naše regije, ali i šire. Grupu punog naziva Sveže Amputirana Ruka Satriania prije osam godina osnovali su Dragan Kovačević – Žabac i Aleksandar Luković – Lukac, a nakon nekoliko izmjena, trenutno sedmeročlani sastav zapali publiku gdje god se pojavi. Nekoliko puta su već zabavljali Zagepčane te su usred trodnevnog i najvećeg solo koncerta u karijeri – u Tvornici Kulture. Iskoristili smo priliku što su u našoj metropoli pa smo razgovarali s frontmenom Žarkom Kovačevićem – Žaretom koji nam je otkrio nekoliko zanimljivosti o S.A.R.S.-u, ali i privatnom životu.
S: Otkad gajiš ljubav prema glazbi i kad si napravio prve pjevačke korake?
Ž: Još sam u osnovnoj školi bio angažiran u školskom koru, a učiteljica iz glazbenog je bila oduševljena te mi je govorila da moram ići na natjecanje ‘Zlatnu sirenu’ i slično. No kad sam ušao u pubertet, dvije godine stariji brat Dragan zvani Žabac mi je rekao ako nastavim pjevati u koru da će mi glas ostati kao u djevojčice. To mi se toliko urezalo u mozak da sam samo jedan dan odlučio da više neću biti u koru i to je to.
S: Kad je ozbiljnije krenula tvoja glazbena karijera?
Ž: Prijatelj Bane Lalić i ja u trećem srednje smo spontano počeli repati i htjeli smo postati hip-hoperi. Tada smo napravili pjesmu za prijateljicu iz razreda i svi su bili oduševljeni. Kad smo nas dvojica krenuli raditi hip-hop duete, shvatili smo da zapravo znamo pjevati i odlučili pokušati nešto novo i drugačije, što još nije viđeno u našoj sredini. Tako je nastao bend MVP (Mi volimo pršutu) što mi je prvo iskustvo s komponiranjem. Kroz MVP sam naučio pjevati i skužio što mi odgovara.
S: Kada si i zbog čega prešao iz MVP-a u S.A.R.S.?
Ž: Dok smo Bane i ja radili muziku, moj brat Žabac je okupio prijatelje iz različitih bendova i osnovao S.A.R.S. Onda je Žabac tražio od mene da ponekad dođem na njihove probe te im udijelim koji savjet i pomognem im.
Nakon što smo napravili pjesmu ‘Buđav lebac’ te je krenulo opće ludilo, poručili su mi da je moje mjesto u S.A.R.S.-u i tako smo u počeku imali tri frontmena – galamdžija Žabac, reper Vladimir Popović Hobbo i ja.
Vlada je uskoro napustio bend, a moj brat je priznao da ne zna pjevati pa je odlučio biti menadžer i tekstopisac. Nakon nekoliko izmjena, od 2009. godine smo u današnjem sastavu.
S: Je li se Bane naljutio što si mu ‘oteo’ sestru Sanju iz MVP-a?
Ž: Sanja je na moju inicijativu iz MVP-a prešla u S.A.R.S. Pozvao sam ju jer je pretalentirana i prelijepo pjeva te sam jedino nju u tom trenutku vidio kao osobu koja bi me mogla isprati. Znali smo se i razumjeli, a slični smo u glazbenom smislu pa se dobro slažemo. Bane se naravno nije naljutio što sam mu je ‘preoteo’.
Foto: srednja.hr
'Buđav lebac' je fenomen u suvremenom glazbenom svijetu
S: Otkud inspiracija za nazive oba benda s obzirom da su dosta neobični?
Ž: Radi se o trenutnim inspiracijama i u oba slučaja nije bilo pretjeranog razmišljanja. S.A.R.S. je prilično morbidan u punom nazivu i efektan je kao skraćenica, istina je da asocira na virus koji je harao u vrijeme kad smo osnivali bend.
Jednom prilikom su Žabac i Vlada stopirali i povezao ih je Rambo Amadeus pa su oni počeli pričati o svom bendu. Kad su mu rekli puni naziv Sveže amputirana ruka Satriania, Rambo im je rekoa da je on glazbeni urednik nikada im ne bi puštao pjesme.
S: Zašto za svaki svoj album omogućite besplatno skidanje?
Ž: Free download omogućujemo iz praktičnih razloga zato što je to najbrži vid distribucije, a ljudi mogu veoma brzo, lako te besplatno preuzeti naše pjesme širom regije i svijeta. Kako YouTube generacija ne skida toliko albume, zato i tamo imamo svoj kanal.
S obzirom da omladina nema naviku, a ni novca za plaćanje pjesama, besplatno skidanje albuma je sasvim normalna stvar za današnje vrijeme. A isto tako nismo razmišljali u smjeru zarade od digitalnih albuma.
S: Dugo ste po koncertima izvodili singl ‘Perspektiva’, no nije se našla na istoimenom albumu. Zašto su fanovi toliko dugo čekali na studijsku verziju te pjesme?
Ž: Problem je bio oko snimanja studijske verzije. Naime, ‘Perspektivu’ smo izvodili od 2009. godine, no u posve drugačijem aranžmanu pa smo je od koncerta do koncerta uobličili i brusili u finalnu formu. Bilo je veoma teško prenijeti tu energiju s live izvedbe u studio.
Znalo se dogoditi da na koncertu nitko ne zna tu pjesmu, a već na drugom refrenu svi euforično skaču i ponavljaju riječi.
Skužili smo da trebamo što vjernije preslikati atmosferu u studijsku verziju, no na žalost nismo je stigli na vrijeme završiti do izdanja albuma. Stoga se album zove ‘Perspektiva’, no istoimena pjesma je na kraju ostala kao singl.
S: Koju pjesmu najviše voliš izvoditi i postoji li ijedan naslov koji ne voliš pjevati?
Ž: Ne postoji mi najmrža pjesma, no u zadnje vrijeme izuzetno uživam na live nastupima pjevati ‘Dane brojim’. Također uživam i pjevati pjesmu ‘Budim se’.
S: Nekoliko članova benda su studenti, uključujući i tebe. Zašto si nakon deset godina pauze postao brucoš?
Ž: Sanja je na master studiju Muzičke akademije, a Luković na doktorskom studiju geologije. Prije deset godina upisao sam iz srednje ekonomske škole državni Ekonomski fakultet u Beogradu, no nisam tada bio spreman žrtvovati 90 posto slobodnog vremena za fakultet, a nisam ni bio u najboljoj financijskoj situaciji.
Sada sam se reaktivirao i ove godine sam upisao Višu elektrotehničku jer na istoj postoji smjer Audio i video tehnologije što me zanima. Zanimljivo mi je i onda mi automatski ide lakše, a nije mi problem niti preopterećenje. Najbitnije je da znaš što te zanima i što voliš, a ja očigledno prije deset godina nisam bio uvjeren u to.
S: Jesu te prepoznali profesori na fakultetu i dogodi li se da ti progledaju kroz prste?
Ž: Pošto su svi stariji profesori, nisu me svi prepoznali. No dogodilo mi se nešto zanimljivo. Za vrijeme predavanja začula se pjesma ‘Buđav lebac’. Pomislio sam da me klinci zezaju i bilo mi je malo neugodno, no onda je starija profesorica rekla da se ispričava jer joj je zazvonio mobitel u vrijeme predavanja.
Nedavno smo održali humanitarni koncert na fakultetu, tako da mislim da me sad većina profesora zna, ali ne bih volio da bude nekog popuštanja jer me to zanima i veoma sam zainteresiran da naučim nešto. Ne bih se osjećao lijepo da znam da su mi poklonjene ocjene.
S: Zašto ste se odlučili snimati spot u Zagrebu za pjesmu ‘Klinka’ s novog albuma ‘Ikone pop kulture’?
Ž: Za snimanje je zadužen Filip Dizdar te je on predložio i scenariji i realizirat će cijeli spot. Mislim da je većinu kadrova već snimio, a iskoristio je priliku kad smo u Zagrebu tri dana da odvojimo neko vrijeme pa snimimo par kadrova s bendom kako bi ih on uvukao u spot. Spot je pri kraju i mislim da ćemo ga brzo izdati.
S: Kakvi su vam planovi za budućnost? Što uskoro možemo očekivati od S.A.R.S.-a?
Ž: Osim spota za ‘Klinku’, pripremamo videospot i za pjesmu ‘Dane brojim’ na kojemu rade studenti s dramske umjetnosti. Imamo dosta koncerata tako da nemamo vremena ni za što drugo. A preko tjedna planiram ići na fakultet i truditi se da budem dobar student.
S: Što bi za kraj poručio mladim bendovima koji žele ostvariti uspješnu karijeru u glazbenim vodama?
Ž: Trebaju biti drugačiji, a mi nismo svjesni koliko smo drugačiji. Jednostavno radimo ono što osjećamo, a očigledno su ljudi to prepoznali kao nešto drugačije i zanimljivo, nesvakidašnje. Imali smo tu sreću da nas internet žestoko pogura, a mladi glazbenici imaju priliku ne zavisiti od medija, radio stanica ili TV-a, nego se isključivo mogu osloniti na interneta pa neka tu šansu i iskoriste.
E sada hoće li doći, i kada, njihovih pet minuta pitanje je. Mi smo nastali 2006. a tek krajem 2008. je krenula ludnica s pjesmom ‘Buđav lebac’. Trebaš biti uporan u tome što radiš i treba voljeti to što radiš. Možda zvuči kao kliše, ali sve se vodi na to.
